Zastoj srca se može desiti svakome, ali rijetki građani znaju reanimirati unesrećenog

Reanimacija predstavlja niz postupaka kojima oživljavamo osobu sa srčanim zastojem, a osnovni nivo pružanja podrške neophodno je da poznaju svi građani. Međutim, prema istraživanjima, reanimaciju znaju obaviti zdravstveni radnici te mali broj građana.

“Međutim i onaj broj ljudi koji zna uglavnom se ne usuđuje je započeti, jer se boje da neće napraviti težu situaciju. Ali, u biti, osobi kojoj ne kuca srce vi ne možete napraviti ništa lošije, samo možete pomoći. Građani se boje i toga da će odgovarati pred zakonom, ali u biti, nemaju nikakve odgovornosti ako nekome pokušaju spasiti život”, kaže za Klix.ba doktorica medicine i instruktorica u Evropskom resuscitacijskom savjetu Džana Atlić.

Tri do pet minuta mozak može u cijelosti opstati bez kisika, a svaka iduća minuta znači 10 posto njegovog bespovratnog odumiranja, odnosno odumiranja određenog dijela tijela. Zbog toga se, prema riječima naše sagovornice, niko ne bi trebao ustručavati u pristupanju postupku oživljavanja.

“Prije se mislilo da se srčani zastoj dešava samo starijim osobama, međutim danas smo svjedoci da to pogađa i osobe mlađe životne dobi. Zbog svega toga, taj početak reanimacije do dolaska Službe hitne medicinske pomoći izuzetno je bitan. Ne možete naškoditi nekome, samo mu možete spasiti život. Zbog toga, pristupite reanimaciji”, naglašava Atlić.

U obrazovnom sistemu u našoj zemlji reanimaciji se posvećuje izuzetno malo pažnje. Obuka za ovakav vid pomoći unesrećenom zastupljena je samo u srednjim medicinskim školama, a u osnovnim i svim ostalim institucijama za srednje obrazovanje zastupljena je samo u okviru sekcije Prva pomoć.

“Mnoge škole nemaju lutke na kojima se može vježbati kardiopulmonalna reanimacija, zbog toga svima savjetujem da dođu u Crveni križ u Tuzli, ili bilo kojem drugom gradu te nauče osnovne mjere reanimacije”, ističe Atlić.

Naša sagovornica se zalaže za to da se kardiopulmonalna reanimacija ili predmet Resuscitacija uvede u redovnu nastavu još u osnovnoj školi.

“Izuzetno bi važno bilo da se zakonski može regulisati uvođenje ovog predmeta u nastavu, jer srčani zastoj se može desiti svakome, a osoba od 30 kilograma, odnosno dijete od sedam ili osam godina, sposobno je raditi pravilno masaže srca”, naglašava Atlić.

Zakonska obaveza svih vozača u Bosni i Hercegovini je da poznaju osnove pružanja prve pomoći, međutim, realnost na domaćim cestama je sasvim drugačija. Posljedica toga je raniji nedovoljni angažman nadležnih prilikom obuke svih budućih učesnika u saobraćaju.

Nekadašnje obuke iz oblasti prve pomoći uglavnom su se bazirale na suhoparnoj teoriji, dok se praktičnom segmentu pridavao izuzetno mali značaj. Danas, prema riječima naše sagovornice, situacija je u određenoj mjeri drugačija, s obzirom na to da svi kandidati moraju proći praktičnu obuku koja je vezana i za reanimaciju.

“S obzirom na to da već skoro godinu dana predajem prvu pomoć kandidatima za polaganje vozačkog ispita u Crvenom križu u Tuzli, mogu reći da su oni obavezni proći praktičnu obuku iz kardiopulmonalne reanimacije. I kroz ovakav vid predavanja nastojim osvijestiti građane koliko je bitna reanimacija, jer se zastoj srca može desiti svakome i na bilo kojem mjestu”, kaže Atlić.

U oživljavanju osobe izuzetno veliku ulogu igra i automatski eksterni defibrilator. Ovakvi uređaji nisu zastupljeni u dovoljnoj mjeri u našoj zemlji, a trebali bi se nalaziti na svakom mjestu koje bilježi dnevnu cirkulaciju od hiljadu osoba. Trenutno u Tuzli postoje dva automatska eksterna defibrilatora koji nisu korišteni, a najviše ih je u Zenici.

Pored zdravstvenih radnika, ovaj uređaj mogu koristiti i svi ostali građani koji su obučeni za njegovu primjenu. Uz ovaj vrlo jednostavni aparat, svako može spasiti život čovjeka. Na aparatu su dugme ON/OFF za uključivanje i isključivanje te dvije samoljepljive elektrode koje se nalijepe na grudni koš. Aparat ima zvučne upute, što dodatno olakšava korištenje.

“Na elektrodama je tačno nacrtano na koju poziciju idu te ne možete pogriješiti. Kada ih zalijepite, aparat očitava ritmove, a ukoliko je potrebno, on će vam reći da se svi odmaknete od osobe kako bi se isporučio šok. Potom dobijate upozorenje da je bezbjedno te da se može raditi masaža dvije minute. Nakon toga, on će se javiti, provjeriti ritam te da li treba isporučiti šok ili ne. Ukoliko ne radite dobro kompresije, on će vas i na to upozoriti”, pojašnjava Atlić.

Kod srčanog zastoja osoba je bez svijesti i ne diše te je potrebno pristupiti kardiopulmonalnoj reanimaciji. Prvenstveno se treba obezbijediti teren na kojem se nalazi osoba, a reanimaciju obaviti na tvrdoj podlozi.

Prvi korak, kako nam pojašnjava doktorica iz Tuzle, podrazumijeva provjeru stanja svijesti. To se vrši tako što osobu uhvatimo za ramena i lagano je protresemo, a onda provjeravamo disanje na način da jednu ruku stavimo na čelo, a dva prsta druge ruke na korijen brade.

“Tada zabacimo glavu kako bi se otvorili disajni putevi. Ako za deset sekundi utvrdimo da osoba ne diše, pozvat ćemo mi, ili neko ko je sa nama, Službu hitne medicinske pomoći te donijeti automatski eksterni defibrilator, ako on postoji”, objašnjava Atlić.

Nakon provjere svijesti i stanja disanja pristupamo masaži srca koja se izvodi tako što korijen dlana slabije ruke stavimo na sredinu grudne kosti, a drugom rukom prekrstimo prethodnu.

“Obje ruke ispravimo u laktovima, a naša ramena moraju biti pod uglom od 90 stepeni u odnosu na unesrećenu osobu. Rukama onda radimo masažu, pet do deset centimetara u dubinu i frekvencom od 100 do 120 masaža u minuti. Nakon 30 masaža slijede dva upuhivanja koja se izvode na način da glavu zabacimo kao kod provjera disanja, palcem i kažiprstom ruke koja se nalazi na čelu začepimo nos i vršimo dva upuhivanja u trajanju od jedne sekunde”, ističe Atlić.

Nakon toga, prema njenim riječima, nastavlja se 30 kompresija te dva upuhivanja. Ovaj postupak ponavljamo do dolaska Službe hitne medicinske pomoći, dok osoba, ne oživi ili dok se ne pojave sigurni znaci smrti. Oni se ogledaju u mrtvačkim mrljama, mrtvačkoj ukočenosti, mrtvačkom bljedilu, mrtvačkoj hladnoći i mačjem oku.

Kako bi se stanje svijesti o značaju reanimacije podiglo na znatno veći nivo u Tuzli je u okviru Ljetne škole reanimacije koju organizira Studentsko vijeće Medicinskog fakulteta Medicus upriličena pokazna vježba za sve građana. Oni su imali priliku proći kroz obuku o osnovnim mjerama reanimacije sa upotrebom automatskog eksternog defibrilatora.

Kroz Ljetnu školu reanimacije ovog vikenda izvršena je i obuka 150 studenata iz Tuzle, Banje Luke, Foče, Zenice, Travnika i Mostara.

“Nakon uspješne edukacije i certificiranja studenata, mi smo održali i edukaciju građana. Željeli smo potaknuti građane na to koliko je bitno znanje iz kardiopulmonalne reanimacije i upotrebe automatskog eksternog defibrilatora. Postojanje ovih defibrilatora na frekventnim mjestima je jedan od uslova i za ulazak u Evropsku uniju”, kazao je za Klix.ba Dženan Okanović, student na Medicinskom fakultetu u Tuzli i koordinator Ljetne škole reanimacije.

 






Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *