Natpis vojvode Mastana iz 13. vijeka

U Donjoj Drežnici, nedaleko od ušča Drežanjke (uži lokalitet Topla), s desne strane Neretve, nalazi se velika živa stjena na kojoj je uklesan natpis vojvode Mastana. Taj natpis ima 14 punih jednako dugačkih redova (i u petnaestom redu samo jedno slovo) na površini od oko 110 x 75 cm. Objavljen je prvi put 1889. godine. Slova ovog natpisa su pravougaonog oblika, krupna, približno iste veličine i istih razmaka. U natpisu se nalazi više paleografskih i jezičkih osobina a zanimljiv je i po svom sadržaju. Tekst počinje ovako:

U poveljama bana Tvrtka I iz 1354. i 1355. godine kao svjedok navodi se i knez Mastan Bubanjić. Iako se tu ne kaže da je Mastan iz Drežnice, odnosno iz zapadnog Huma, niti da je vojvoda, pretpostavlja se da se ipak radi o Mastanu iz Drežnice, samo prije dobijanja zvanja vojvode, jer nam iz istorijskih izvora nikakav drugi Mastan nije poznat, ne samo iz tog vremena nego ni prije ni poslije toga. Osim toga, odlukom dubrovačkog Malog vijeća od 28. maja 1381. primljen je u dubrovačko građanstvo knez Radoslav, sin Mastanov, iz Huma. Kako se u natpisu iz Drežnice navode Radoslav i Miroslav kao sinovi vojvode Mastana, znači da je upravo taj Mastanov Radoslav iz Drežnice izabran za dubrovačkog građanina. To posredno govori o ugledu roda vojvode Mastana. Po svom sadržaju natpis je veoma vrijedan spomenik. On označava mjesto dvorca vojvode Mastana i njegovih sinova. O Mastanu je prije pedesetak godina objavljena mala studija, napisana sa stanovišta da se u tom slučaju radi o Mastanu Bubanjiću, koji se kao ugledan vlastelin javlja kao svjedok na poveljama bana Tvrtka I 1354. i 1355. godine.
Ostaje ipak puno razloga da utvrdimo da su Mastan i njegovi sinovi spadali u ugledan vlastelinski rod svoga vremena.  Pošto se u natpisu govori o vremenu ugarskog kralja Lajoša i bosanskog bana Tvrtka, znači da je Drežnica spadala pod vlast ugarskog kralja. Poznato je da je Ljudevit Veliki (1342 – 1382) bio oženjen Jelisavetom, kćerkom Tvrtkovog strica Stjepana Kostromanića, i da je prema nagodbi sa banom Tvrtkom I 1357. godine u miraz dobio zapadni Hum. Izvjesno vrijeme je Tvrtko I bio u zategnutim pa i u ratnim odnosima sa Lajošom, ali je činjenica da je u zapadnom Humu bila vrhovna vlast Lajoševa. Najvjerovatnije je da je natpis nastao u doba mira, kada je Tvrtko priznavao Ljudevita, a u svakom slučaju između 1355., kada je Tvrtko postao ban, i 1377., kada već ima titulu kralja. U poveljama do 1366. Tvrtko titulira kao ban Bosne “po milosti božijoj i gospodina našega kralja Ludovika”, a iza te godine samo “po milosti božijoj”. Ta okolnost nam dozvoljava da preciznije odredimo vremensku pojavu natpisa, i to od 1335. do 1366. godine.
Vlastelinstvo vojvode Mastana iz Drežnice obuhvatalo je ne samo dolinu Drežanjke i bliže krajeve, kao padine Čvrsnice i Bitovnje, nego i šire područje, uključujući Malu i Veliku Čvrsnicu i Bitovnju, a vjerovatno i dio doline Neretve u blizini Drežanjke. Blidinje, između Čvrsnice i Vran-planine, bogato pašnjacima, omogučavalo je uspješno stočarenje, koje se najviše njegovalo u tome vlastelinstvu. Na Blidinju se nalaze i poznate nekropole sa stečcima lijepo obrađenih oblika i bogatim reljefnim ukrasima, koje najviše potjeću iz doba vojvode Mastana i njegovih sinova.
Natpis iz Drežnice, koji je veoma zanimljiv po svojim paleografskim i jezičkim odlikama a i bogat svojim sadržajem, djelo je vrsnog majstora i jedan od starijih najvrijednijih i najljepših spomenika te vrste u Hercegovini.

Posuđeno iz časopisa “Most”; časopis za kulturu i društvena pitanja
Godina X, Mostar, oktobar-decembar 1983. god., broj 50