Kako (ne)vidimo?

Prolazim ulicom, gledam pune kafiće i razmišljam koliko nam je dobro kad možemo provesti toliko vremena sjedeći i vodeći isprazne razgovore. Idila, reklo bi se. Stanje u državi i društvu na zavidnom nivou. Sad moze da se priča samo o rijaliti emisijama i sportskim utakmicama. (Kontam možda bi bilo bolje da se sami pokrenu, bave sportom i suoče se sa svojim “rijalitijem”. Pa kažem sebi ma ne budi negativan)

 

Onako u prolazu spazim da je manje i tih razgovora, većina mladjih generacija gledaju u svoje “pametne” telefone. Kontam možda su oni pesimisti kao ja. Ali ubrzo shvatih da samo koriste potencijal nove tehnologije da unaprede sebe i zajednicu. Posle vode konstruktivan razgovor, uvažavajući kulturu dijaloga dogovorajući se kako da još više ojačaju kulturu i položaj mladih u politici.

Ima tu sigurno i onih namćora koji se ne mogu ubijediti da nam je dobro, da vrtoglavom brzinom napredujemo. Ali tu je većina koja postuje i njihov stav. Kao sto postuju i vjerske i nacionalne različitosti. Kao sto svako ima jednaka prava pri zaposlenju, bez obzira što nema nekog da ga “pogura”, nije član vladajuće partije ili se ( ne d’o Bog) trznuo da nešto promišlja i uđe opoziciju.

 

Ta većinska omladina, posle napornih aktivnosti za opštu dobrobit mora,naravno, kao naš junak Marko Kraljević da se okrepi alkoholom na žurkama i putovanjima (naravno od državnih para, jer to je naše) Nije istina kao što neki negativni ljudi komentarišu da je u tom slučaju Marko čovjek na poziciji, a Šarac omladina koja mu prikuplja glasove, uz to da ne ide po pola deljenje kao u narodnoj pjesmi.

 

Ulazak u stranku je postao čisto zbog ideologije, rada i programa stranke.

 

I sud nam je konačno odlučio da bude nezavistan. Rekavši Evropi da i mi imamo konja za trku, predsjednik odlučuje da ubrzava procese na sudjenju, potkovao se i uzeo novac. Na taj način obezbeđena je nezavisnost suda. Jer bez novca nema ni nezavisnosti.

 

Građani, politički pismeni, aktivno učestvuju u donošenju odluka.

Imamo kvalitetno obrazovanje, unapređeno. Učimo na principu razmjenjivanja iskustava, diskusijom o temama. Timskim ucenjem. Razvijajući osjećaj za zajednicu i kritičko razmišljanje. Stručnjaci su na svojim pozicijama. Privreda cvjeta.

 

I ako se koji milion zataška i koji tender namjesti, svi griješe, ljudi smo. Ali bar brane Republiku.

ĆUTI dobro je…

 

Zanesen u tom razmišljanju udarih u posljednjeg u dugačkom redu ispred ambasade Slovenije. Okrenu se Nikola, drugar iz kraja. “Šta je Dzoni, nisi valjda krenuo vani?”

“Jesam brate, ne mogu više.”

“Pa što tako? Gledaš li ti RTRS? Nama je ovde Snsd i životni vijek produžio.” Rekoh zbunjen pomalo. ” Ma znam, ali nisam ti ja navikao na ovoliko demokratije. Ja ti volim da častim doktora, da bacim flašu pored puta… Nije ovo za mene. A i bolja mi klima gore. ”

Poželih mu sreću i nastavih dalje, misleći svi smo drugačiji, ali sam biraš kako živiš.

Da li je sve u pogledu na svijet? Ili se treba suočiti sa realnošću?



(Next News) »



Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *