Odlasci ljudi pokazuju (ne)uspjeh političara, nas spašava dijaspora

Pet godina nakon “Radova na cesti” grupa Zabranjeno pušenje obradovala je fanove novim albumom koji su nazvali “Šok i nevjerica”. Tim povodom razgovarali smo s Davorom Sučićem Sulom, poznatijim kao Sejo Sexon, koji je rekao kako o uspjehu neke politike najviše govori činjenica o tome da li ljudi dolaze u tu zemlju ili iz nje odlaze.

Grupa Zabranjeno pušenje ostala je dosljedna socijalno angažovanim tekstovima koji su za skoro 40 godina djelovanja postali njihov zaštitni znak. Jedna od takvih je pjesma “Irska” kojom Zabranjeno pušenje satirično opisuje život balkanskih emigranata.

“Tu pjesmu sam postavio kao hipotetičko pitanje – šta bi bilo kad bismo i mi dobili mogućnost da negdje odemo? Ko bi ostao? Prema mom mišljenju, to je jedino što govori o dobrom životu. Političari u svim zemljama mogu govoriti o BDP-u koji raste i o statističkim podacima koji pokazuju rast i uspjeh njihove politike, ali jedino što pokazuje uspjeh politike koju vode je to da li ljudi dolaze u tu zemlju ili iz nje odlaze”, rekao je Sejo Sexon u razgovoru.

Duhoviti, emotivni i socijalno angažovani tekstovi

Među novim pjesmama ove kultne grupe je i pjesma o prvom bosanskom superjunaku Bosmanu, a Sejo nam kaže da su zapravo sva naša rješenja dosta mistificirana i bazirana na superjunacima.

“Nama su junaci ispunili život pa se mi za ideale, reprezentacije i uspjehe u filmu hvatamo kao za slamku spasa. Spašeni smo zahvaljujući dijaspori i zahvaljujući njoj nećemo propasti, ali sve dok imamo ovakav odnos prema ovoj zemlji i sebi samima nećemo biti ono što smo bili i nećemo opet biti bitni na ovom svijetu. Moramo se svi što više politički edukovati, paziti koga i šta biramo te shvatiti da jaranstvo, nacija i komšiluk nisu kriteriji za izbor političara. Ova zemlja ima sjajne edukovane, pametne i vrijedne mlade ljude i sigurno može mnogo bolje”, poručio je.

U ideje da muzikom može promijeniti svijet i da će ljude navesti na razmišljanje i djelovanje odavno ne vjeruje, kaže nam i dodaje da muzika više služi muzičarima nego publici.

“Uz muziku se muzičari bolje osjećaju, jer imaju osjećaj da su iskomunicirali neke stvari, da su se obračunali s nekim stvarima, da su glasno i jasno rekli ono što im leži na duši. Bar je u mom slučaju tako. Kao mlađi sam imao neke iluzije da Zabranjeno pušenje nešto znači, da će promijeniti svijet i da će se ljudi zbog nekih pjesma počešati po glavi i zapitati o nekim stvarima. Međutim, rat i poslijeratna dešavanja pokazali su da naše poslanje nije imalo velikog efekta i da svega pet posto ljudi ne boli kad misle. Kad pogledate sve te ankete, referendume i izbore od Hitlera do Miloševića vidjet ćete nepogrešiv procent, 90 posto ljudi je u tom nekom ludilu, ksenofobiji, paranoji i strahu od drugog i drugačijeg. Zaista, većinu ljudi boli kad misle”, rekao je.

Upravo o fašistima, lažovima i mediokritetima od kojih ima averziju Sejo Sexon progovara u pjesmi “Gospođa Senada”. Priča je to o pacijentu koji svoju priču i sve što mu leži na duši priča psihijatrici Senadi pitajući se je li on jedini koji vidi sve te anomalije u društvu.

“To je pjesma o čovjeku koji se pita je li moguće da niko ne vidi to što on vidi, koji se pita da li je on normalan jer je u manjini. Ovim se nadovezujemo na priču da tek mali procenat ljudi vidi to ludilo, paranoju i opasnosti koje nas okružuju”, rekao je Sejo Sexon.

Na novom albumu čut ćemo i “Pjesmu o Amili” koja je nastala za potrebe filma “Balada o Pišonji i Žugi” i koja predstavlja nastavak priče o kultnim likovima Pišonji i Žugi.

“Amila je gradski stereotip i poželio sam tu priču o njoj produbiti i osvijetliti sa svih strana. U ovoj pjesmi ne spominju se Pišonja i Žuga, to je priča o Amili i njenom životu. Zapravo je to standardna priča urbanih cura koje žive te holivudske filmove, traže frajere s velikim autom kojima su sva vrata otvorena, jer misle da je to put u sretan život”, pojasnio je.

O uspjehu Zabranjenog pušenja

Iako na muzičkoj sceni djeluje skoro četiri decenije, grupa Zabranjeno pušenje je u procesu stvaranja zadržala kreativnost i svježinu. Vremenom se nisu potrošili, već su sazrijevali i rasli zajedno s publikom, a Sejo nam kaže da je tajna njihovog uspjeha u tome što se nikada nisu ultimativno bavili muzikom.

“Zabranjeno pušenje je bend koji živi svjestan činjenice da ovaj posao može prestati u svakom trenutku. Tako smo i počeli – bili smo totalni autsajderi koji su iz svog ćeifa stvarali muziku nadajući se da će to potrajati nekoliko mjeseci, da će eventualno malo proputovati i zaraditi za džeparac. Nikada nismo mislili da će to ovako dugo trajati, jer je tada bilo mnogo ozbiljnijih i profesionalnijih bendova. Nikada nismo bili opterećni da moramo biti veliki ili dominantni, a na kraju smo svi ostavili svoje profesije, posvetili se muzici i slučajno ispali profesionalci”, rekao je Sejo dodajući da će se baviti muzikom sve dok ona ljudima bude interesantna.

Početke Zabranjenog pušenja opisuje kao “čisto ludilo” i kaže nam da se danas s tim resursima i (ne)znanjem ne bi usudio pokušati napraviti bend.

“Bili smo ružni pačići s Koševa i danas mi je jasno da se radilo o promilima šanse, naročito zato što smo mi u Jugoton došli iz Bosna Expresa gdje su nas starije kolege napile. Ispred Jugotona smo stigli dva sata ranije, tu su nas neki hronični pijanci opet napili. U Jugoton smo, osim što smo bili pijani, došli s kasetom na osam kanala, to je kao da se fićom trkate za veliku nagradu Monaka. Mislim da su nas ti ljudi prihvatili iz sažaljenja, jer ko bi normalan izdao album bendu koji je došao s kasetom na osam kanala, bazdi na alkohol i pri tome ima ružnog pjevača”, rekao je prisjećajući se osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Budućnost, tehnologiju i nove ideje pomno osluškuje, a to mu, sudeći prema reakcijama publike i kritičara, dobro ide.

“Ljudi koji sa mnom sviraju su mnogo mlađi nego ja. Neki veterani mi zamjeraju to što ne zvučimo kao prije, ali ja mislim da ljudi moraju svirati svoju muziku. Prema tome, ako u bend dovedeš druge ljude, onda si doveo i drugu muziku. Smatram da sam doveo prave ljude i puštam ih da sviraju ono što im srce osjeća, a ne partiture ranijih pjevača i svirača. Uostalom, i ja pjevam stare pjesme po svojoj emociji”, rekao je.

U narednom periodu Zabranjeno pušenje održat će promocije novog albuma u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu, a nakon toga slijede koncertne aktivnosti.

“Mi svake godine odsviramo blizu 60 koncerata. Pokušavamo biti prisutni u cijeloj regiji, među rijetkima smo kojima je to pošlo za rukom i upravo to smatram jednim od najvećih uspjeha našeg menadžmenta. Na to sam ponosan”, rekao je Sejo Sexon na kraju razgovora.

 



(Next News) »



Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *