Bijeg iz grada – Donja Drežnica (Foto)

Dolina rijeke Drežanke, pritoke Neretve, duga je 21 km, i usječena je između Čabulje na jugu i Čvrsnice na sjeveru. Gusto naseljena je u nizu manjih seoskih grupa, koje generalno nazivaju se Donja i Gornja Drežnica. U Donjoj Drežnici, na lokalitetu Toplo, u stijeni uklesan je natpis vojvode Mastana Bubanjića.

Natpis Mastana Bubanjića proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Nacionalni spomenik čini kulturni krajolik sa natpisom u stijeni.

Područje oko rijeke Drežanke pripadalo je ranosrednjovjekovnoj župi Večenika – Večerić, koja je graničila sa župama Rama i Duvno.

Od 1325. godine područje je u sklopu banovine Bosne, kojom je upravljala loza Kotromanića. Od 1357, zajedno sa zapadnim Humom, pripalo je ugarskom kralju Ludoviku I, kao miraz njegove žene Jelisavete, kćerke Stjepana Kotromanića. Nakon smrti kralja Ludovika, ovo područje je u okviru srednjovjekovne bosanske države u kom se zadržalo do 1463. godine.

U Donjoj Drežnici živio je vlasteoski rod Mesnovići, vojvoda Mastan Bubanjić sa svojim potomcima. Natpis Mastana Bubanjića može okvirno da se datira u vrijeme od 1356. do 1366. godine.

Osim sadržine natpisa u kom se pominju vojvoda Mastan i njegova dva sina Radoslav i Miroslav, mogu da se navedu još dva vjerodostojna pisana izvora o toj vlasteoskoj porodici. Prvi je dubrovačka knjiga o odlukama vijeća u kojoj je 28. maja 1381. godine zabilježena odluka o prijemu Mastanovog sina, kneza Radoslava, kao i njegovih sinova i sestrića iz Huma, u redove dubrovačkih građana. Drugi izvor, od 8. oktobra 1382. godine, jeste odluka donesena u Dubrovniku, kom se dozvoljava Radoslavu Mesnoviću da u gradu deponuje žito i med.






Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *