Hodanje po žaru

Fenomen ili fantazija

Oduvijek su postojali ljudi sa izvanrednom osobinom da prkose snazi vatre. Do danas nije pronađeno naučno objašnjenje za nepovredivost od vatre, ali zaista je moguće hodati po jednom tepihu gorućeg žara od 800 do 1200 stepeni Celzijusa bez opekotina. Mnogi ljudi danas pate od raznih smetnji, fizičkih ili psihičkih i izgubili su sposobnost da vjeruju u sebe i Kosmičku energiju. Tako čovjek osjeća sebe kao izdvojenog od svijeta, zaboravljajući da je u jedinstvu sa Univerzumom. Hodanje po vatriomogućuje nam pristup životnim i božanskim snagama u nama i pomaže nam u ponovnom uspostavljanju jedinstva sa prirodom. Hodanje kroz vatru je proces čišćenja svega lažnog u nama, pomaže nam da se oslobodimo starih navika razmišljanja i da ih prevaziđemo. Svaka osoba koja hoda po vatri eksperimentira vlastitim tijelom da se može prepustiti i vjerovati kosmičkoj energiji.
Nakon adekvatne pripreme sa raznim tehnikama koncentracije i meditacije to nam je Hasan Memić zvani Rob mnogo puta do sada i dokazao. On u narandžastoj odori uzdignutih ruku iznad glave i odmjerenim koracima prelazi preko žara kao da se kreće po obićnoj prostirci, bez ikakvih vidljivih znakova boli, grča ili neke uznemirenosti.
Ko je Hasan Memić i kako je dobio nadimak Rob?
Prije svega, ovoga čovjeka krase iskrenost, poštenje i sve druge vrline u karakteru koje naprosto iz njega zrače. Danas živi, u pred rat započetoj zajedničkoj kući sa bratom i njegovom porodicom jer se do sada još nije ženio. Daleke 1977. godine počeo se interesovati za duhovnu literaturu. Sve je to uslijedilo nakon jedne bezizlazne krize kroz koju je prolazio sve do 1984. godine, kada je definitivo prekinuo sa konzumiranjem alkohola i posvetio se ovim duhovnim vrijednostima.
Tokom priprema za izvođenje rituala prvo praktikuje joganidru, opuštanje čitavog tijela koje traje 40 minuta. Potom slijedi ritualno paljenje vatre a zatim još oko 40 minuta ponavlja sveti slog A-U-M, a onda mantru “Om Namah Shivaya”.  

Molitva Sijuks Indijanaca
(koju Rob izvodi prije rituala hodanja po žaru)

Dozvoli mi da moje ruke pune poštovanja
dotaknu svari koje si Ti stvorio.
Izoštri moje uho da se čuje Tvoj glas
učini me mudrim kako bih spoznao nauk
koji si Ti tajnovito stavio u svaki list i svaki kamen.

Tražim snage, ali ne da bih nadjačao svoju braću
nego da bih nadvladao svog najvećeg neprijatelja,
samog sebe.

Bože, daj mi mirnoću da podnesem svari
koje ne mogu promijeniti,
daj mi hrabrosti da promijenim svari
koje mogu promijenuti,
daj mi mudrosti da razlikujem jedno od drugog.
Neka ne molim da budem zaštičen od opasnosti,
već da se bez straha suočim sa njom,
neka ne molim za smirenje moga bola,
već za jako srce da ga savlada.
Neka ne tražim savjetnike u životnoj borbi,
već da se oslonim na vlastite snage,
neka ne preklinjem za spas od vlastite smrti
već nadu da ostanem u slobodi.

Nadimak Rob je dobio u djetinjstvu, jer je često pjevušio omiljeni refren jedne pjesme: – “Nek se zna da sam ja rob svoje ljubavi, oj sudbino ti si kriva što me draga ostavi”. Jedan komšija je Hasana prozvao “Rob ljubavi” da bi kasnije ostala samo prva rijeć kao njegov nadimak po kojem ga znaju mnogi ne samo u Drežnici i Mostaru nego i šire.