VOZNA KARTA
U New Yorku na željezničkoj stanici vadi englez voznu kartu i kaže biletaru:
– Molim vas jednu kartu do Londona.
– Gdje vam je to, ja za to mjesto nikada nisam čuo – kaže biletar.
Na šalter dolazi i francuz pa i on pita:
– Molim vas jednu kartu do Parisa.
– Gdje vam je sad to, nisam ni za to mjesto nikad čuo – reće opet biletar.
U to na stanicu stiže drežnjak i odmah sa vrata kaže:
– Daj mi dvije karte do Drežnice.
– Do Gornje ili do Donje – upita biletar.

DREŽANJSKI LEGENDARNI FUDBALSKI TIM
Na golu: PITA
Bekovi: ČOKARDA i ŠKICA
Half linija: ĐINIĆ, MUTLA, BECA
Navalna petorka: FONJO, REPAN, DRC, KUDA i MALIGA

REZULTAT
Po povratku sa fudbalske utakmice iz Raštana, jedan igrač tadašnje FK “Budućnost” iz Drežnice, dolazi u prostorije kluba kod stare škole, da vrati opremu oružaru, starome Hasanu Mušiću a ovaj ga pita:
– Gdje ste igrali i kako ste prošli?
Igrač pognute glave odgovara:
–  To je bila samo prijateljska utakmica.
Stari Hasan reče:
– Ma, ne pitam te, je li prijateljska ili nije, nego, koji je bio rezultat.
Igrač i dalje skriva poraz i ponavlja:
–  Hasane, boga mi, utakmica je bila prijateljska.
Ali Hasan se ne da zbuniti i uporno pita za rezultat.
Igrač ne mogavši izbjeći odgovor i pobjeći od istine kaže:
–  Izgubili smo 6:0, ali je to bila prijateljska utakmica koja se ne boduje.
Na to Hasan mudro zaključi:
– Eh, moj sinko, kad ste tako prošli u prijateljskoj, kako bi tek prošli da je utakmica bila neprijateljska.

NALAZI
Osmana Macića (trgovca) često bolila glava i ovaj ode u Mostar da vadi nalaze. Kad je Ibrić sreo njegovu ženu upita:
– Kako je Osman i kakvi su mu nalazi?
A ona mu odgovori:
– Hvala bogu, nisu mu ništa našli u glavi.

BALKON
Vračajući se iz Mostara, gdje je bio u obilasku stana Mujicu Mušića, koji je slabo čuo, sretne Safet poštar i pri pozdravu ga upita:
– Gdje si Mujica, kako je?
– Ma šta, ma valja onaj balkon kolik čitav stan – odgovori Mujica.

SLATKIŠI
Dolazi jedna drežanjka u mjesnu zajednicu kod Ibre Lalića da izvadi vjenčani list. Ibro po stoti put lista knjige i kaže:
– Nema te ovdje upisane.
– Kako nema, pa ti si me vjenčao – odgovori ona.
– Znam, eto te tu žive, ali ovdje te u knjigama nema – kaže Ibro.
Vidjevši da je ovaj neće naći, žena odlazi u prodavnicu i vraća se sa slatkišima. Kad je Ibro ugledao kesicu povika:
– Evo sam te jedva našao, ne znam samo gdje si se do sada skrivala.

SNAGA
Došao Frenki u Ibre Lalića da pomogne njemu i njegovim sinovima, Lili i Muji da nešto kopaju. Kad su bili u pola posla, naišli su na jedan veliki kamen kojeg nisu mogli nikako da izvade iz zemlje. Tada Ibro reče Frenkiju:
– Za ovo treba jedan mnogo jak čovjek a ne pametan.
U to Frenki povika:
– Mujo, Mujo zove te babo.

BERBERIN
Jednog ljeta došao odnekud iz Bosne berberin u Drežnicu da suneti djecu. Po izlasku iz voza pita on Ibrića:
– Ima li ovdje u selu djece koja nisu osunečena?
– Ima, kako da ne, eno gore na Vrdima nijedno djete nije osunečeno – odgovori mu Ibrić i pošalje berberina na Vrde.
(Kako je ovaj gore prošao nije htio poslije da priča, već je nabrzinu izvadio voznu kartu i pobjegao natrag u Bosnu)

ČOLO
Tužio šumar Čolu da je berući lipu sjekao grane i stabla. Na sudu ga pita sudija zbog čega i da li je  to radio. Pošto ima samo jednu ruku Čolo mu odgovori:
– Druže sudija, hajde da ja tebi svežem jednu ruku a u drugu ti dadnem sjekiru pa da vidim, hočeš li se ti moći popeti na lipu i sjeći grane.
Uvidjevši da je to teško izvesti sudija oslobodi Čolu optužbe.
(Nije znao da se ovaj penje na drvo k’o od šale i da bolje radi sa jednom rukom nego neko sa obe)

TUBA
Kad se Tuba vozom vratila iz Mostara, sjela je u stajalište da se malo odmori i popije kafu prije nego što pođe kući. Kad joj je Ibrić donio kafu, ona ga upita:
– Kako si, i ima li ovdje išta novo?
– Kako da nema, eno se u Gornjoj Drežnici rodilo dijete sa više očiju nego zuba.
Tuba ne razmišljajući da se djeca rađaju bez zuba, ustade, ostavi kafu i ilakajući putem, ode kući.

ČOKOLADA
Pošla Tuba u prodavnicu i pita unuka Salema:
– Šta češ sine da ti kupi nena?
– Kupi mi “Čokoladu s rižom” – odgovori Salem.
Dok je došla do prodavnice, Tuba zaboravi kako se zove čokolada i reče prodavaču:
– Daj mi jednu čokoladu “Striževo”.
– Nemamo takve, takva čokolada ne postoji – odgovori prodavač.
– Ima, mora biti, meni je moj Salem rek’o da mu je kupim – reče Tuba.

SERVIS
Išao Pero Čarapina sa Tubom u Mostar. Hodajući tako po Mostaru, Pero ogladnio pa reče Tubi:
– Neka tebe ovdje, odoh ja u prodavnicu da kupim sendvić.
– A koliko košta? – upita Tuba.
– Pet dinara – odgovori Pero.
– De, moj sinko, evo ti pare, pa i meni kupi dva-tri kad su tako jeftini – reče Tuba, misleći da se radi o servisu a ne sendviću.

KRMAD
Nabasao jednom neki srbijanac u Drežnicu sa punim kamionom svinja i pita Ibrića:
– Hočeš li kupiti jednu, jeftino ću da ti dam.
– Hvala ne treba mi; nego ti idi u prvo selo odavde, gore češ sigurno sve prodati, jer ljudi još nisu klali pastrvu – odgovori mu Ibrić i posla srbijanca u Donje Selo.
A čovjek brže–bolje upali kamion i ode gore misleći da je baš to tako.
(Kažu, brži je bio odozgo nego gore, jer kad je došao na Kamenicu i počeo da se dere: “Krmad , krmad, evo jeftino krmadi” istrčali su mještani gore i htjeli da ga kamenuju).

PAMETNO, PAMETNO
Ide drežnjak preko mosta i sam sebi govori:
– Pametno je, pametno!
U to naiđe neki prolaznik pa ga priupita:
– Ma, šta je to bogati tako pametno?
– Pametan je ko je ovako ovaj most pravio, pa ga okrenuo preko Neretve, jer da ga je okrenuo uz Neretvu, ja nikad nebi prešao na drugu stranu – odgovori mu drežnjak.

MAGARAC
Kod nekog drežnjaka krepao magarac i djeca počela da plaču.
U to u kuću, uđe im babo i reće:
– Nemojte vi djeco plakati, dok je babe bit će i magaraca.

AUTOBUS
Na autobusnoj stanici gdje je stajao dvospratni autobus pita drežnjak vozača:
– Hej vozač, molim vas, gdje ide ovaj autobus?
– Za Sarajevo, pa zar ne vidite šta piše – odgovori vozač.
A drežnjak će njemu:
– Dobro taj, a gdje ide ovaj gore?

BOJE
Ova je boja najboja boja; od ove boje nema boje boje!

ŠOFER
U Gornjoj Drežnici ulazi nena u autobus i sjeda na šoferovo mjesto,
dok je ovaj pravio pauzu u obližnjoj kafani. Jedan od putnika govori neni:
– Ustani neno odatle, tu sjedi šofer.
– Baš me briga za njega, ja sam prva ovdje sjela a nek’ on sjedne gdje
god hoće – odgovori nena.

SLIKA
Pričaju da je Neven u ondašnjoj vojsci bio konjovodac.
Jednom prilikom se slikao sa dva konja i tu sliku je poslao kući a pozadi je napisao:
– Dragi babo, ja sam ovaj u sredini.

MOBITEL
Donio drežnjak iz Njemačke svojoj ženi mobitel. Jednoga dana
kada je ova bila u Mostaru, on je nazove, a ona mu iznenađeno reće:
– Kako me nađe, odakle si znao da sam kod frizera.?

TELEFON (1)
Kada je u Drežnici uveden telefon, neki stariji ljudi nisu imali
pojma, šta je to. Tako bi Delija, kada bi pošao uveće na sijelo,
od kuće ponio svoj telefon i rekao bi domaćinu:
– Da nebi trošio tvoj telefon, de bogati uštekaj ovaj moj, pa
da nazovem koga.

TELEFON (2)
Pošto kući nema telefona Maše Ajkić bi otišao u komšiluk
da koga nazove. Jednom je upitao komšije:
– Mogu li samo nakratko telefonirati?
– A što nebi mogao – odgovori komšija, misleći da će ovaj
zvati nekoga u Drežnici ili u Mostaru. Kada je čuo da Maše
priča francuski sa nekim iz Francuske, skoćio je, prekinuo
vezu i od Maše uzeo telefon da mu ovaj nebi “nabio” račun.
U to mu razočarani Maše reće:
– Jebo vas telefon, neću vam više nikada zvati.

JANJIĆI
Priča prva:
Priča se da su Janjići skakali sa brda u maglu jer su mislili da je to pamuk. Kad je prvi Janjić skočio sa vrha brda i razbio se, od boli je uzviknuo “Oh” a ovi drugi su mislili da mu je tako lijepo i udobno, pa su potrčali jedan preko drugoga da što prije i oni skoče dole.

Priča druga:
Kad su Janjići pravili krov na kući, upitao ih je neki slučajni prolaznik:
– Šta to radite ljudi?
– Evo već peti put pilamo ovu gredu i opet nam je kratka – odgovoriše pametni Janjići.

Priča treća:
Kad im je taj slučajni prolaznik rekao da im treba duža a ne kraća greda, onda su oni upregli konje da je razvlače nebi li je malo produžili.
(Niko još nezna da li su u tome uspjeli i da li je još uvijek razvlače)

Priča četvrta:
Došao neki lijepo podašišan čovjek kod Janjića u goste. Jednome od njih se svidjela njegova frizura pa ga pita:
– Ko je te šišao?
– Mašina – odgovori mu gost.
Ustane taj Janjić i ode na prugu da sačeka mašinu. Kad je naišao voz, počeo je da svira da se ovaj skloni sa pruge a on stavio glavu na šinu i viče:
– Šišaj k’o i onoga.

Priča peta:
U Hercegovini se 70-tih godina snimao partizanski film i odaberu nekoliko Janjića da glume četnike. Kad im je režiser podijelio uloge, upitao je ima li kome šta nejasno i ima li ko šta da pita.
U to se javi jedan od njih pa upita:
– Hoćete li nam vi dati uniforme ili ćemo mi donijeti naše od kuće.

TELEFON
Pitali Mujicu Mušića:
– Znaš li ti šta je telefon?
– Kako ne znam, k’o da sam ga jednom jeo – odgovori Mujica.

HAMO LOVAC
Išli Mujo Čulinović i Hamo Alić u lov. U neko doba natjeraju kerovi zeca pravo na Hamu. Hamo brzo skine pušku sa ramena i nišani, nišani i nišani a zec pobježe u šumu. Pita ga Mujo:
– Pa što bolan ne opali?
– Jebo ga nebo, neće da stane – odgovori Hamo

ŠUPLJA
Priča Hega, vjerovali ili ne, da je nekom čovjeku dok se vozio, u auto kroz otvoren šiber uskoćio divojarac i da je u njemu bilo 30 kg.
(K’o da je šiber velik k’o prozor na kući a i  k’o da divojarac nema drugog posla nego sa stjena skakati na auta)

SUSRET
Kažu kad se u Mostaru sretnu Mujo Dejkić i Osman Macić (trgovac) da se uvijek srdačno pozdrave i jedan drugog zovnu na kafu u obližnju kafanu. Ali, idući tako prema kafani, uvijek se posvađaju i ispred vrata kafane ode svak na svoju stranu a kafa ostane ne popijena.

BAKLAVA
Dok je Šošinica sjedila pred kućom na sećiji, naiđe poznati političar i gurman Ibro Lalić i ona ga k’o specijalnog gosta svrati na sok i kolače. Pošto se Ibri puno žurilo, ona pred njega stavi sok i punu tepsiju baklave, sa kojom je mislila počastiti sve koji joj dođu za Bajram u goste. A Ibro navalio na baklavu i okanio je se tek, kad je u tepsiji ostalo samo par komada i reče zabezeknutoj Šošinici:
– Izvini mlada, ali ovo ne mogu pojesti, nego ti to meni zamotaj u papir pa da ponesem sa sobom.