Skromni Sarajlija kupio srca Mostaraca

Spread the love

“Takva čast u najbitnijem meču, sve mi je prošlo kroz glavu”

Fudbalski putevi su kao i životni. Nikad ne znate šta donosi sutra. Mnogi fudbaleri u neki klub dođu na mala vrata, a s vremenom postanu omiljeni u svlačionici i među navijačima, osobe od najvećeg povjerenja stručnom štabu. Za svoju poniznost i zahvalnost, postanu cijenjeni i poštovani od strane svih.

Kada je 2016. godine Velež ispao iz Premijer lige u mostarski klub je tada kao golobradi tinejdžer stigao Haris Ovčina. Sarajlija koji se u Mostaru osjeća kao kod kuće. Svojim igrama, borbenošću i zalaganjem kupio je srca Mostarca kojim su Rođeni u srcu.

Iako nisu prošla ni dva mjeseca nove sezone Velež je već do sada odigrao veliki broj utakmica. Odlične predstave u Evropi i poneki kiks u Premijer ligi. Međutim, stvari dolaze na svoje s pobjedama protiv Leotara i Širokog Brijega.

“Imali smo malo lošiji start, izgubili smo kući od Rudar Prijedora i Slobode, Evropa je na nas ostavila traga, bilo je tu umora i psihičkog i fizičkog, ali s dvije posljednje utakmice smo se vratili u vrh, tamo gdje smo stali prošle sezone i opet pobjeđujemo”, govori Ovčina na početku razgovora za SportSport.ba.

“Imali smo puno utakmica u kratkom periodu, pauza će nam dosta značiti da se osvježimo i da popravimo neke stvari. Dobili smo i nekoliko dana slobodnih. Počeli smo treninzima i nadam se da ćemo se dobro spremiti jer nas u septembru čeka paklen period.”

Rođeni će u septembru odigrati šest utakmica. Već nakon reprezentativne pauze slijede derbiji protiv Sarajeva, Zrinjskog i Željezničara.

“Derbi za derbijem, utakmice koje smo imali su bile dosta jake, možda smo u boljoj situaciji od drugih klubova. Navikli smo na to, imamo i roster sada širi. Na nama je da damo maksimum i mislim da možemo uraditi dosta toga u nastavku prvenstva.”

Ovčina je član Veleža već pet godina. Na neki način udario je temelje ovoj ekipi. Svjestan je da konkurencija nikad nije bila jača.

“Kada se pogleda klupa i kvalitet nikad nije bilo bolje. Dugo sam tu, sada imate na svakoj poziciji po dva ili tri kvalitetna igrača. Posebno i prema naprijed. Mogu ući igrači koji su sposobni okrenuti utakmicu, to je plus za našu ekipu. To je ono što može prelomiti utakmicu na našu stranu.”

Poznat je kao fudbaler koji vrlo često mijenja pozicije. Od dolaska pa do danas možda jedino nije stajao na golu. Kaže da mu je najbolje gdje igra trenutno, na desnom beku.

“Prvo sam bio lijevo krilo, pa sam kod Ibre Rahimića prebačen na desno, kod Feđe Dudića sam bio također desno krilo, pa sam jedno vrijeme bio i špic, a sada sam evo desni bek gdje sam se dobro snašao i pronašao sebe.”

“Međutim šef (Dudić) me i dalje koristi na više pozicija, jer sam protiv Elfsborga igrao lijevo krilo i par utakmica sam ulazo na špica, mislim da je to pozitivna stvar za mene. Od svakog trenera sam nešto naučio i mislim da sam sada postao kvalitetniji igrač zbog njihovog znanja koje su prenijeli na mene.”

“Najviše mi odgovara pozicija beka, imam sve predispozicije da napravim veću karijeru, ali za mene je svakako plus što mogu igrati i na drugim pozicijama.”

Protiv AEK-a u Evropi bio je kapiten Veleža. Ističe da će taj trenutak i sve što se dešavalo te noći na Grbavici ostati zauvijek dio njegovog života.

“Kad sam dobio tu čast, u najbitnijoj utakmici u posljednjih 30 godina. Sve mi je prošlo kroz glavu. Od dana kada sam došao ovdje, kada ništa nije funkcionisalo, sve je bilo loše, sjetio sam se svih perioda. Nekako sam osjećao da vrijedim, da sam cijenjen, to ću pamtiti cijeli život. Pri tome smo pobijedili velikog AEK-a, samo se mogu zahvaliti šefa.”

“Bio sam izgubljen. Kad sam vidio navijače i šta se sve dešavalo. Nisam bio svjestan. Pretpran mi je bio telefon porukama. Nisam bio svjestan svega nekoliko dana. Nisam zaplakao, ali toliko sam bio sretan da nisam znao gdje udaram.”

Timski duh kao pokretačka snaga

Skromni 24-godišnjak Mostar vidi kao drugi dom. Posebno je pohvalio navijače. Borbenost i srčanost je najmanje što može uraditi za ovaj klub.

“Ovo je prelijep grad, ljudi su topli i srdačni. Prihvaćen sam na najbolji način. Velež kao klub me afirmisao kao igrača i kao čovjeka. Možda nekad u budućnosti ostanem stanovnik ovog grada. Iskreno osjećam se kao kod kuće.”

“Velež je klub koji ima srčane navijače, možda i navijači drugih klubova vole Velež. Moja obaveza je da dam puni maksimum, da ostavim srce na terenu jer je ovo klub s velikom tradicijom. Dajem sve od sebe, ljudi to vjerovatno i prepozanju, lijepo je hodati gradom, mnogi traže fotografije sa mnom. Baš se osjećam cijenjeno.”

Stadion Veleža je danas među uređenijim u BiH, ali kada je došao sve je bilo drugačije. Prisjeća se i nekih detalja.

“Kad sam došao nije bilo ništa kao danas. Presvlačili smo se na plastičnim klupama, bilo je makadama prije terena, tribine nisu bile opremljene, nisu bile kao danas, teren je bio u lošem stanju. Ljudi koji su preuzeli klub su odradili odličan posao, ostavili su sigurno jedan veliki trag i ovo što su uradili će se pričati drugi niz godina. Mogu im se samo zahvaliti.”

Mostarsku ekipu krasi timski duh. Vidljivo je to na svakom koraku. Jedno od logičnih pitanja je bilo sama atmosfera u ekipi.

“Najbolji sam možda sa Samirom Zeljkovićem i Slavišom Radovićem, tu je bio i Dejan Georgijević koji je otišao. Ali ne bih nikog previše izdvajao. Svi mi smo jedna velika familija, svi se međusobno zezamo, svako svakom može nešto reći, vidi se to i na terenu i na utakmicama. Ginemo jedni za druge.”

“Među ‘luđim’ je svakako Dino Hasanović voli da nas nasmijava, ima tu još igrača, ali Dino je glavni za šalu i zezanciju.”

“Kod nas je to striktno tempirano. Zna se kada je vrijeme za ozbiljan rad, zna se kada se čovjek može i opuštiti. Trener Dudić tačno zna kada treba biti ozbiljan, kada se našaliti i dići atmosferu na veći nivo.”

Govori nam da od stranih klubova simpatiše Real, voli i Manchester United. Uoči utakmice nema poseban ritual.

“Kao dječak sam volio ‘debelog’ Ronalda, pa se on oprostio. Zatim mi je bio drag Cristiano Ronaldo dok je igrao za Manchester United. Postao mi je sportski idol, trudio sam da pokupim od nejga upornost, jer smatram da je on produkt odličnog rada.”

“Odradim neke vjerske stvari zbog kojih se osjećam bolje u svojoj koži.”

Za kraj smo ga pitali da li je pred sobom odredio neke kratkoročne ili dugoročne ciljeve.

“U posljednje vrijeme ne gledam previše u budućnost. Imam važeći ugovor još deset mjeseci. I kada sam došao nisam planirao da ću se dugo zadržati, a ostao sam. Ne volim previše planirati. Nadam se da ću u budućnosti napraviti iskorak te realizovati transfer koji bi pomogao i meni i klubu da im vratim za sve ovo što su oni pomagali meni. Ipak, neke bi želje ostavio za sebe”, kazao je Ovčina.

Sarajlija je do sada za Velež odigrao 117 utakmica, postigao je 19 golova i upisao 16 asistencija.



Please follow and like us:





Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

RSS