Zašto Thompson može, a Martina Mlinarević ne?

U BiH odavno vrijede nepisana pravila. Prvo je “Ne talasaj”, a svako naredno dopisuje se svakodnevno i prenosi usmeno sa koljeno na koljeno.

U Hercegovini pak samoj vrijedi poseban set pravila, koja naizgled paradoksalne situacije predstavljaju kao normalne. To je tamo gotovo pa tradicija. Nekolicinu takvih mogli smo primijetiti u posljednjih nekoliko dana. U središtu Širokog Brijega ne samo da je održan nego je i podržan, proslavljen i nadasve posjećen koncert Marka Perkovića Thompsona uz gromoglasne pozdrave „Za dom spremni“.

Istovremeno u Čitluku „za prijetnje spremni“ mnogobrojni su sponzori, ali i drugi ljudi koji su prijetili organizatorima Evergreen festivala. A u okviru kojeg je Martina Mlinarević trebala promovisati knjigu „Huzur“. Do toga nije došlo, jer je otkazana promocija „kako bi se izbjegli incidenti“. A upravo sa gotovo istim obrazloženjem zabranjen je i bajramski koncert ispred Osnovne škole na Domanovićima u Čapljini. U dopisu gradonačelnika grada stoji kako „nažalost ne mogu udovoljiti zahtjevu da koncert bude na traženoj lokaciji, jer bi sigurnost sudionika programa bila ugrožena gustim prometom“.

Dakle sigurnost je uz neometan promet prioritet Hercegovine. Ali se pak u Širokom Brijegu drugačije osigurava. Tamo se problem gustog prometa rješava preusmjeravanjem, jer je nužno osigurati prostor za posjetitelje koncerta u trajanju od tri sata. Dakle, može se, ali hoće li se? Par sedmica ranije u radikalnijim dijelovima širom Hrvatske otkazani su redom koncerti Miroslava Škore. Zajednička nit svim pomenutima na očigled svih zdravorazumnih ljudi jeste vlast. Ona koja drži ključeve od mogućnosti, ali ne i od slobode. Kako sa ove strane granice, tako i sa one u Hrvatskoj.

Martina Mlinarević je nakon što joj je javljeno za prijetnje, poručila:

„Spektakl zvan „Promocija knjige u Čitluku“ održat ćemo u jednom drugom gradu. I biti će festival i biti će sloboda. Riječ koju prezirete, jer o njoj ništa ne znate. A sloboda je ovo, kad mogu da kažem, sa dna srca i mirne duše – Ko vas jebe majmuni.”

Organizatori su ubrzo reagovali sa pričom kako je “promocija otkazana na Martininu inicijativu” što se dalje kroz njen odgovor pokazalo netačnim, jer kako je navela “niko nijednom rječju nije spomenuo da se ipak ide u realizaciju unatoč pritiscima”.

Ipak, u skladu sa uvodom ako postoje nepisana pravila u BiH, onda su ona u Hercegovini još i neizgovorena. Zato je tu pritisak “imaginarne ruke” napravio čitavu zavrzlamu oko toga ko to brani Martini promociju. Biće da je sama odustala, iako se po svemu sudeći ne čini tako. Ona će za slobodu nastaviti svoj hod po trnju, ali šta će Hercegovina dalje?

Ćutati i gledati ili bolje rečeno slušati vlast u pauzi od fašističkih koncerta. Kakva je to Hercegovina koja pristaje na loše izgovore za osporavanje ljudskih prava i sloboda? Vrlo moguće upravo onakva kakva joj je i vlast. Usmjerena samo ka jednom pravcu, takoreći u toru svojih skučenih vidika. Ali nije li ni kompletna BiH upravo takva? Profesor i sociolog Slavo Kukić za BUKU govori:

“Ovo je naprosto fašizam. To je udar na temeljna ljudska prava i slobode. Udar na dostojanstvo čitavog jednog kraja. Ali taj udar nije specifikum samo Zapadne Hercegovine. Nažalost iza svega toga stoje vlasti, koje su procese i sa ove i one strane državne granice oblikovale u zadnjih 30 godina. A koje su značajnim dijelom, kao i njima slične na drugim stranama odgovorne za stotine hiljada žrtava, koje su ovi prostori pretrpili u ratu devedesetih godina.“

Kukić dodaje kako je uvjeren da to neće pokolebati Martinu Mlinarević da radi ono što je radila i dosad. A to je kako dodaje mohikanski, prometejski posao.

„Prosvjetiteljski posao koji jedino može oslobađati ljude od stega u kojih su svih ovih godina strpavali pa ih strpavaju i sad.“ Zaključio je Kukić.

Sličnog je mišljenja i politički analitičar i profesor Esad Bajtal koji za BUKU govori:

„Evidentan je prodor desnice koja više ne bira sredstva i ne djeluje ispod zemlje, nego javno čini ono što čini. Imate zabrane prigodnih vjerskih programa sa jedne strane, a sa druge strane imate taj otvoreni deklarativni fašizam. Sa treće strane imate apsurdno objašnjenje da je autor sam odustao od vlastite promocije. S obzirom na to da sam i ja autor, znam da mi nikad ne bi  palo na pamet da odložim već dogovorenu promociju knjige. I sa druge strane ko je onaj ko je proizveo takvu klimu zabrane održavanja bajramskog koncerta i to pod izgovorom kako to rade  „iz sigurnosnih razloga“.

Bajtal dodaje da ako neko iz takvih razloga zabranjuje održavanje manifestacije, onda taj nije svjestan da zapravo priznaje šta je njegova politika proizvela.
S obzirom na to da je Martina izjavila kako joj mogu osporiti promociju, ali joj ne mogu oduzeti slobodu, neminovno je pitanje i koja je to cijena slobode, kako u Hercegovini, tako i u čitavoj BiH? Na to pitanje Bajtal odgovara:

„Tamo gdje je desnica, tamo o slobodi nema govora, to je već istorijski potvrđeno. Očito je sporno promovisati knjigu koja u sebi ima nešto slobodarsko, nešto civilizacijsko. Pri tome se nikome ne zabranjuje da pjeva najgore fašističke, nacionalističke pjesme. Ali se brani prodor normalnog. Pitanje slobode je ključno, jer tamo gdje nema slobode, nema demokratije. A pogledajte kako se stranke zovu, u BiH posebno. Svaka u sebi nosi ono D negdje u sredini, koje bi trebalo da je označi kao demokratsku, ne samo u ovom političkom smislu, nego i na mnogo simbolički jasnijem planu.“

Ali demokratije nema, jer kao što i sam Bajtal navodi tamo gdje su strah, siromaštvo, glad… tamo demokratije nema. Dodaje kako u ovom društvu nema ni slobode, jer je pitanje kako izaći iz začaranog kruga u koji smo kao društvo upali? Uvjeren je da bi bilo demokratski da se pobunimo na pravi način, jer su protesti ljudsko pravo. Međutim, očigledno su građani upali u zamku, koja im se postavlja.

„Jesu li oni spremni tjerati nas na jednu pobunu silom? Jesu li spremni izazvati silu, koju će onda silom pobijati? Neko očito ovdje želi da stvari rješava silom, a to je posljednje što normalnim ljudima treba. Svjesni su da će u tom slučaju biti u prednosti, jer imaju vojsku, imaju policiju. I spremni su na njihovu upotrebu. E to je zamka u koju smo kao građani upali,“ zaključuje Bajtal.

A iz zamke primitivizma, diskriminacije i mržnje teško da ćemo izaći, jer kao epilog cjelokupne situacije sa Martinom Mlinarević, ljudi su joj uputili poruke prepune govora mržnje, podržavajući ideju o otkazivanju same promocije. Samim tim na kraju postaje manje važan sam čin otkazivanja, naspram društva koje prećutno podržava, hrani i razvija sistem koji ućutkuje hrabre. U društvu nepisanih pravila, neizgovorenih riječi i pokoravanja, mali čin otpora daje virtuelnu snagu ljudima da pišu ono što im sistem diktira. Uvrede na račun zdravorazumnih ljudi.

A dok god smo dio društva koje podržava održavanje koncerta Thompsona, a osporava promociju knjige „Huzur“ ni nama samima huzura (mira) nema.

 






Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *