Kada je umirao Tito, među narodom se, kao pouzdano svjedočanstvo s lica mjesta, širila ovakva priča: maršal leži na onoj istoj postelji s posljednje službene fotografije, snimljene početkom siječnja, dijeliRead More
Piše: Viktor Ivančić Moj dida sa Šolte je sa drugom ruljom čekao isprid ambulanti za dobit vakcimu. Sa njim je bijo onaj njegov frend barba Tonino. Barba Tonino je didiRead More
Ako nekada vidiš dobar bijeli Ford taunus, proizveden nekada davno, znaj da njega vozi i održava čika Karlo. Kao djeca, neprekidno smo prolazili ispred i iza, preko i unutra, poredRead More
Ne teku sve rijeke prema moru. Poznajem jednu, koja umjesto u more, ulijevala se u jedno srce. Ta rijeka, Neretva se zove, a srce za koje odlučila se, Marselino jeRead More
U krizi, u bilo kojoj nevolji, u ratu, a ova pandemija je prilično nalik ratu, u svakoj pogibelji lider, vođa, šef, kako želite, mora biti primjer. Kako je netko davnoRead More
Na vratima od šjor Bepove konobe na Šolti je pisalo „Zatvoreno zbog korone“. Moj dida i njegov frend barba Tonino su unutra sidili za stolom i drinkali su po travaricu.Read More
Jedne prilike sam od jednog ženskaroša dobio neobičan savjet, a ustvari, njegovo opravdanje za samog sebe: ”Bolje se kajati zato što jesi, nego zato što nisi.” Radilo se, doduše, oRead More
Drugovi su moji studirali tada, ostavili knjige i ljubavi prve, I oni su mogli pobjeći od rata, još sanjam granate što im mladost mrve. Ja dezerter nisam, tek običan borac, zadužioRead More
Pod snijegom Vratnik bajkovitim srebrom zvoni. Pritisnuti sa svih strana dahćemo pod teretom deprimirajućeg i destimulirajućeg današnjeg stanja. Šta preostaje drugo nego da se uz kahvu prisjećam lijepih dana kadRead More
Čitav svijet je odahnuo. Bezubi starci otkrivenih ramena gledaju u kamere i šalju poruku, spašeni smo, spašeni smo. Kako se samo „spas“ poklopio s Božićem? Nekako ispada da nam je samRead More
