Porijeklo drežanjskih rodova

ALIĆ (Muslimani, Žlib)
U vrijeme sastavljanja gruntovnice 1890. godine spominje se samo jedno domaćinstvo sa ovim prezimenom. Kao vlasnici nekretnina upisanih u gruntovnom ulošku 28 vodi se Alić Mumin, sin rahmetli Ibrahima, sa kućom i dvorištem u Žlibu.

BALIĆ (Muslimani, Poglavica, Draga, Žlib)
Matično selo Balića je Poglavica. Smatraju da su starosjedioci u Drežnici. Prezime su dobili po pretku Zejnilu, koji je ubio »kaurina« Balov-harambašu iz Imotskog i po tome su njegovi potomci nazvani Balići. U Dragu su doselili iz Poglavice za vrijeme austrougarske vladavine. U Žlib je prije II svjetskog  rata otišao na ženinstvo amidža našeg kazivača Omera Balića. U Drežnici se Balići prvi put spominju 1847. godine, kada se Muharem Balić, sin Mehmedov, vjenčao Eminom, kćerkom Osmanovom iz Milkovića. Balići su se iseljavali u Dragu i formirali današnju Balića mahalu u Dragi, koja broji desetak kuća.

BEČIĆ (Muslimani, Striževo,  Perutac)
Smatraju da im je matično selo Striževo. Bečići se prvi put spominju u sidžilu mostarskog kadije 1939. godine, kada se Ibrahim Bečić iz Drežnice ženi sa Fatimom, kćerkom Osmana Kare Šahića iz Prigrađana. Ovaj rod je u vrijeme sastavljanja gruntovnice izgleda bio jedan od bogatijih u Drežnici. U Striževu Bečići imaju kuće pored mejtefa, a prema podacima iz gruntovnih knjiga vidi se da je posebno porodica već pomenutog Hasana, zvanog Batić, posjedovala veoma veliki broj parcela na području katastarske opštine Drežnica, između ostalog i nekoliko kmetovskih selišta.

BEGLEROVIĆ (Muslimani, Poglavica, Lisičine, Draga, Striževo, Donje Selo)
Prema predanju nekada su svi Beglerovići živjeli u Poglavici. Bila su dva brata: Zejnil (rodonačelnik Balića) i Begler. Begler je imao tri sina: Nurku, Kapetana i Galu. Svi su oni po Begleru prozvani Beglerovići. Gale se preselio u Dragu. On je imao tri sina: Muju, Imšira i Agu. Mujo je ostao u Dragi, Imšir se odselio u Striževo, a Aga se odijelio od oca. Agin unuk danas živi u Poglavici. Za vrijeme istraživanja u Poglavici su bila dva domaćinstva Nurkića, koji su znali da su se nekad prezivali Beglerović i u međuvremenu su opet zvanično uzeli to prezime. Po svemu sudeći, Gale je Ibrahim (gruntovni ulošci 172 i 193) koji pored kuće i imanja u Dragi posjeduje i jedan mlin i ova njegova kuća je jezgro Beglerovića mahale, koja danas u Dragi broji 12 domaćinstava. Nurko je Nurija (gruntovni uložak 170) i njegovi sinovi u ovo vrijeme nose dvojno prezime Beglerović-Nurkić, a Muharem je Kapetan (gruntovni uložak 173) i njegove potomke danas nazivaju Kapetanovići.

BEŠIĆ (Muslimani, Poglavica)
Prema predanju oni su potomci Tome Fijovića legendarnog drežničkog sokolara, a u njihovom vlasništvu je i kuća u kojoj je on živio. Za Bešiće se priča da ih je oduvijek bila samo jedna kuća, nisu mogli biti »mrginjdžije«. Nalazimo ih na istom mjestu i 1890. godine, kada je upisano samo jedno domaćinstvo u gruntovni uložak 171, a vlasnik je Ibrahim Bešić sin rahmetli Muharema.

BOBIĆ (Muslimani, Donje Selo)
Smatraju se starosjediocima u Donjem Selu. Prvi put se spominju u Drežnici 1890. godine, kada su u Donjem Selu upisana dva domaćinstva, i to: gruntovni uložak 16, čiji su vlasnici: Salih, Halil, Bećir, Ibrahim, Began, sinovi rahmetli Huseina Bobića, i gruntovni uložak 17, čiji je vlasnik Mujo Bobić, sin rahmetli Muharema.

COKlĆ (Muslimani, Draga, Lisičine)
Prema predanju Cokići su živjeli u Bunčićima, nasred sela, a i danas se zna gdje im je bila kuća. Prema istom predanju, još za turskog »vakta«. rodonačelnik Cokića Coko otišao je u Dragu, gdje su im bile »hajvanske« zgrade. Tamo je Coko podigao »kulu na tri boja«. Ostali su govorili: »Hajmo ga vratiti, odmetnuće se u hajduke«. Poslije Coke u Dragu su odselili i Muše, Šašak i Mujica, i od njih su porijeklom današnji: Mušići, Šaškovići i Mujići, koji, takođe, žive u Dragi. Na osnovu podataka iz gruntovnice 1890. godine Cokići su već stalno naseljeni u Dragi, što potvrđuje narodnu tradiciju o njihovom preseljenju. Cokići tada žive isključivo u Dragi. Ova tri domaćinstva Cokića u Dragi u ono vrijeme posjeduju 5 mlinova, što je, svakako, predstavljalo značajan ekonomski kapital. U Lisičinama postoji jedno domaćinstvo Cokića, koji su se doselili iz Drage.

ČARAPINA (Hrvati, Donje Selo, Ušče)
Prema predanju doseliili su se sa Vrdi. Na Vrdima ima 23 domaćinstva Čarapina i prema istraživanjima iz 1978. godine na Vrde su se doselili iz Ograđenika u Broćnu. Čarapine se prvi put javljaju u Drežnici 1833. godine, kada je Petar Čarapina bio kum na krštenju Tome, sina Vite Raiča i Marije Marić iz Donje Drežnice. Prema Status animarum župe Drežnica u Tramošnjiku, zaseoku Donjeg Sela, živjele su dvije porodice sa prezimenom Čarapina, zvani Marijanović. Po Marijanu, koji je kmet na kmetovskom selištu, dobili su Čarapine iz Donjeg Sela i nadimak Marijanovići. U isto vrijeme u Striževu živi Ante Čarapina, zvani Domić, kao kmet na zemlji Alije Hadži-Kahve iz Mostara. Analogno predanju o porijeklu ovog roda, koje smo zabilježili u Drežnici i na Vrdima, i Čarapine iz okoline Metkovića (Novo Selo) su porijeklom iz Broćna ili Mostarskog Blata, gdje su se doselili pod vodstvom Tome Bebića 1684. godine.

ČULINOVIĆ (Muslimani, Donje Selo, Ušče)
Smatraju se jednim od najstarijih rodova u Donjem Selu. Prvi put se spominju u vrijeme sastavljanja gruntovnice, kada u Donjem Selu postoje dva domaćinstva, i to: Salih i Ibrahim, malodobni sinovi rahmetli Hasana Čulinovića, upisani u gruntovni uložak 12 i Omer Čulinović, sin rahmetli Saliha, upisan u gruntovni uložak broj 13.

ĆUĆUROVIĆ (Muslimani, Striževo)
Ne znaju ništa o svom porijeklu. U vrijeme sastavljanja gruntovnice prvi put se spominju i upisani su u 8 gruntovnih uložaka.

DEJKlĆ (Muslimani, Žlib)
Porijeklom su od Delića, takođe iz Žliba. Dobili su novo prezime po nadimku, vjerovatno Deko. Po predanju bili su poznati po pravljenju pušaka »ostraguša« i nisu nikada služili vojsku. U novije vrijeme, poslije II svjetskog rata samo je jedan služio vojsku, i to u gardi. Dejkići se u Drežnici spominju od 1839. godine kada se Kadira, kći Saliha Dejkića udaje za Halila Čojreka (ili Čujreka) iz Drežnice. U gruntovnici 1890. godine upisano je samo jedno domaćinstvo, i to Ahmed Dejkić, sin rahmetli Bećira (gruntovni uložak 29).

DELIĆ (Muslimani, Žilib, Kosirica)
Delići su starosjedioci u Žlibu, a na Kosiricu su se iseljavali poslije 1890. godine. U vrijeme sastavljanja gruntovnice, 1890. godine, Delići su upisani u 5 gruntovnih uložaka.

DULIĆ (Muslimani, Bunćići, Zagreblje)
Dulići su u Bunčićima starosjedioci, a jedna porodica se sedamdesetih godina preselila u Zagreblje. Staro prezime im je, vjerovatno bilo Bunčić, a  sadašnje su dobili po pretku Duli, na kojeg nas podsjeća lokalitet Dulin čair. Prema predanju u Bunčićima su živjela tri brata čije je zajedničko prezime bilo Dulić. Po jednom bratu su se izdvojili Huseići, a po drugom Turkići. I sada postoji kuća u kojoj  su nekada zajedno stanovali. Turko se odselio u Lisičine, gdje su kupili zemlju od nekog starog Zovka, koji je živio u Poglavici. U Lisičine su došli na  šikaru, koju su iskrčili i sagradili kuću. Dulići se u Drežnici prvi put spominju 1890. godine.

DŽAFIĆ (Muslimani,  Zagreblje)
Džafići imaju nadimak Drečanovići. Prvi put se spominju 1890. godine kada žive u Zagreblju i u gruntovni uložak 91 upisani su kao vlasnici Ahmed i Mustafa Džafić, sinovi rahmetli Ahmeda. Isti vlasnici su posjedovali takođe u Zagreblju, i kmetovsko selište Vrljić, upisano u gruntovni uložak 93. Ovo kmetovsko selište 1924. godine »agrarom« prelazi u vlasništvo porodice Vrljić.

EGLENOVIĆ (Muslimani, Striževo, Rogebrdo)
Matično selo im je Striževo, odakle su se jednim dijelom odselili na Rogebrdo. Prema podacima iz 1890. godine Eglenovića je u to vrijeme bilo i u Striževu i na Rogebrdu. Vlasnik kuće na Rogebrdu upisane u gruntovni uložak 46 je Omer Eglenović, sin rahmetli Halila, i on je tada stalno nastanjen na Rogebrdu. U gruntovni uložak 53 upisano je imanje u Striževu, čiji je vlasnik Ibrahim Eglenović, sin rahmetli Halila. U isto vrijeme, djeca već rahmetli braće Ahmeda i Jusufa zajednički posjeduju nekretnine u Striževu i na Rogebrdu upisane u gruntovne uloške 51 i 48, s tim što u Striževu imaju samo kuću i okućnicu.

HASIĆ (Muslimani, Bunčići)
Hasići žive u zaseoku Karađuzi. Znaju da su se nekad prezivali Karađuz i da su dobili prezime po pretku Hasanu. U gruntovnim knjigama 1890. godine upisano je jedno imanje sa kućom u Karađuzima, gruntovni uložak 160, kao vlasništvo Alije i Jusufa Hasića, sinova rahmetli Hasana. Za potvrdu veze između Karađuza i Hasića poslužiće nam podatak iz gruntovnice gdje se kao suvlasnik kmetovskog selišta Soldo, gruntovni uložak 315, u kojem su upisane livade i oranice Ominje, pojavljuje Alija Karađos zvan Hasić sin umrlog Hasana. Očito je da se radi o Aliji Hasiću, koji zajedno sa bratom Jusufom posjeduje kuću i imanje upisano u već pomenuti gruntovni uložak 160. Pisanje prezimena Karađos, umjesto Karađuz, očito predstavlja slovnu grešku, jer stanovnici Drežnice ovaj zaselak isključivo zovu Karađuzi.

HODŽIĆ (Muslimani, Striževo)
Smatraju da su dobili prezime po pretku koji je bio hodža, ali se ne sjećaju koje im je bilo staro prezime. Hodžići su 1890. godine posjedovali deset imanja sa kućama u središnjem dijelu Striževa, raspoređenih u tri grupe. Imanja su bila upisana u slijedeće gruntovne uloške 52, 54, 55, 56, 57, 58, 64, 65 i 72 a pod 73 su upisani Mehmed i Alija Hodžić zvani Taraš, sinovi rahmetli Omera. Porodica upisana u posljednjem gruntovnom ulošku i danas se preziva Hodžić, a Taraš im je, izgleda, jedno vrijeme bio samo nadimak.

HUSEIĆ (Muslimani, Bunčići, Lisičine)
Prema predanju nekada su se prezivali Dulić, a, prije toga, vjerovatno Bunčić. O tome vidi više kada budemo govorili o Bunčićima. U Lisičine se odselila jedna porodica. U gruntovnici su 1890. godine upisana tri domaćinstva. Tada se upisuju pored prezimena Huseić i drugim prezimenom Mujić. Njihov suvlasnički odnos upućuje nas da su Huseići i Mujići još tada bili u relativo bliskom srodstvu i da im je zajedničko prezime nekada moglo biti i Huseić i Mujić.

JAKOVLJEVIĆ (Hrvati, Zagreblje)
Smatra se da je Jakovljevićima staro prezime bilo Jurić i da ih je uvijek bilo samo jedno domaćinstvo. U matičnoj knjizi mrtvih župe Seonica 1823. godine upisano je da je u Drežnici umro Jozo Jakovljević i ukopan u Šarića groblju. Jakovljevići se nakon toga ne pojavljuju u matičnim knjigama do pred kraj XIX vijeka. Jakovljevići u Drežnici su porijeklom od Jurića i novo prezime su dobili po pretku Jakovu.

JURIĆ (Hrvati, Perutac)
Smatra se da su jedan od starosjedilačkih rodova u Drežnici. Jurići su u vrijeme sastavljanja gruntovnice, 1890. godine vlasnici zemlje koju obrađuju, pa čak posjeduju i dva kmetovska selišta. Imanja se nalaze u Zagreblju i na Perucu. Pored nekretnina na Perucu (gruntovni uložak 43) i Zagreblju (gruntovni uložak 123) iste osobe su vlasnici i kmetovskog selišta Brekalo (gruntovni uložak 217) i kmetovsko selište Krešić (gruntovni uložak 122). Agrarom 1924. godine ova kmetovska selišta prelaze u vlasništvo porodica Brekalo i Krešić. Iz gore navedenog vidi se da u to vrijeme sastavljanja gruntovnice Jurići žive i u Zagreblju i na Perucu.

KADRIĆ (Muslimani, Lisičine, Rogebrdo)
Po predanju živjeli su u Karađuzima, odakle su se postepeno preseljavali u Lisičine, a na Rogebrdo je jedan otišao na ženinstvo. U vrijeme sastavljanja gruntovnice u Karađuzima posjeduje samo kuću sa dvorištem i dva vrta Osman Kadrić, sin rahmetli Mehmeda, zajedno sa svojom majkom udovicom Saimom Kadrić, rođenom Omerović (gruntovni uložak 159). U isto vrijeme imanje pomenutog Osmana i njegove majke Saime sa kućom u Lisičinama upisano je u gruntovni uložak 183. Kadrići su se do danas potpuno preselili u Lisičine, a pomenuta kuća u Karađuzima danas je vlasništvo Hasića.

KAJIĆ (Muslimani, Bunčići)
Po predanju bila su nekad četiri brata: Kavo, Dule, Pinje i Huse. Od njih su današnji: Kajići, Dulići, Pinjići i Huseići. Ne zna se koje im je bilo staro prezime. U vrijeme sastavljanja gruntovnice u Bunčićima žive dvije porodice Kajića, i to: Alija Kajić, sin rahmetli Omera, upisan u gruntovni uložak 143 i Hasan i Mustafa Kajić, sinovi rahmetli Mehmeda, upisani u gruntovni uložak 145. Vidi: BUNČIČ.

KURTOVIĆ (Muslimani, Žlib, Kosirica, Ušće)
Smatra se da su porijeklom od Gacka. U Drežnici matično selo im je Žlib, odakle se u novije vrijeme sele na Ušće i Kosiricu. U sidžilima mostarskog kadije Kurtovići se spominju u Donjoj Drežnici od 1839. godine. O zajedničkom porijeklu Kurtovića i Mašića imamo potvrdu u gruntovnom ulošku 779. U ovom gruntovnom ulošku upisana je katastarska čestica dvorište u Žlibu kao vlasništvo Mahmuta Kurtovića, sina rahmetli Ahmeda, u iznosu od jedne polovine, a drugu polovinu dijele na jednake dijelove Halil, Hasan, Omer i Mehmed Mašić, sinovi rahmetli Mahmuta. Nešto kasnije, 1903. godine dio Hasana Mašića nasljeđuje njegov sin, sada Mahmut Mašić, zvani Kurtović. Ovo dvojno prezime postoji sve do 1956. godine, kada se posebno vode samo Mašići i samo Kurtovići.

LALIĆ (Muslimani, Bunčići, Lisičine, Donje Selo)
Nekada su svi Lalići živjeli u Karađuzima, zaseoku Bunčića. Za vrijeme austrougarske okupacije počeli su se preseljavati u Lisičine, a u Donje Selo preselio se nekadašnji šef mjesnog ureda Drežnica Ibro Lalić poslije II svjetskog rata. Prema predanju, Lalići su od Karađuzovog plemena. Pamte da im se pradjed zvao Mehmed Karađuz i da vode porijeklo od mostarskog Karađozbega. Prezime Lalić dobili su po pretku Taimilu, koga su zvali Lale. U vrijeme osnivanja gruntovnice u Karađuzima je upisano samo jedno domaćinstvo Lalića, i to u gruntovni uložak 162 upisani su kao vlasnici Alija i Mehmed Lalić sinovi rahmetli Arslana.

LULIĆ (Muslimani, Donje Selo)
Porijeklom su iz Sovića. Otac Huseina, današnjeg domaćina, vjenčao se udovicom Mahmuda Mušića iz Donjeg Sela. U vrijeme osnivanja gruntovnice nisu upisani.

MACIĆ (Muslimani, Ušće)
Doselili su se iz Gornjih Jasenjana, gdje ih i danas ima nekoliko domaćinstava. U vrijeme osnivanja gruntovnice 1890. godine nisu upisani.

MARIĆ (Hrvati, Lisičine)
Po predanju doselili su se sa Vrda, a daljom starinom su iz Goranaca. Na Borke ih je doveo mostarski Memiš-aga Ćiber. Marići se u Drežnici kontinuirano javljaju, prema matičnim knjigama, od 1822. godine do danas. U Striževu se prvi put spominju 1828. godine, a na Borkama 1890. godine. U Striževu su 1890. godine u vlasništvu Hasana Bećića, zvanog Batića, upisana dva kmetovska selišta u gruntovne uloške 88 i 89, a koristili su ih Blaž i Marijan Marić. Uredbom o vlasnosti na kmetovskim selištima 1924. godine nekretnine upisane u ove gruntovne uloške prelaze u vlasništvo porodica Marić. Kmetovska  selišta Marić upisana u gruntovne uloške 180 i 181 koristile su porodice Šimuna i Marijana Marića, a bila su u vlasništvu Mehmeda Potura, sina pokojnog Mihajla iz Mostara. Godine 1894. pravo vlasništva prenosi se na Aišu Drežnjak (Potur), kćer umrlog Mehmeda iz Durguta (Turska). Već pomenutom uredbom o vlasnosti na kmetovskim selištima sve nekretnine prelaze u vlasništvo porodice Marić, u čijem se i danas nalaze. Prema Status animarum Marića je bilo četiri domaćinstva u Striževu, a na Borkama dva. Na Borkama potomci Šimuna Marića imaju nadimak Prndići, a Marijana Marića Šegići. Po svemu sudeći Marići su, najvjerovatnije, doselili u Drežnicu iz Goranaca, preko Vrda.

MEMlĆ (Muslimani, Donje Selo)
Zna se da su u bliskoj vezi sa Omerovićima. Ne znaju koje je starije prezime. U Drežnici se spominju od 1839. godine, kada je zastupnik na vjenčanju u sidžil mostarskog kadije upisan Zuko Memić, sin Omerov. Godine 1890. u gruntovni uložak 18 kao vlasnik upisan je Mujo, sin Mehmeda Memića, a u gruntovni uložak 25 Mehmed, sin Osmana Memića. O vezi ovog roda sa Omerovićima detaljnije ćemo obrazložiti kada budemo govorili o Omerovićima.

MEZIĆ  (Muslimani, Zagreblje, Kosirica)
Smatraju se starosjediocima u Zagreblju. Na Kosiricu su se doselili iz Zagreblja. Kontinuirano se spominju u sidžilima mostarskog kadije od 1766. godine, a bliže određeno u Gornjoj Drežnici od 1839. godine. Godine 1890. posjedovali su imanja upisana u slijedeće gruntovne uloške: 34 – Mehmed, sin Bajrama (samo kuća sa okućnicom); 84 – Ahmet, sin Halila (samo kuća sa okućnicom); Alija, sin Halila; 95 – Mahmut, sin Halila; 96 – Ramadan, sin Mehmeda; 97 – Mehmed i Alija, sinovi Bajrama i Kadira udovica Bajramova (samo kuća sa okućnicom); 98 – malodobni Ibrahim i Fatima, djeca Ahmeda; i 99 – Ramadan, sin Mehmeda, i Alija, i Mehmed i Kadira, udovica iza Bajrama (samo kuća).

MUJIĆ (Musilimani, Bunčići, Draga)
Prezime su dobili prema pretku Muji. Staro prezime ne znaju, ali po svemu sudeći, nekada su se prezivali Bunčić. Godine 1890. u gruntovnom ulošku 125 upisani su Jusuf, sin Ahmeda, i Mustafa i Alija, sinovi Omera, kao suvlasnici kuće u Bunčićima sa Huseić Omerom i Huseinom. Mustafa i Alija posjeduju u to vrijeme kuću sa imanjem u Bunčićima, a zajedno sa Jusufom upisano im je imanje sa kućom u Dragi u gruntovni uložak 192. U Dragi pomenuti Mujići posjeduju dva mlina. U ovo vrijeme izgleda da su Mujići bili stalno nastanjeni u Bunčićima, a da im je imanje u Dragi služilo kao povremeno stanište, gdje su imali mlinove i bili bliže pašnjacima. Kada smo govorili o Huseićima, već smo napomenuli mogućnost bliskost srodstva ova dva roda.

MUMINOVIĆ (Muslimani, Poglavica)
Muminovići su stari rod, »vuku se od kaura«. U gruntovnim ulošcima 164 i 165 (samo kućište sa kućom) kao vlasnici upisani su Ahmet i Mumin, sinovi Ahmeta Muminovića iz Poglavice.

MUŠlĆ (Muslimani, Draga, Donje Selo,Ušče)
U Dragu su se Mušići doselili iz Bunčića. Staro prezime im je Cokić, a još starije, vjerovatno, Bunčić. Prezime su dobili po pretku Musi. Godine 1890. već su stalno naseljeni u Dragi i upisani u gruntovni uložak 195, kao vlasnici na ovom imanju i dva mlina, Ahmet, sin Mustafe, i Ibrahim i Pašan, sinovi Omera. Mušići u Donjem Selu, kao i dva domaćinstva formirana od njih, ne znaju za svoje porijeklo, a 1890. godine kao vlasnici kuće i imanja u Donjem Selu upisani su Omer i Halil, sinovi Muharema Mušića.

OMERIKA (Muslimani, Ušče – Naselje)
Halil Omerika je bio šumar u Drežnici, doselio sa Zijemlja.

OMEROVIĆ (Muslimani, Donje Selo, Ušče)
Matično selo im je Donje Selo odakle su se dvije porodice odselile radi službe u Ušće. Zabilježili smo predanje da su porijeklom od Mihalja (katolika) iz Rakitna. Znaju da su u srodstvu sa Memićima. Po svemu sudeći, staro prezime im je bilo Memić. To zaključujemo po tome što se u sidžilu mostarskog kadije 1839. godine spominje kao zastupnik na vjenčanju Zuko Memić, sin Omera, a u gruntovnom ulošku 8 kao vlasnik upisan je Zukan Omerović, zvan Memić, sin Omera. U gruntovnom ulošku 24 kao vlasnici upisani su: Hasan, Ibrahim i Mehmed Omerović, zvani Memić, sinovi umrlog Omera. U isto vrijeme u gruntovnim ulošcima: 19, 20, 21, 22 i 23 kao vlasnici upisani su: Mustafa, Jusuf, Ramadan, Rizvan i Čerim Omerović, zvani Memić-Ibrić, sinovi Ibrahima.

PALlĆ (Muslimani, Donje Selo)
Oni su doseljenici  iz Jablanice i potomci su hodže koji je službovao u Donjoj Drežnici prije II svjetskog rata.

PENDIĆ (Musilimani, Zagreblje, Lisičine)
Matično selo im je Zagreblje, a jedno domaćinstvo se preselilo u Lisičine. Dobili su prezime po pretku hadžiji Pendi. To je bila bogata aginska porodica. Imali su u Borćanima (Duvno) 168 dunuma livada. Ne sjećaju se koje im je bilo staro prezime. Godine 1890. u Zagreblju postoje dva domaćinstva Pendića. U gruntovni uložak 100 kao vlasnik upisan je Mustafa Pendić, sin Mustafe, a u gruntovni uložak 101 upisani su: Ibrahim i Ahmed, sinovi Alije; Alija, sin Mahmuda; i Mahmud i Šaćira, djeca Omera.

PEZIĆ (Muslimani, Draga)
Pezići su se doselili u Dragu poslije Coke, iz Karađuza. Godine 1890. posjeduju imanja upisana u pet gruntovnih uložaka, i to sve u Dragi. Vlasnici su četvorica braće: Alija, Mustafa, Omer i Ahmed, sinovi Omera, i Jusuf, Ramadan i Begzada, djeca Hasana. Pomenuta četvorica braće očito su podijelila imanje koje je ostalo poslije njihovog oca Omera. Tako su sva četvorica u jednakim dijelovima vlasnici nekretnina upisanih u gruntovni uložak 190. Omer je upisan kao vlasnik u gruntovni uložak 188, a Ahmed 191. Alija i Mustafa su upisani kao suvlasnici, u gruntovni uložak 189, sa tim da su im pripala dva mlina. Djeca Hasanova su suvlasnici upisani u gruntovni uložak 197.

PINJIĆ (Muslimani, Bunčići, Poglavica, Lisičine)
Matično selo im je Bunčići, odakle su se u novije vrijeme preselili u Poglavicu i Lisičine. Imanja Pinjića 1890. godine upisana su u devet gruntovnih uložaka. Kao vlasnici javljaju se lica sa prezimenom Škegrić i Škegrić zvan Pinjić. Svi predstavnici ovog roda nastanjeni su u Bunčićima i samo Mehmed i Pašan imaju pored kuće u Bunčićima i kuću u Lisičinama. Danas u Lisičinama Pinjiči imaju nadimak Pašići, prema pretku Pašanu. Samo jedan dio porodica nosi prezime Škegrić-Pinjić i oni su potomci Pinje koji se spominje u predanju. Ostali Škegrići su kasnije uzeli, takođe, prezime Pinjić.

RAlČ (Hrvati, Ušče, Donje Selo, Zagreblje, Lisičine)
Danas postoje dvije grupe Raiča u Drežnici. Jedni su u Donjoj Drežnici (Ušče i Donje Selo), a drugi u Gornjoj Drežnici (Zagreblje i Lisičine). Na području mjesne zajednice Drežnica Raiča osim u dolini Drežanjke ima i u Donjim Jasenjanima, Ćopima i na Vrdima. Prema opšte prihvaćenom predanju Raiči spadaju u starosjedilačke rodove u Drežnici. Pored ovog shvatanja o starini ovog roda od najstarijeg predstavnika Ivana Raiča, koji je živio u Donjem Selu, zabilježili smo predanje da su se njegovi preci doselili iz sela Strmice kod Mostara bježeći od kuge. Nastanili su se kao kmetovi na zemlji Memić Alije iz Mostara. Po dolasku privremeno su se smjestili u pećini Oknjaći, a kasnije su prešli na lijevu stranu Drežanjke u Donje Selo i odatle u Gornju Drežnicu. Prema pristupačnim izvorima prvi pomen Raiča u Drežnici pada u prvu polovinu XVIII vijeka. Od tog vremena Raiči se kontinuirano spominju u matičnim knjigama. U Donjoj Drežnici prvi put se spominju 1828. godine, kada se ženi Vito, sin pokojnog Mije Raiča iz Donje Drežnice sa Matijom Marić, kćerkom Ante Marića iz Striževa. Za razliku od njih Raiči u Gornjoj Drežnici (Poglavica i Podužje u Lisičinama) na svojoj su, zemlji. U Statusu animarum svi upisani Raiči žive na Podužju. Raiči su se između sebe ženili, što je vidljivo iz Statusa animarum. Naime Raič Stipan je bio oženjen Drinom, rođenom Raič iz Goranaca, a njegov sin Ivan oženio se Lucom, rođenom Kuntić (Raiči iz Donjeg Sela) iz Drežnice. Pored vlasništva na zemlji ovo je još jedan indikator da Raiči u Donjem Selu i u Gornjoj Drežnici nisu u bližem srodstvu i da su oni u Gornjoj Drežnici starosjedioci, a u Donjem Selu doseljenici iz Strmice, kako je već rečeno u pomenutom predanju. Na Vrdima smo uspjeli da zabilježimo samo konstataciju da je u svim selima gdje postoje, Raiča kuća na kraj sela. U to smo se uvjerili i u Drežnici.

ŠAMERIĆ (Muslimani, Poglavica, Lisičine)
Porijeklom su iz Karađuza u Bunčićima. Godine 1890. upisani su kao vlasnici kuće i dvorišta u Karađuzima Ahmed i Mahmud, sinovi Omera, Mahmud i Jusuf, sinovi Mahmuda, i Ibrahim, sin Ibrahima. U isto vrijeme isti vlasnici posjeduju imanje sa kućom u Lisičinama upisano u gruntovni uložak 182. Na ovo imanje u Lisičinama svi Šamerići se preseljavaju poslije 1890. godine, tako da ih danas više nema u Karađuzima.

ŠARIĆ (Hrvati, Zagreblje, Perutac, Inač)
U Zagreblju postoji zaselak Šarići u kojem žive svi Hrvati u ovom selu. I najstarije katoličko groblje u Drežnici, koje se nalazi u Zagreblju, naziva se Šarića groblje. Šarića groblje spominje se od 1822. godine. Smatra se da su u Drežnici živjeli i prije dolaska Turaka. Godine 1890. su živjeli isključivo u Zagreblju. Svi su vlasnici imanja i kuća u kojima žive. Šarići na Inču nose nadimak Barišić, po pretku Bariši, koji je u gruntovnom ulošku 103 upisan kao otac vlasnika Stanka i Matiše. Dvije od tri porodice Šarića na Inču već danas počinju da preuzimaju nadimak Matišići, po pokojnom Matiši, ali se i dalje svi označavaju kao Barišići. Na području mjesne zajednice Drežnica Šarića je bilo u Donjim Jasenjanima i u Divoj Grabovici i doseljenici su iz Drežnice.

ŠAŠKOVIĆ (Muslimani, Zagreblje, Draga)
Odselili su se iz Bunčića, a prezime su dobili po Šašku na koga nas podsjeća lokalitet Šaškova ograda. Prema podacima iz 1890. godine u gruntovni uložak 138 kao vlasnik upisan je Osman, sin Osmana. Pored ovog upisa, koji se odnosi na kuću i imanje u Bunčićima, Osman je vlasnik i imanja sa mlinom u Dragi, upisano u gruntovni uložak 194.

ŠUTIĆ (Muslimani, Striževo)
Šutići žive u zaseoku Sveća. Prije više od 60 godina živjeli su u Striževu. Djed im se oženio sa Sveće (od Bečića). Kako je ona imala više zemlje, on pređe na Sveću. Godine 1890. kao vlasnik u Striževu upisan je u gruntovne uloške 61 i 62 Omer, sin Hasana. Ne znamo u kakvom odnosu su bili Šutići sa Zlojićima u to vrijeme. Moguće da su se nekad prezivali Zlojić, jer su u dijelu kuće upisane u gruntovni, uložak 61 kao suvlasnici upisani Ibrahim i Osman, sinovi Mumina, i Mumin, sin Mahmuda, svi Zloje. Na više mjesta se spominje Osman Šuta kao darodavac zemljišta za izgradnju crkve u Donjem Selu.

TOPIĆ (Muslimani, Striževo)
Topići danas žive na Grubilasu, gdje su se doselili iz Striževa. Godine 1890. Topići su upisani u Striževu, i to Mumin, sin Saliha, u gruntovni uložak 59, a Halil, sin Saliha, upisan je kao vlasnik kuće i vrta u Striževu u gruntovni uložak 60, dok na Grubilasu posjeduje takođe kuću i imanje.

TURKIĆ (Muslimani, Ušče, Donje Selo, Lisičine)
U Ušće i Donje Selo Turkići su se doselili iz Lisičina. U Lisičine su se doselili iz Bunčića. Nekad su se prezivali Dulić. Otišli su u Lisičine na šikaru. Godine 1890. žive isključivo u Bunčićima i upisani su u slijedeće gruntovne uloške: Omer, sin Alije, 139 i 142; i Alija, sin Hasana, 141 i 142.

VRICIĆ (Muslimani, Bunčići)
Porijeklom su iz Loparice kod Duvna, a u Drežnicu su se doselili oko 1905. godine. U Rakitnu su se bavili kovačkim zanatom i bili su kod Stipana Zlomisliča. Stari Turkić i Šašković ga nagovore i dođe u Drežnicu. Jedno vrijeme je bio u Šaškovića kući. Osim kovanja bavili su se trgovinom i švercom.

ZLOJIĆ (Muslimani, Striževo)
O porijeklu ništa ne znaju. Godine 1890. kao vlasnici upisani su Ibrahim, sin Mumina, i braća Osman i Mumin, sinovi Mahmuda. Svi oni su vlasnici nekretnina na gruntovnim ulošcima 63 i 87, a suvlasnici su sa Omerom Šutićem na gruntovnom ulošku 61. Upisani su kao Zlojo, a kasnije se pojavljuje oblik Zlojić. Nekad je ovo bio veoma ugledan rod. Naime, opisujući borbe za vrijeme kandijskog rata, pogibija Kardum-harambaše locira se u Drežnicu, a kao vinovnik spominje se Zlojić Omer-aga iz Drežnice.

ZUKIĆ (Muslimani, Rogebrdo, Striževo)
Matično selo im je Striževo, odakle su se doselili poslije diobe. Godine 1890. kao vlasnici nekretnina upisani su u gruntovni uložak 47 (Rogebrdo) i 50 (Striževo) Omer i Mumin, sinovi rahmetli Zuke. Pošto je Omer sam vlasnik imanja na Rogebrdu, a suvlasnik u Striževu, njegovi nasljednici preseljavaju definitivno na Rogebrdo, a Muminovi ostaju u Striževu.

ŽUŠKlĆ (Muslimani, Bunčići)
Žive u Karađuzima, gdje su bili upisani i 1890. godine. Te godine kao vlasnici upisani su u gruntovne uloške 161 i 163 Omer, sin Ibrahima, i Ibrahim, sin Alije. Prema predanju imali su begluk na Vrbi u Duvnu. Nekada su se prezivali Karađuz, a današnje prezime su dobili po nadimku pretka Ruško = Žuško.