Zašto nas samo tuga ujedinjuje

Političari nas, zarad sitnosopstvenističkih ciljeva, svaki dan uvjeravaju da su razlike nepremostive, plaše nas drugima i drugačijima

U subotu, u popodnevnim satima, pet ljudskih života ugašeno je u stravičnoj avionskoj nesreći u Mostaru. Šta god bio ishod istrage koja je u toku, ostaje tužna istina da je u ovoj nesreći prekinuto djetinjstvo troje djece.

Neutješnim porodicama ostaju zauvijek bol, tuga i sjećanje na najmilije.

Pomoć i podrška

No, svakako su im potrebni pomoć i podrška u najtežim trenucima. Neophodne su i nama kao društvu koje svakodnevno grca u silnim političkim, socijalnim, ekonomskim, kulturnim i svim drugim problemima. Ujedinjeni, pružili smo podršku i iskazali empatiju u teškim trenucima.

To je, nažalost, veliki korak za zemlju koja se guši u raznoraznim podjelama za BiH koja je tokom četiri ratne godine ostala bez više od 100.000 ljudi.

Političari nas, zarad sitnosopstvenističkih ciljeva, svaki dan uvjeravaju da su razlike nepremostive, plaše nas drugima i drugačijima. Napravili su sistem koji odgovara samo njima i njihovim istomišljenicima. Razdvajaju djecu već u školama, zatvaraju ih u ograde, mentalne i fizičke, stalnim tenzijama, uglavnom vještačkim i smišljenim uče da nije moguće živjeti u miru, jedni pored drugih, jedni s drugima.

Najveći dio građana drže u egzistencijalnom strahu za vlastitu sudbinu i budućnost. Tek ovakve tragedije nas udare svom snagom. U ovim situacijama shvatite koliko je život jeftin i kako se treba okrenuti onome što će nam svima stvoriti bolje uvjete za život, da ne razmišljamo kako se ko zove, kojem se Bogu moli.

Zaboravimo na akcize, koalicije, proslave ovoga ili onoga koje smetaju ovome ili onome, svedemo se na mjeru ljudi koji pate i suosjećaju s drugima. Ma ko oni bili. Dijelimo njihovu tugu i bol, želimo pomoći. Izlazimo iz vjestački nametnutih okvira razmišljanja i ponovo postajemo samo ljudi, humani ljudi.

Prije tačno tri godine, našu zemlju pogodile su snažne poplave koje su nas ujedinile kao nikada do tada. Ujedinjeni kao jedan bili smo i u potrazi za dječakom Konstantinom Stijepićem iz Lopara. Ne premišljamo se kad treba u humanitarnu akciju, zovemo, pjevamo, plešemo na dobrotvornim koncertima. Spremni smo na sve kad treba pomoći!

Teške nesreće ujedine razjedinjenu BiH. No, čini se da je to kod nas jedini način da ugroženi dobiju pomoć jer nema sistemske podrške.

Život uređen sistemom

Šta kad bi porodicama nastradalih vojnika, rudara, teško oboljeloj djeci umjesto društvenih mreža pomogla država? Šta kad bi humanost, empatiju i solidarnost, kada bi građani BiH imali dostojanstven život uređen sistemom?

Nećemo saznati sve dok svakog mjeseca budžet uništavaju plaće divovske državne administracije, umjesto da se izdvaja za solidarni sistem.

Kada se država počne brinuti za svakog čovjeka, tada ćemo konačno moći prestati da se pitamo zašto samo tuga ujedini BiH.



« (Previous News)



Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *