Zlatna groznica trese Vareš

Iznad Visokog, u brdima udaljenim 45 minuta vožnje, vrijeme kao da je stalo prije trideset, pa i više godina. Smjestio se tu Vareš, mjesto s tek nekoliko hiljada duša. Već nekoliko kilometara od ulaza u mjesto jasno je kako je ovo nekad bilo moćno, industrijsko srednjebosansko naselje.

Zahrđali, golemi dimnjaci, zapuštena rudarska željeznica, prastare i odavno napuštene zgrade u kojima su živjeli radnici, hale odavno propale drvne industrije… Sve to zajedno čini pomalo jeziv materijalni spomenik nekadašnjem dobu, posvećenom krvavom radu, ali i prosperitetu.

Vareš je danas gotovo u potpunosti devastiran. Nekada je grad s okolicom imao 23 hiljade stanovnika, samo u gradskoj zoni više od dvanaest hiljada, dok ih je danas u gradu četiri i pol hiljade. Oni što su ostali, posao traže u Visokom, Sarajevu ili čak dalje, u Hrvatskoj, Njemačkoj, dalekoj Australiji…

Poput bombe odjeknula vijest o zlatu

Grad bogate rudarske tradicije godinama je živio od prirodnih resursa, izuzetno bogate željezne rude, a zahvaljujući šumama koje ga okružuju cvala je i prerada drveta. A onda je, početkom devedesetih i dolaskom krvavih ratnih zbivanja koja su zahvatila cijeli bosanski “tamni vilajet”, sve stalo.

Stoga ne čudi da je poput bombe odjeknula vijest zbog koje je čitav grad naočigled živnuo. Australska kompanija Australia Metals, koja je prije nekoliko godina kupila nekoliko vareških rudnika, objavila je senzaciju – na lokalitetu Rupice u bušotinama je, analizom izvađene rude, pronađena određena količina zlata, srebra, ali i brojnih drugih vrijednih sirovina.

Prvi uzorci sa dubine od svega deset metara su pokazali da jedna tona iskopane tvari sadrži 4,6 grama zlata; pola kilograma srebra; 7,7 posto olova; 10,8 posto cinka; 46 posto barita i 0,9 posto bakra. Ne čudi što su dionice australske kompanije odmah silno poskočile na stranim berzama no još su više poskočila srca Varešaka kojim je ovo otkriće tračak nade da bi se u njihovom, zapuštenom i osiromašenom gradu, moglo ponovno bolje živjeti.

Dodatna istraživanja trajat će sve do 2020.godine

U Varešu novinare, usana razvučenih u osmijeh, dočekuje gradonačelnik Zdravko Marošević. Iako je stanovništvo Vareša većinski bošnjačko uz velik dio Hrvata, izabrali su njega, HDZ-ovca na vlast i on je, uistinu u kratkom roku, uspio sanirati općinske dugove, pokrenuti brojne kulturne i obrazovne projekte, pa mu “zlatna groznica” u Varešu dolazi kao naručena za priču o budućem prosperitetu gradića.

“Cijeli je Vareš pod rudama, to se zna već desetljećima. Još je Austrougarska ovdje instalirala tada najmoderniju i prvu takvu peć, tu su najstarije očuvane kovačnice, a naši ljudi po cijelom su svijetu traženi kao izvrsni rudari, tehnički stručnjaci, inžinjeri. Ovdje svako ima barem srednju školu, rudarstvo je tražilo stručne ljude. Industrija je tražila strojare, elektrotehničare, građevinske stručnjake… Znalo se govoriti da se u Varešu trebaš samo roditi, sve ostalo ti je dano. Dobio si stipendiju, školovanje, posao i radno odijelo, lječilište ako ti treba, penziju, a našao si i lijepu ženu”, smije se Marošević.

No, vremena su se, kaže, promijenila, a tranzicija iz rudarskog gradića je Varešu teško pala. Mnogi su odselili, drugi pomrli, a treći se ostali boriti s niskom zaposlenošću i siromaštvom. Da bi se nešto moglo promijeniti nabolje počelo se naslućivati kada su prije tri godine u grad došli predstavnici Australia Metalsa. U koncesiju su uzeli rudnik na lokaciji Veovače, za kojeg plaćaju godišnju koncesiju Varešu od oko 370 hiljada eura, što je značajan doprinos lokalnom budžetu.

“Odmah se znalo da tu ima cinka, bakra i olova. No, ko se razumije u rude, zna da u takvim sirovinama uvijek ima i zlata. Tako su i oni krenuli s istraživanjima. Ma možda bi neko i prije otkrio to zlato i počeo ga eksploatirati, no u Evropi gotovo niko nema potrebnu tehnologiju. To je i jedan od glavnih razloga zašto je stalo rudarenje u Varešu, tehnologija nas je prestigla. Australci to imaju i oni mogu eksploatirati to zlato, ako odluče”, kaže Marošević za 100posto.hr.

Naime, ovo su tek prva istraživanja, a dodatna će trajati sve do 2020.godine. Tada australska kompanija mora odlučiti želi li ili ne početi 25-godišnju eksploataciju. No, ako se otkriju profitabilne količine zlata, tada će se, naravno, povećati i koncesija koju moraju plaćati Bosni i Hercegovini te Varešu.

Preporod za taj zaboravljeni kraj

“To nam je šansa da umijemo grad, obučemo ga u nove košulje odnosno popravimo fasade, podignemo kvalitetu života… Općenito bi to mogao biti preporod za ovaj zaboravljeni kraj”, optimističan je načelnik čije mišljenje dijeli većina stanovnika Vareša. Jer, kada ponovo krene rudarenje u Srednjoj Bosni, to neće utjecati samo na tehničke struke, već će pokrenuti cijelo tržište rada.

Već sada Varešaci razmišljaju o uređenju apartmana, jer i Australci i radnici moraju negdje spavati. U toku je gradnja punionice pitke vode, pa je za očekivati da bi se procvatom kraja mogla razviti i proizvodnja sokova, a trebala bi procvasti i prehrambena industrija. Trebat će i strojara, građevinara, metalaca, sve one grane ekonomije koje prate tako zahtjevan biznis kao što je rudarenje…

Šansa je to da ovo malo mjesto ponovo, kažu Varešaci, postane veliko.

“A ako se sve to dogodi, više niko neće morati iseljavati. Dapače, čak mislim da ćemo morati uvoziti radnu snagu, jer nas više u Varešu naprosto nema dovoljno za sve te potrebe za radnicima”; ističe zadovoljno Marošević.






Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *