Bosna, da prostiš, jedna zemlja imade

Na današnji dan, 17. oktobra 1917. godine, u Stocu je rođen Mehmedalija Mak Dizdar, jedan od najvećih bh. pjesnika.

Za života je dokazivao da je Bosna svoja, autohtona, zemlja sa svojim bosanskim jezikom, svojom kulturom i tradicijom.

Nadahnuto je pisao o stećcima koji karakterišu historiju srednjovjekovne bosanske države i njenih stanovnika, koji su uvijek bili srdačni, pružene ruke prema ostatku svijeta, baš kako su i prikazani na tim kamenim spavačima, kako se zove i njegovo kultno djelo.

Zbog izraženog patriotizma, ovaj velikan pisane riječi podnosio je mnoge nepravde, o čemu svjedoči činjenica da je 20 godina bio slobodni umjetnik, da bi mu država tek koju godinu prije smrti dala mogućnost da radi poslove koji su donosili sigurnu zaradu.

Tako je tih posljednjih godina bio glavni i odgovorni urednik časopisa “Život” i predsjednik Udruženja književnika BiH.

Njegovo posljednje objavljeno djelo, i to u godini smrti, poetska je zbirka “Modra rijeka”, sa istoimenom pjesmom koja ga je i proslavila.

Preminuo je 14. jula 1971. godine u Sarajevu.

Zapis o zemlji

Pitao jednom, tako, jednog, vrli pitac neki:

A kto je ta, što je ta, da prostiš,

gdje li je ta, odakle je, kuda je, ta Bosna, rekti?!

A zapitan, odgovor njemu tad hitar dade:

Bosna, da prostiš, jedna zemlja imade,

i posna i bosa, da prostiš,

i hladna i gladna, i k’ tomu još,

da prostiš, prkosna od sna!

 






Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *