Fabričke postavke

Po takvimu Milorada Dodika, danas iza ikindije istječe rok valjanosti sporazumu o principima uspostave bosanskohercegovačke vlasti koji je potpisao sa Bakirom Izetbegovićem i Draganom Čovićem. Kako je ranije najavljivao lider SNSD-a, jedva sklepani kompromis nakon 5. septembra neće biti za konzumaciju ukoliko Zoran Tegeltija prethodno ne zasjedne u fotelju predsjedavajućeg državne vlade. Ispalo je, eto, da bez NATO-a ni Tegeltije nema na mapi. Onda, šta ima još? Ništa posebno, osim deprimirajuće političke krize.

Za razliku od impulsivnog Dodika, koji okolo prijeti totalnim raspadom sistema, ukidanjem važnih bh. institucija i svojevrsnim državnim udarom, Nebojša Radmanović nastoji ohladiti uzavrelu retoriku stranačkog šefa. Stari lisac apaurinski poručuje kako nema posebnog razloga za dramatičnost.

„Tačno je da istječe rok, ali nakon njegovog isteka ne znači da prestaje važiti dogovor, još će se razgovarati o ovome na bazi Sporazuma za koji smatram da je dobar i na bazi njega može se napraviti Vijeće ministara.“

Sudeći po Radmanovićevoj reakciji, situacija sa formiranjem vlasti vraća se na fabričke postavke. To praktično znači da će se lideri SDA i HDZ-a uskoro ponovo družiti sa Dodikom. Jer, kako se kaže, dogovor kuću gradi, šubara je kvari. U konkretnom slučaju, govorimo o nadmudrivanju trojice nepomirljivih, nespojivih, vječitih rivala.

Činjenica da nacionalistički trio fantastikus samostalno nije sposoban dobaciti niti do podjele ministarskih te drugih atraktivnih državnih funkcija (do)kazuje nam da se ničemu pametnom, odgovornom i društveno korisnom ne trebamo nadati do narednih redovnih izbora. Na kojim će bh. građani pouzdano mazohistički ponovo glasati za stranke destrukcije, podjela, konflikata. Uzalud, stoga, naknadno kajanje, takva je ovdje (raz)gradnja.






Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *