Obećanja, prevare i laži

Šta su nam sve nudili na prethodnim izborima

Arhivska građa ima nezamjenjivu snagu svjedočenja i stoga ćemo, koristeći novinsku arhivu, podsjetiti na političku demagogiju u Bosni i Hercegovini tokom predizbornih kampanja. Izabrali smo obećanja koja političke partije opetovano ponavljaju u posljednja tri predizborna ciklusa za opće izbore: 2006., 2010. i 2014. godine, piše Dragan Golubović za Analiziraj.ba.

Treći entitet i federalizacija Bosne i Hercegovine

Nova teritorijalna organizacija BiH je jedna od omiljenih tema u predizbornoj kampanji, a posebno HDZ-a koji godinama kroz izborno-političku platformu glasačima obećava federalizaciju BiH. Obećanja u tom pravcu kreću se od trećeg entiteta (Više nije sporan treći entitet – 2006. godina) do pretvaranja Sarajeva u četvrtu federalnu jedinicu (Četvrta federalna jedinica Sarajevo – 2010. godina). Po ugledu na HDZ, i manje političke opcije obećavaju skoro pa nemoguće: BiH bez entiteta sa četiri regije – 2014.; ili: Hrvati moraju imati svoju Hrvatsku republiku – 2010. godina. Ovako postavljeno predizborno obećanje nije nelegitimno, ali ga nije moguće realizirati bez saglasnosti druga dva naroda u BiH.

Referendum o otcjepljenju Republike Srpske

Referendum o nezavisnosti Republike Srpske omiljena je tema partija koje dolaze iz tog entiteta. Priča o otcjepljenju RS-a ima svoju protutežu u obećanjima o ukidanju Republike Srpske koje dolaze od političkih partija iz Federacije BiH. Priča o referendumu otpočela je u predizbornoj kampanji tokom 2006. godine. Predvodnik ideje je Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a: Stavili smo zarez na priču o referendumu. Predstavnici Sjedinjenih Američkih Država vrlo su promptno reagovali i Dodiku poručili da otcjepljenje RS-a nije opcija. Isto je uradio i tadašnji Visoki predstavnik u BiH: Kaznit ću Dodika ako zakaže referendum. Uprkos jasnim i čestim porukama vrlo relevantnih međunarodnih predstavnika da otcjepljenje nije opcija, i SDS je priču o nezavisnosti prihvatio kao dobru predizbornu temu, pa je u predizbornoj kampanji tokom 2010. godine kandidat za predsjednika Republike Srpske Ognjen Tadić poručivao: Ili Dejton ili samostalna Republika Srpska. Priča se nastavila i tokom kampanje na prošlim opštim izborima: Ne dozvolimo da RS ostane ime. Milorad Dodik već godinama priču o referendumu „prodaje“ javnosti u Republici Srpskoj. Intelektualci i mediji u RS-u nikada se nisu temeljito pozabavili Dodikovim obećanjem iz 2006. i 2010. godine i pokušali da javnosti pojasne ili – što im je obaveza – da pitaju Dodika zašto obećanje nije ispunjeno.

Dnevni avaz 02.09.2010.

Ukidanje Republike Srpske

U predizbornoj kampanji za opšte izbore 2006. godine Stranka za BiH se pojavila sa sloganom 100% BiH. Stranke koje dolaze iz Republike Srpske slogan su prepoznale kao prijetnju tom entitetu. SNSD je kampanju iz 2006. godine umnogome postavio na način da su oni upravo ti koji će odbraniti RS od ukidanja. I manje partije u RS-u željele su da svoje političke predizborne poene prikupe na ovome pa su biračima poručivale: RS neće biti ukinuta. Stranka demokratske akcije je sa svojih predizbornih skupova poručivala: SDA ukida entitete svaki dan, a neki od njenih članova su bili sasvim jasno određeni, poput Adila Osmanovića, da se poslije izbora (onih 2006.) Republika Srpska više neće tako zvati. Zvaničnici međunarodne zajednice poručivali su da opcija ukidanja RS-a i referenduma nije interes građana BiH. Ali takva retorika je korisna i za jedne i za druge. Jeftina demagogija o ukidanju Republike Srpske također je ostala bez značajne reakcije u medijima u Federaciji BiH, koji se nisu potrudili ni da objasne koliko je uopšte moguće i realno ukinuti bilo koji entitet bez saglasnosti svih zainteresovanih strana u BiH. Po istom principu, niko nije niti pokušao da pita aktuelnog ministra Osmanovića kako to da se nakon njegovog obećanja datog 2006. godine, Republika Srpska još uvijek tako zove.

Izborne prevare

Tvrdnja da neko sprema „izbornu prevaru“ prisutna je mnogo duže nego što možemo da se sjetimo. Predsjednik Srpske radikalne stranke Republike Srpske upozoravao je još 2006. godine kako Vlada sprema izbornu prevaru, a sa istom pričom o izbornoj prevari javnosti se obratio nezavisni kandidat Ahmed Halilović iz Živinica: U Živinicama se sprema velika izborna prevara. Trend se nastavio i na općim izborima 2010. godine, kada su stranke iz Federacije upozorile javnost: Vladajuće stranke uveliko spremaju krađu glasova. Moramo „sačuvati“ kutije i sigurno ćemo pobijediti, izjavio je član predsjedništva HDZ-a 1990 Stjepan Krešić.

U izbornoj kampanji 2014. godine, kandidat za člana Predsjedništva BiH Fahrudin Radončić tvrdio je da je pokraden na izborima 2010. i da postoji strah od novih prevara. Primjetno je da se za izborne krađe optužuju vladajuće partije, a onda istu priču preuzimaju i vladajuće stranke. Milorad Dodik tokom izborne kampanje 2014. godine poručuje da opozicija priprema izbornu krađu, a Dragan Čavić da ne smije biti izborne krađe. Kandidat HDZ-a za člana Predsjedništva, Dragan Čović, tvrdio je da će pobijediti ako ne bude izbornog inžinjeringa. Kolika je tema u medijima izborna krađa za opšte izbore u 2018. godini možemo i sami da svjedočimo. Tako se priča o izbornoj krađi nameće kao savršen alibi pred glasačima u slučaju da izbori budu izgubljeni.

Sto hiljada radnih mjesta

Kada se političke partije u BiH umore od priča o referendumima, ukidanju postojećih entiteta i stvaranju novih, onda se malo pozabave ekonomijom. Predizborno obećanje o 100.000 novih radnih mjesta prvobitna je ideja, ne SDA, nego Bosanskohercegovačke patriotske stranke i Sefera Halilovića – još 2006. godine. Kada nezaposlenim ljudima obećate da ćete zaposliti njih 100.000, to je jako obećanje, što su shvatili i u stranci Radom za boljitak pa su u kampanji 2010. godine obećavali ono što priliku da ispuni nije dobio Sefer Halilović. A kada priliku da ispune obećanje nisu dobili niti Lijanovići, pokušali su iz SDA, pa su u kampanji 2014. godine obećali 100.000 radnih mjesta. Zapošljavanje 100.000 ljudi u praksi izgleda ovako: 25.000 godišnje, 2083 mjesečno i nešto malo više od 93 dnevno – računamo samo radne dane. Nije za očekivati da političari zapošljavaju ljude i tokom vikenda.

Nezavisne novine 19.09.2006.
Dnevni list 01.09.2010.

Bosna i Hercegovina, veliko gradilište

U idućih 10 godina Bosna i Hercegovina bit će veliko cestovno gradilište, poručili su političari (SDP BiH i HDZ BiH) otvarajući dionicu Koridora 5C od Međugorja do graničnog prelaza Bijača. Mjesto radnje je Međugorje, septembar 2014. godine. Nekadašnji državni ministar prometa i komunikacija Damir Hadžić (SDP BiH) poručio je da će Koridor 5C biti gotov do 2020., znači u toku šest godina od momenta izrečenog obećanja. Nermin Nikšić (SDP BiH) je sa istog mjesta poslao obećanje da će, ako ponovo dobije povjerenje građana, izgraditi 90 kilometara autocesta. Ostat će tajnom da li bi SDP BiH uspio opravdati obećanje da će izgraditi autoceste, ali jedno je sigurno – Koridor 5C neće biti izgrađen do 2020. godine.

SNSD-ov kandidat za Narodnu skupštinu RS Igor Vidović, ugledavši se na kolege iz Federacije BiH, putem Glasa Srpske je 4. oktobra 2014. poručio da će Republika Srpska biti veliko gradilište samo ako SNSD dobije povjerenje građana. U kampanji tokom 2006., Patriotski blok, koji su činili BOSS i SDU, u svoje prioritete stavlja izgradnju 300 kilometara brzih cesta, nastavak izgradnje Koridora 5C te obećanje da će na tim poslovima zaposliti 100.000 radnika. Sa promotivnog skupa u Zenici u septembru 2010. godine, predsjednik SBB-a, Fahrudin Radončić, zatražio je dvije godine da od BiH napravi veliko gradilište, ne pominjući šta je sve planirano da se izgradi. Tako glasači godinama slušaju hrabra, pretenciozna obećanja političara o novim brzim cestama, Koridoru 5C i poboljšanju cestovne infrastrukture, ali – bez vidnog napretka.

Korupcija

Korupcija ostaje predominantno prisutna u BiH u njenim brojnim političkim i ekonomskim institucijama, jedan je od glavnih zaključaka izvještaja State Departmenta za 2017. godinu. U istom osvježenom izvještaju se navodi da su u posljednjih pet godina sudovi u BiH podigli 84 optužnice za korupciju, a da je 38 optuženih proglašeno krivim. Nedavno je američka administracija visoko pozicioniranog političara SNSD-a, Nikolu Špirića, stavila na crnu listu zbog umiješanosti u ozbiljan slučaj korupcije. Godinama se BiH bori sa bolešću zvanom korupcija, a političke partije samo obećavaju razračunavanje s ovom pošasti. Odlučna borba protiv korupcije i siromaštva – poručivao je SDP BiH u kampanji iz 2006. godine.

Dnevni list 10.10.2004.

U istoj toj godini, u opsežnom istraživanju o korupciji kroz 21 europsku zemlju, ustanovljeno je da 93% građana BiH vjeruje da je država korumpirana, a tadašnji predsjedavajući Vijeća ministara, Adnan Terzić (SDA), izjavio je da Međunarodna zajednica u BiH stalno nameće priču o korupciji, želeći valjda reći da to nije tačno. Sadik Ahmetović, u kampanji 2010., ispred SDA je poručio da su u BiH najveći problem organizirani kriminal i korupcija i da će se on lično posvetiti rješavanju tih problema ako bude izabran. A onda dođe nova predizborna kampanja za opšte izbore i USAID i Antikorupcijska grupa Account objave izvještaj da u BiH korupcija „odnosi“ 700 miliona KM i da je ona najizraženija u javnim nabavkama putem kojih vlasti troše novac poreznih obveznika. U intervjuu Dnevnom listu od 10. oktobra 2014., predsjednik SDA Bakir Izetbegović poručio je svojim glasačima da će se SDA odlučno razračunati s kriminalom koji ugrožava sigurnost građana i da neće trpjeti korupciju koja kapilarno razara bh. društvo.

Vrijedi sačekati neki naredni međunarodni izvještaj ili analizu kako bismo provjerili rezultate obećanja člana Predsjedništva BiH.

Širenje straha je alat kojim političke partije pokušavaju da dobiju još jedan mandat, igrajući na kartu ugroženosti naroda i vraćanja dostojanstva koje se već godinama gazi – naravno, od druga dva naroda. Oni koji te prijetnje ne vide ili ne čuju, nade i glasove polažu u partije koje se razmeću obećanjima. Svaki nezaposleni bh. građanin vidi sebe u onih 100.000 koje obećavaju posljednjih 12 godina. Svaki dobronamjerni građanin ove zemlje nada se da će vidjeti ovu zemlju kao „veliko gradilište“, samo ako ispravna politička partija dobije vlast. Svaki iole odgovorni građanin ove zemlje volio bi da vidi ovu zemlju sa nultom stopom tolerancije na korupciju, ali ne ide to. Ako je u pravu Hanna Arendt da je laž dopušteno sredstvo u politici, onda su izbori dopušteno sredstvo da se ta laž sankcioniše.



« (Previous News)



Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *