20 pitanja za Izudina Bajrovića

Želio sam biti pilot, rekli su da ne mogu zbog plombi, mislim da su me lagali

Glumac Izudin Bajrović rođen je 1963. godine u Pljevljima u Crnoj Gori. Odigrao je veliki broj uloga u pozorištima u BiH, Crnoj Gori, Sloveniji, Švedskoj i Švicarskoj, a jedno je vrijeme radio i kao profesor na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Tokom 2018. godine je postao direktor Narodnog pozorišta Sarajevo

1. Koliko je danas teško biti glumac u bh. društvu? 

– Teško je biti glumac ovdje najviše iz razloga što ima malo posla za glumce, produkcija je katastrofalno mala i to je ono što boli, to na neki način odražava i koliko ovo društvo uopće brine o sebi i o stanju svog duha.

2. Najteža uloga koju ste odigrali? 

– Puno je bilo zahtjevnih. Kralj Lir me prilično rasturio, a trenutno radim jednu od, možda, emotivno najtežih.

3.  Vaše prvo radno iskustvo kao glumca? 

– Bio je to kratki film “Mirna”, koji je režirao rahmetli Benja Filipović.

4.  Jesu li žene i muškarci ravnopravni u BiH? 

– Vječno pitanje. Vjerovatno bi se na tom pitanju moglo još dosta toga uraditi. Iako mislim da su neke druge neravnopravnosti u našem društvu još gore i pogubnije.

5.  Koji biste savjet dali mladim glumcima? 

– Nikad ne klonite duhom. I kad izgleda da nema nade.

6.  Koliko Vam je bilo teško na poziciji direktora Narodnog pozorišta, jeste li zadovoljni dosadašnjim uspjehom? 

– Trivijalnosti odnose puno vremena i energije, stalno se morate podsjećati šta su vam ciljevi. Donekle sam zadovoljan, ali mora više.

7.  Od koga ste najviše naučili u politici? 

– Moglo se puno naučiti od gospodina Fahrudina Radončića, samo nisam siguran koliko sam bio dobar učenik.

8.  Kojim poslom biste se bavili da niste glumac? 

– Dok sam bio mlađi, želio sam biti pilot, ali su mi govorili da pilot mora imati sve zdrave zube, a ja sam imao nekoliko plombi, pa sam odustao. Sad mislim da su me lagali.

9. Šta radite nakon odigrane predstave? Kako se odmarate? 

– Malo prevrćem po glavi tok predstave, na nekom se mjestu i zaustavim, retroaktivno oslušnem publiku, zahvalim na još jednoj i onda idem dalje.

10.  Kolega od kojeg ste najviše naučili i kojeg ćete se uvijek sjećati? 

– Od svakog kolege se može i treba učiti. Sada se već sjećam mnogih, ne znam jesam li zaslužio da se mene iko sjeća.

11.  Omiljeno jelo koje volite spremati? 

– Nažalost, ne znam kuhati.

12.  Gdje se vidite za 10 godina? 

– Puno je 10 godina. Bože zdravlja, volio bih vidjeti sebe kao sretnog penzionera koji je podjetinjio uz unuke.

13. Šta Vas čini sretnim? 

– Sretan sam ako vidim da su sretni oni do kojih mi je stalo.

14.  Vaš odmor iz snova? 

– Ne sanjam odmore.

15.  Vozite li se gradskim prijevozom? 

– U ratu sam se odvikao od gradskog prijevoza. Dugo ga nije bilo.

16.  Šta obavezno pokažete svojim gostima u Sarajevu? 

– Od Vijećnice do Zemaljskog muzeja bilo šta da pokažete nećete pogriješiti.

17.   Omiljena knjiga koju ste pročitali i na koju se uvijek vraćate, zbog čega? 

– U “Kamenom spavaču” uvijek otkrijem neki novi stih pa i čitavu pjesmu.

18.  Sjećate li se omiljenog predmeta i nastavnika ili profesora? 

– Sjećam se nekih svojih nastavnika koji su imali vremena da se bave svojim učenicima i koji su utjecali na naš život. Spomenut ću troje: Staka Prijović, Ruždo Strujić, Zorica Bajić. Nadam se da su živi i zdravi.

19. Imate li neki ritual bez kojeg ne možete započeti dan? 

– Med. Kafa.

20.  O čemu najviše razgovarate sa svojim sinom, šta ga najviše savjetujete? 

– Pričamo malo o glumi, malo o životu. Pazim da se ne razbacujem savjetima. Danas mu je nana poručila da se čuva i da pazi s kim će. To je dobar savjet. Nane to znaju bolje.



« (Previous News)



Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *