Bašić: Higijeničarka više zaradi nego ja od repriza „Lud, zbunjen, normalan“

Senad Bašić (62), jedan od najpopularnijih glumaca na ovim prostorima i profesor na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, upravo je završio snimanje diplomskog filma studenata Akademije umjetnosti Banja Luka. Glumio je detektiva.

Snimanje je trajalo pet dana i rado je, kaže, pristao da pomogne mladim kolegama. Na njega, kako kaže matorog, prenijeli su svoju pozitivnu energiju, što mu je veoma godilo. Iako se vrlo rijetko oglašava, u intervjuu za „Avaz“ govorio je zašto je napustio seriju „Lud, zbunjen, normalan“ te od drugim zanimljivim temama.

Osvrnuo se i na odluku Skupštine Kantona Sarajevo o neformiranju upravnih odbora te o moratoriju na ugovore na određeno.

Gubi korak
– Teatri ne mogu funkcionirati bez ugovora o djelu, nema predstave, nema režije, nema muzike. Ispalo je tako kao da niko nije vodio računa o specifičnostima koje teatar ima. Neko bi se trebao ozbiljno time pozabaviti. Nema nikog da je zaposlen u teatru kao stalni muzičar, ko pravi muziku za sve predstave, nego se angažira po djelu. To se odnosi samo na teatre unutar Kantona Sarajevo. Ako to ne promijene, ne znam hoće li se moći išta više igrati – izjavio je Bašić.

Smatra da se moraju dovoditi reditelji sa strane.

– Ovako ispada da se ne može niko angažirati. Potrebna nam je kultura, potrebni su nam rudari, sve nam je potrebno, sve ima svoje specifičnosti. Teatar je u odnosu na predratni period izgubio po sistematizaciji pola radnih mjesta i što se tiče ansambla i što se tiče tehničkog osoblja. Mnogo je tu problema o kojima treba ozbiljno popričati – ističe Bašić.

Dok se u regionu uveliko snimaju serije i filmovi uprkos pandemiji koronavirusa, Bašić smatra da BiH opasno gubi korak u odnosu na susjedne zemlje.

– Veliki je problem i poštivanje Zakona o audiovizuelnim djelima. Koliko je to samo silna industrija i koliko se samo s tim može profitirati i puniti budžet… Federalna vlada i Dom naroda trebali bi se pozabaviti tim problemom. Pogotovo oko toga što neke stvari nisu usaglašene s Evropom. Recimo, audiovizuelna prava, koja su glumcima globalno dodijeljena u aprilu u Ženevi, zbog virusa COVID-19 kod nas se ne poštuju.

– Znači, niko to nije uzeo ozbiljno iako sam tu vijest poslao iz Ženeve svim relevantnim institucijama, niko nije reagirao na to. Ako jedan Antonio Banderas kaže da mu je to ravno izumu kamere, to što se desilo 28. aprila u Ženevi, u svjetskoj organizaciji za intelektualno vlasništvo, ovdje apsolutno niko to ne istražuje, niti pokušava da to implementira. Od toga ne može biti štete za državu, od toga može biti samo dobiti. Ako neko gleda nešto naše u Australiji, on je dužan da plati BiH. Glumci plaćaju porez i na taj način se puni budžet. Kome to nije jasno mislim da ne treba da sjedi na tom mjestu na kojem sjedi – smatra Bašić.

Bez prava
Što se tiče muzičara i izvođača u BiH, oni imaju audiovizuelna prava od 1996. godine. Kod glumaca je to drugačije.

– Uzmite samo seriju „Lud, zbunjen, normalan“ koliko se gleda u dijaspori. Nedostaje mi taj angažman, ali upravo sam seriju zbog toga napustio. Apsolutno sva prava se oduzimaju. Nešto se reprizira 150 puta i onda su oduzeli glumcima sva prava. Znači, prava su predali televizijama i kad to podijelim s onim što sam ja dobio, recimo jedna moja epizoda je jeftinija nego jedan sat higijeničarke. Štaviše, higijeničarka može više zaraditi za jedan sat. To su neke stvari preko kojih, zaista, nisam mogao prijeći – istakao je Bašić.

Sin i snaha meni na grbači
– Imam osjećaj da se svi bore i ogromnu energiju troše samo na to da im neko ne zauzme fotelje. Uopće se ne bave kreativnim stvarima. Šta je s omladinom? Šta znači moratorij na zapošljavanje koji može trajati dvije godine. Gdje će se zaposliti mladi ljudi? Evo, moj sin… Gdje će se zaposliti moja snaha. Šta će, bit će meni na grbači, a ko će to priznati. S druge strane traže da platimo sve moguće poreze. Znači, svi će otići – ogorčen je Bašić.

Stojimo u 19. stoljeću
Bašić se obratio Institutu za intelektualno vlasništvo BiH u Mostaru, ali nikakvu povratnu informaciju nije dobio.

– Filmska industrija puni deset posto američkog budžeta, nema šanse da mi to dostignemo, jer oni to rade 120 godina, a mi još stojimo u 19. stoljeću – zaključio je Bašić.

 






Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *