Nakon 50 godina karijere

Kažem sebi – još sam mlada

Ako je iko pokazao kako biti drugačiji, ostati dosljedan isključivo sebi, uprkos svim izazovima koje nam je sa sobom donijelo 21. stoljeće – onda je to legendarna Josipa Lisac (67). Ime koje govori mnogo. Avangardna umjetnica, koja pomno bira svoje pjesme, saradnje i nastupe, posljednjim gostovanjem u sarajevskom BKC-u publici je poklonila istinski muzički ugođaj.

Ne samo zbog svog fascinantnog glasa i originalne interpretacije već jednako tako i zbog svoje jedinstvene i intrigantne pojave, Josipa je unikatna i neponovljiva zvijezda. Razvijajući se i idući uporno dalje, protiv svih uobičajenih struja, razvila je jedinstveni stil muzičkog izražavanja.

Izazov više

Koncertom koji je u Sarajevu održala u Bosanskom kulturnom centru krajem februara ova velika regionalna zvijezda obilježila je 50 godina rada. Za Josipu je 50 samo brojka, jer pred njom su, uprkos dugogodišnjoj karijeri, novi muzički izazovi. Tako će već 30. juna nastupiti na Tjentištu, u okviru OK Festa.

Josipa iznimno rijetko daje intervjue, a u posljednje vrijeme isključivo putem svoje PR službe. Ipak, za „Dnevni avaz“ napravila je iznimku i dala je ekskluzivni intervju našoj novinarki iz svog doma u Zagrebu.

Počeli smo s OK Festom.

– Puno mladih dolazi na OK Fest, vjerovatno tamo kampiraju i provode dane uz muziku, to je baš lijepo. Odazvala sam se na upit organizatora, jer sam prošle godine bila na EXIT-u, a sada je Tjentište u pitanju, a nikad nisam bila tamo. To je za mene izazov više. Mislim da će biti lijepo, ja ću donijeti sve ono što ljudi vole, što znaju, a hrabra sam susresti se i s mnogima koji me ne poznaju. Evo prilike da me upoznaju – kaže nam Josipa.

Zanimljiva je činjenica da na Tjentištu nastupate s mnogo mlađim kolegama poput „Zostera“, „Dubioze”, a tu će biti i „Discipline kičme“, TBF, „Psihomod pop“, „Van Gogh“…

– Da, vidite, to je vrlo zanimljivo, sa 67 godina ravnopravno dolazim nastupati na OK Fest s mladim izvođačima, s momcima koji imaju 20 i nešto godina. To je na neki način psihološki povratak u moje doba, svi se mi nekako vrtimo u tom krugu. Svako od nas ima svoju muzičku priču, neko tek počinje, neko je u nekom zenitu, neko nije ni doživio ono što sam ja. Sretna sam da zaista imam bogatu muzičku priču, koja je bila dosta složena i hrabra.

Opstala i ustrajala

Sarajevskim koncertom u BKC-u nedavno ste proslavili impresivnih 50 godina karijere. Plaši li Vas brojka 50?

– Zvuči malo zastrašujuće. Previše sam mislila o tome, ali onda vidim da ljudi slave 60 i 70 godina karijere, pa kažem sebi da sam još mlada. Puno jeste, jer nisam ja samo pedeset godina na sceni, od 1962. sam na pozornici. Još kao dijete, u školi, bila sam u dječijem horu Radio-televizije Zagreb. Putovali smo po svijetu i po cijeloj bivšoj Jugoslaviji, tako da je zapravo riječ o brojci 58, a to jeste puno.

Šta u Vama izaziva osjećaj ponosa kada se osvrnete iza sebe?

– Činjenica da sam uvijek bila hrabra. Riskirala sam u karijeri, pitajući se hoću li uspjeti ili ne, jer sam donosila nešto što još nije postojalo na ovim područjima, etablirano u smislu rok muzike, nije bilo mogućnosti izražaja. Više je bila dominantna zabavna muzika, šansona, kancona… Međutim, na području bivše Jugoslavije, osim „Indexa“, kretala je jedna struja hrabrih mladih ljudi koji su htjeli nešto drugo. Kad se osvrnem na taj svoj vremenski hod kroz vrijeme od 50 godina, onda moram reći da je to stvarno bilo snažno, hrabro, moćno i moram biti ponosna jer sam opstala i ustrajala.

Usponi i padovi

Ljudi se vremenom, nakon toliko godina, zasite scene, muzike, blještavila. Je li to slučaj s Vama, kako se osjećate?

– Umora ima, ali to se ne vidi. Međutim, to je normalno, to je ljudski, da imamo uspone i padove, naročito kada smo ranjeni, kada se prehladimo ili razbolimo. Ja sam vrlo osjetljiva i moj najveći problem je što moram sačuvati živce, jer stalno mislim hoću li se prehladiti. Vani se promijenila klima, promijenilo se sve, životni hod, ljudi… Ništa nije isto kao prije pet, deset, a kamoli pedeset godina. Zato treba sačuvati energiju, da mogu s osmijehom izaći pred ljude i ponuditi im ono što oni očekuju, a kroz godine sam shvatila da ljudi očekuju sve više i više. Oni su sjajni i onda i ja imam ogromnu odgovornost prema njima i poštujem ih, tako da je to jedna lijepa priča.

Na koncu, recite nam, kako Vas zdravlje služi?

– Nisam jedna od onih koji kukaju, naročito ne ovako javno, jer gdje bismo došli. Uostalom, zašto to nekoga zanima. Svi ljudi kukaju, imaju svoj život i žive ga onako kako znaju, tako da se ne osjećam lijepo kad čujem kukanje. Optimizam je pola zdravlja. Zdravlje je najpotrebnije, treba zdravlje sačuvati. Osim toga, veoma sam srčana. Svugdje je to u svijetu tako. Imamo vrline i imamo mane, i onda ti ljudi kažu ”daj to malo pomiješaj, malo se mijenjaj”, ali ne možeš. Moraš biti ono što jesi i pokazati se u pravom svjetlu, na kraju krajeva, samo zbog sebe.

Kako sam upoznala „Indexe“

Kakva sjećanja nosite iz svoje 50 godina duge karijere?

– Dugo vremena bila sam članica vokalno-instrumentalne grupe „O’ Hara“, a 1968. godine imala sam i prvi koncert s tom grupom u beogradskom Domu omladine. Početkom jeseni te godine imala sam i prvi nastup na televiziji. Tada su najveće zvijezde bili „Indexi“. Biti su u jednoj TV emisiji u to vrijeme, bilo je veliko uzbuđenje. Vrlo brzo upoznala sam „Indexe“. To je bilo sjajno vrijeme, kada sam koncertno bila vrlo aktivna.

Ljubav za cijeli život

Iznenadna smrt Josipinog supruga Karla Metikoša 10. decembra 1991. godine, kao i turbulentan početak devedesetih, bitno su promijenili kontekst njenog rada.

Josipa je priređivala niz koncerata posvećenih Karlu, čija se tradicija održavanja nastavila do danas. Prvi takav koncert pod imenom “Ritam kiše” održan je na prvu godišnjicu njegove smrti 1992. Koncerti u znak sjećanja na Karla Metikoša su priča o ljubavi za cijeli život.

Najsnažnija sam kad sam sama

Mnogo puta Josipa Lisac izjavljivala je da se najljepše osjeća kada pronađe svoj mir. Najvažnije joj je, pojašnjavala je, da ona vjeruje u ono što radi te da mnogi danas ne znaju živjeti, kao što ne znaju pronaći ljubav.

Također, priznala je da se najsnažnije osjeća kada je sama sa sobom u društvu, o čemu govori i njen hit „Danas sam luda, ne znam što hoću, danas sam luda, želim samoću“.



(Next News) »



Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *