O svemu ponešto: Mrzim te, jer si lijepa žena!

Saloni za uljepšavanje su prave riznice tajni ozlojađenih žena. Samo na takvim mjestima, zrak se pretvori u indigo papir, pa preslika čemer i gnjev nesretne žene, iako ona po svaku cijenu pokušava uvjeriti nas, da sretna je.

Muž je napustio prije godinu dana. Poslije skoro dvadeset godina braka, i dvoje djece. Otišao s puno mlađom od nje. I puno ljepšom.

A Mostar je, davno rekoše mudrije glave od moj; “Mal’ grad velik smrad”, tako da većina je poznavala glavne likove ove priče.

Pokušavam joj dati ime u ovoj priči, a žao mi svih ženskih imena, koje povezuju praznu ženu. Zato ćemo je zvati Prazna. A Prazna je ta, prije godinu dana, ostavljena žena. Isto prazni muškarci i žene, poput nje, njega kamenovali riječima i kletvama, pozivajući se na karmu ili Božiju pravdu, zavisi u šta je ko vjerovao, da snaći će ga kazna, što ostavio je ženu i majku svoje djece.

A ja se, čudila, kako nije otišao i ranije…

Sve su žene lijepe na svoj način. Laž! Postoje nekakvi postulati ljepote, koji su u nijansama manje više godinama isti. Sve žene nisu lijepe, ali vanjsku nesavršenost ako nadopune bogatstvom duha, tada se ne treba čuditi, da njihovu (ne)ljepotu primjećujemo kao nešto oku ugodno.

Prazna nije bila jedna od takvih. Poznajem je još iz mladih djevojačkih dana. Kada bih je trebala opisati tada, rekla bih; “Prosječna cura, nikada je u masi čovjek nebi primjetio.” On je primjetio. Zaljubio, oženio, djecu izrodili i na kraju otišao. Između zaljubljenosti i odlaska, pokušao izbrisati ono mračno i prazno u njoj. Zavist, gnjev,mržnju i olajavanje, svake od nje ljepše žene. Sve ove mračne osobine pretvorile je u onakvu, da svaka je bila ljepša od nje. Istina je, da mržnja izobliči čovjeka.

Prazna je došla par minuta ranije, na zakazani termin, odstranjivanja dlačica s lica u salon ljepote. Njena drskost, jer nije uspjela pronaći slobodno parkirno mjesto, jer joj klima puše direkt u vrat i vosak je prevruć, bio je izraz njene nemoći. Gledam je… stomak poput najvećeg rođendanskog balona na tankim nožicama, pozadina ravna, kosa prorjeđena s nekim pokušajem paž frizure, lice zajapureno od gnjeva i naborano od promašenosti svrhe života.

I gdje su sad oni što kažu; “Najljepša je prirodna ljepota.” Pusti mi brate, prirodu, na pragu pedesete! Nego sreća, postoji danas dosta toga što pomaže za ispeglati, utegnuti, pritegnuti, zamaskirati, fotošopirati…

Prazna je nakon tretmana, sjela koji minut u čekaonicu salona, da joj se smiri crvenilo od voska.

Usput je pričala o najvećem sadržaju svog života…obarila je raštiku za japraka, i pogledala dva nastavka omiljene sapunice kojih ima 370 ukupno. Znate li, da svi filmovi s najboljim zapletima, oni koji nam nedaju da trepnemo dok ih gledamo, zasnovani su na istinitim pričama.

Počinje neplanirano naš film! Istina, zaplet, neočekivano, bez najave!

Ušetala je graciozno poput gazele u salon. Afrodita. Najbolje joj leži naziv božice, karizmom svojom, poput magije, raspršila gnjev Prazne.

I našle se oči u oči dvije žene, bivša žena i sadašnja ljubav. Njih su dvije a muškarac je jedan i to isti.

Muškarac kojeg prva je ubila, a druga oživjela.

Afrodita je lijepa, nevažno jeli to ona prirodna ili neprirodna ljepota, jednostavno nju moraš zapaziti u masi. Oči joj dva jezera modro zelelene boje u kojima iščitava se ljubav i zadovoljstvo. Usne mekane razvučene u iskren osmijeh, a iz njih medene riječi teku. Uzela je termin kratko, ostavila auto zbog gužve dvije ulice dalje, i došla pješke unatoč vručini, nije joj smetala klima, nije imala nikakve posebne zahtjeve, jer ona je uvijek zadovoljna. Ona, je sretna žena. Ne ogovara, ne mrzi, duša joj mirna, i sve joj ove osobine još više naglasile njenu karizmatičnu ljepotu.

Uzela je vizitku u ruku, poželjela ugodan dan, i otišla jednako kako je i ušla… graciozno, poput gazele.

Prazna je ostala iza nje u salonu. Počela je glasno i manično listati ženski časopis sa stola. Nije mogla izdržati više, demoni gnjeva progovoriše iz nje; “Danas najbolje u životu prođu kurve! Mi poštene žene zbog takvih ispaštamo. Ali, neka meni moje djece.”

Još je uspjela na polasku meni dati savjet da se ošišam, jer za žene poslije četrdesete ne priliči duga kosa. Spomenula je, kaže onako sjetila se iznenada, kako joj je neko rekao da se moj bivši momak s divnom bogatom njemicom oženio, a ja, kaže žao joj, eto ostadoh sama.

Reče mi to, Prazna žena, i ode sa svojom mrziteljskom i zavidnom dušom, zavijati japrak i gledati 346 nastavak omiljene joj sapunice…






Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *