Intervju: Nedeljko Bilkić

Bio sam po cijelom svijetu, ali uvijek sanjam samo moju kuću u Bugojnu

Nedeljko Bilkić, jedan od najvećih pjevača narodne muzike, bio je među onim izvođačima koji su oduševili publiku na koncertima „Sevdah u Lisinskom“ u Zagrebu, te na „Večeri sevdaha“ u beogradskom Sava centru.

Čovjek koji je otpjevao antologijsku kompoziciju „Ima jedna krčma u planini“ odavno se povukao sa scene te u rijetkim prilikama nastupa i još rjeđe daje intervjue.

Divne pjesme

Rođen u Bugojnu prije 78 godina, davno je napustio rodni prag i u Beogradu tražio svoje mjesto pod suncem. Danas živi na relaciji Beograd- Kanada, gdje su njegova djeca i unučad.

Na početku intervjua za „Dnevni avaz“ Bilkić je govorio o koncertima sevdaha upriličenih pod producentskom palicom Tomislava Kašeljiva u hrvatskoj i beogradskoj prijestonici.

– Bio je pun „Lisinski“. Znači da još ima našeg naroda koji voli sevdalinke, i te naše lijepe i divne pjesme. Bilo je zaista predivno. Svako godine se održava „Sevdah u Lisinskom“, narod se uželi naših divnih pjesma.

I u Beogradu je Sava Centar bio rasprodan.

– Da vam kažem u cijeloj Srbiji nema svadbe, nema nikakvog veselja, a da se ne pjeva bosanska pjesma.

Najezda je šunda, ali kvalitet opstaje.

– Nova maldost, nova pjesma . Ali, ako je „Emina“ i još puno naših pjesma vjekovima ostalo znači da će puno naših pjesma ostati i za sljedeće generacije. Ovo sad što se pjeva su čokolada pjesme koje se pojedu, traju mjesec i nestanu. Takvo je vrijeme, sve je biznis. Na brzaka uzeti novac. Mladi pjevači i nestaju s pozornice zato što ne pjevaju te fundamentalne naše pjesme. Prvo moraš znati pjevati svoju narodnu pjesmu, pa tek onda neku nadogradnju ili imaš ili nemaš. Tvrdim da će jednog dana prevladati duša i srce, jer samo tako pjesma može ostati živa.

Koliko ste još aktivni na muzičkoj sceni?

– Sada pjevam iz zadovoljstva. Tamo gdje me vole. Volim pjevati i hvala Bogu služi me dobro glas. Ali više ne živim od pjesme da sada moram da radim, da skačem po gradovima ili da pjevam po svadbama.

U osmoj deceniji ste veoma vitalni.

– Recept je prvo genetika. A da imate glas trebate biti rođeni u Bosni. I drugo, miran život, ništa alkohol i pušenje. Ne sjedim noću, imam dobru djecu, imam dobru ženu koja me čuva, njeguje.

Nekada ste davno otišli iz Bosne, ali Vaš akcenat se nimalo nije promijenio.

– Uvijek kažu govori maternji jezik. Ja govorim maternji jezik.

Promijenio sam dosta kuća i dosta mjesta, putovao po cijelom svijetu, u Kanadi sam imao kuću, u Beogradu imam kuću, ali vjerujte mi sanjam samo kuću u Bugojnu. Kad sanjam, samo tu moju kuću sanjam, ništa drugo.

Druženje sa Safetom

Imate li još nekoga u Bugojnu?

– Imam samo snahu od pokojnog brata i njenu kćerku. A unuke dvije od moga brata su udate u Sarajevo.

Kad me nazovu kaže jedna mala djevojčica: „Deda Neđo, ovdje tvoja unuka Emina.

Rahmetli Safet Isović i Vi ste bili veliki prijatelji.

– Mi smo stvarno bili dobri prijatelji. Svaki od nas je bio na svoj način veliki pjevač i nikad nije bilo zavisti između nas, ja sam volio njega da slušam, a i on mene…

 

 






Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *