Postali zanimljivi i turistima

Porodica Jurišić iz Johove Bare kod Modriče podigla je farmu poni konja, magaraca, koza. Imaju i nekoliko ovaca, ali tragaju za brojkom od 100. Tu su i paunovi, guske i patke. Kažu da uživaju dok druguju sa svojim ljubimcima. Supružnici Mara i Josip Jurišić uglas poručuju: “Životinje se vole kao i ljudi!“

Riječ je o ljudima koji su kao melem za svaku ranu. Srdačni, obrazovani, vezani za to podneblje, a opet, posebni. Posebni, jer su u Johovoj Bari podigli farmu na kojoj nema šta nema. Mara i Josip brinu i nadgledaju. Podršku im pruža otac Nikola, koji se godinama još ne predaje.

– Trenutno imamo 50 magarica, 130 koza, imamo jednog magarca, te pet poni konja. Imamo pauna, guske i patke. Neka su nam živi i zdravi. Oni nas uveseljavaju – započeo je svoju priču Josip Jurišić.

Farma je bila u mislima još prije deset godina. Želja Jurišića se ostvarila.

– Kada sam se vratio u zavičaj 2008. godine, sinula je ideja da podignemo farmu, a imali smo značajne površine. I, evo, punih pet godina farma funkcionira. Sada je proširujemo i vidjet ćemo gdje ćemo se zaustaviti – ističe Jurišić.

Dodaje da mu u radu pomažu otac, majka, supruga, dvojica sezonskih radnika.

 Razmišljaju o preradi mliječnih proizvoda

– Magarac Stevo stigao je iz srednje Bosne i on je vođa, glavni je na farmi. Bez njega ništa ne bi bilo isto. Lakše je raditi s magarcima nego s kozama. Lakše nam je raditi s 50 magarica nego s dvije koze, ali ne odustajemo. Imamo i pauna, patke i guske. Svi žive zajedno, nema pregrada. Svi se slažu i poštuju. Pametni su kao ljudi – hvali Jurišić svoje životinje.

Ponosni na djecu

Supružnici Jurišić vratili su se u modrički kraj.

– Našu firmu u inozemstvu sada su naslijedili sin i snaha. Oni imaju dvoje djece, a mi smo ovdje. Hoćemo da angažiramo dovoljan broj radnika, a mi da odmaramo makar sedam ili osam mjeseci godišnje. Nikada nismo uzgajali konje, a sada imamo poni konje. Oni su fascinantni. Kada sam imao 9 godina, na moru u Podgori sam prvi put vidio magarce. Sada ih imamo, a imat ćemo i ovaca – nastavlja Josip.

 Magarce hrane jabukama  

Jurišići hrane magarce i poni konje jabukama. Kažu, životinje nisu prezahtjevne.

– Jedu jabuke, ne izvolijevaju. Jabuke su dobro rodile. Hrane se kukuruzom, pšenicom, zobi. Nešto proizvodimo hrane, nešto kupimo. Imamo svoje sijeno, ono je jako potrebno u ishrani. Ne žalimo se. Farma nam je još hobi. Kasnije će postati preduzeće. Zaposlit ćemo na neodređeno vrijeme nekoliko radnika. Educiramo se, stječemo nova znanja i iskustva. Internet pruža razne mogućnosti, ali i mediji. Završio sam ekonomiju i u Bosni i Hercegovini vidim veliki potencijal – nastavlja Josip Jurišić.

Farma ove porodice u Johovoj Bari, na pola puta između Modriče i Gradačca, postala je atrakcija, svečanost za oko. Dolaze turisti da pogledaju i da se dive.

– Imamo mnogo posjeta tokom godine. Želimo da poboljšamo putnu mrežu, sve lokacije. Imat će priliku da ovdje borave u ljetnjikovcu, da raspale roštilj. Imamo asfalt do kućnog praga, a sve zahvaljujući našem prijatelju i načelniku Modriče Mladenu Krekiću – podvukao je Jurišić.

Magareće mlijeko je ljekovito

Josip Jurišić zna šta radi.

– Zasavica u Posavini je za sada vodeća. Međutim, magareće mlijeko, ali i sir su jako ljekoviti. Dolaze ljudi i traže to. Ko može, taj plati, ko ne može, neka mu je prosto i sretno. Treba nam još 100 dunuma zemlje da imamo površine za ispašu. Želja nam je da imamo 150 magarica, ali i više od stotinu ovaca. Ispunit ćemo svoju želju – obećava Josip.

Komšije hvali, poziva ih na golf

Gubava vremena i složeni događaji iz devedesetih godina prošlog stoljeća odveli su Jurišiće daleko od rodnog kraja. Ljubav prema zavičaju je, ipak, pobijedila.

– Imamo veoma dobru komunikaciju s komšijama. Sa svima smo u dosta korektnim relacijama. Neću se smiriti dok ne napravim terene i da s komšijama igramo golf. To je moj omiljeni sport. Znate, ko ne voli životinje, taj ne voli ni ljude. Mi ih volimo i još ću golfom sve začiniti –  zaključio je Josip Jurišić, farmer iz Johove Bare.

Nema sreće bez ljubavi. Jurišići iz Johove Bare kod Modriče sretni su ljudi. Jer, vole ono što rade.

 






Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *