Jedan naprijed, nazad dva

Spread the love

Kako je gol u 95. minuti vratio bh. nogomet u surovu realnost

Kada u nogometu ostanete bez pobjede u 95. minuti, pri čemu ste vjerovatno zaslužili trijumf s minimalno dva gola razlike, kao što je to bio slučaj u meču između BiH i Kazahstana, onda je žal nemjerljivo veći, a utisak koji ostaje, nažalost, briše sve statističke činjenice i vraća u surovu bh. nogometnu realnost. A naša glasi: Jedan naprijed, nazad dva.

Zmajevi pod vodstvom Ivayla Peteva u prethodne dvije kvalifikacione utakmice, prvo protiv Francuske u gostima, a zatim i protiv Kazahstana na Bilinom Polju, pokazali su izuzetnu borbenost, ratničku energiju te spremnost i znanje za igranje u potpuno različitim stilovima i protiv dijametralno različitih i po kvalitetu nemerljivih protivnika. I to je ono što svakako treba pohvaliti i zapamtiti.

Protiv Francuske nam je jedna oduzeta lopta na sredini terena i majstorija Džeke bila dovoljna za osvajanje jednog boda, dok sinoć u Zenici protiv Kazahstana pregršt uigranih, lijepih i u konačnici izvedenih akcija te 23 upućena udarca prema golu protivnika, nisu bili dovoljni za bolji učinak od tog “samo jednog boda”. I upravo to je najveće razočarenje koje nakon ove reprezentativne pauze ostaje.

Na utakmici protiv Kazahstana posebno upečatljiv utisak ostavlja prvo poluvrijeme u kojem kao da je samo jedan tim bio na terenu, no ukupno 16 šuteva, od toga dva u okvir gola, 15 centaršuteva, više od 300 dodavanja i blizu 35 opasnih napada nisu bili dovoljni da dođemo u toliko željeno rano vodstvo.

Slično je bilo i u drugom poluvremenu, posebno nakon naivno i slobodno se može reći “jeftino” primljenog gola iz kornera, a nakon doslovno prvog udarca prema našem golu. Muk, šok i nevjerica. Petev je odmah reagovao i u potpunosti promijenio taktiku, formaciju i ideju u igri, a čak i u takvim “nenadanim” okolnostima naši igrači zadržali su koncentraciju, nisu srljali i padali pod pritisak rezultata i razočarenja publike te su zasluženo došli prvo do poravnanja, a ubrzo nakon toga i potpunog preokreta i delirija na stadionu.

I upravo u tom trenutku, kada su naši igrači i navijači na Bilinom Polju slavili gol Luke Menala za preokret i vodstvo od 2:1, činilo se da bh. nogomet barem na neki period može zaboraviti ili zanemariti sivilo i tamu u kojim već godinama funkcioniše i opstaje.

Tako je i bilo, punih devet minuta mašte, neke nove nade i vjere u iskorak, nakon čega su stvari vraćene na početno mjesto, dva koraka unazad i tamo gdje bh. nogomet nažalost odavno pluta i boravi – mediokritet.

Ispuštena pobjeda i izuzetno važna dva boda koje je BiH izgubila protiv Kazahstana na kraju mogu biti i odlučujući u borbi s Ukrajinom i Finskom za drugu poziciju, no isto tako i ne manje važno, sinoćnja utakmica, kao i predstava protiv Francuske mogu biti putokaz selektoru Petevu i njegovim pomoćnicima da na najbolji mogući način spreme dvije naredne gostujuće utakmice u kojim će se gotovo izvjesno znati naša sudbina u ovim kvalifikacijama.

Do tada ostaje “zlatna, srebrena i bronzana” sredina koju s reprezentacijom “uspješno” održavamo, te tužna i sada već jadna istina o bh. nogometu: Jedan naprijed, nazad dva.



Please follow and like us:





Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

RSS