Kad novinar pozove jednog od najistaknutijih muzičara u regionu te, umjesto da razgovaraju o koncertima i novim pjesmama, intervju ode u sasvim drugom pravcu – jasno je koliko je situacija u Bosni i Hercegovini, ali i u regionu, što bi političari rekli, složena.

Sejo Sexon, koji je prije 60 godina u Sarajevu rođen kao Davor Šučić, sa svojim „Zabranjenim pušenjem“ priprema novi album, najavljuje ljetne koncerte, ali, kada smo u priču uveli Igmanski marš, razgovor je otišao u drugom smjeru.
Sejo Sexon se, poput većeg broja njegovih kolega koji žele ostati politički korektni, ne čuva da ne kaže „nešto pogrešno“. Naprotiv – jasno i glasno govori ono što misli.

Stegnuti kaiš
Ipak, krenuli smo od koncerata.

– Mi smo kao medvjedi, probudimo se negdje u proljeće. Koncerti su med koji medo nađe na drvetu. Uglavnom, koncerata će biti naljeto. Nadamo se da će se i pandemija završiti i da ćemo najesen nastaviti raditi – kaže Sejo Sexon za „Avaz“.

Kako je pandemija utjecala na Vašu materijalnu situaciju?

– Uvijek na kraju sezone održim motivacijski govor, pokušavam da probudim svijest o racionalnom korištenju sredstava. Treba malo stegnuti kaiš. Od nekog novca koji zaradiš ljeti trebaš preživjeti cijelu godinu. Ima puno težih slučajeva, ima ljudi koji su u mnogo goroj situaciji, tako da me pomalo sramota da kukam. U svakom slučaju, ko preživi, pričat će.

Nedavno ste prisustvovali obilježavanju 80. godišnjice Igmanskog marša.

– Ponosan sam na naše djedove i ljude koji su teška vremena podnijeli uzdignuta čela i na neki način su nam putokaz za izlazak iz ove današnje situacije, kada smo ponovo u prilici da odmjeravamo snage s fašizmom, ksenofobijom i sa svim nekim pojavnostima za koje smo mislili da smo davno raskrstili s njima. Tužno je što se cijeli region, koji je imao jedan od najvećih i najorganiziranijih antifašističkih pokreta u Evropi, danas tih ljudi stidi, tužno je da na njihovim komemoracijama bude simboličan broj ljudi, kao što je bilo na Igmanu… Ali raduje me što je bilo 20-ak autobusa iz Slovenije, Crne Gore. Znači da i u drugim bivšim jugoslavenskim republikama postoje ljudi koji imaju svijest o tome i koji pokret u srcu nose kao da je riječ o najveličanstvenoj epopeji koju su narodi ovih prostora ikada prošli.

Jesu li današnje antifašističke snage u stanju da se odbrane od naleta fašizma?

– Kada imate zemlju u kojoj je policija glavni korisnik kriminalnih aplikacija za vezu, u kojoj je svaki drugi političar na ivici zakona ili je imao to iskustvo, kada imate pravosuđe koje ne može godinama riješiti ubistva naše djece, onda vam nije čudno ni to što fašizam i revizionizam imaju izuzetno puno poštovalaca te što u našem društvu, nažalost, imaju značajnije mjesto od ljudi koji su nam donijeli slobodu i mogućnost da budemo svoji na svome.

Nisam optimista
Kakva su Vaša predviđanja kada je u pitanju sudbina Bosne i Hercegovine?

– Iskreno, nisam optimista, zato što su većinu tih ljudi koji glasaju zaposlili upravo oni koji provode takvu politiku. Kad imate više od 60 posto ljudi zaposlenih u javnom sektoru, onda vam je jasno kako će glasati, pogotovo u kontekstu njihovih diploma. Pola ljudi koji rade ima lažne diplome. Teško je očekivati da će ti ljudi izglasati nešto bolje. Najbolji dio ove zemlje nam polako odlazi, mladi, školovani ljudi, oni koji bi trebali da budu budućnost svih nas i ove zemlje. Nažalost, ne vide sreću i perspektivu ovdje. Tako da je za očekivati da ovo bude zemlja starih, bogatih političara, koji su se nakrali za svog mandata i uspješno izbjegli sudski progon.

Pjesme iz kazana u kojem se kuhamo
Kada će izaći novi album „Zabranjenog pušenja“?

– U martu ili aprilu, ako se opet ne pojavi neka od podvarijanti ove „baje“. I naziv albuma bit će na temu čipovanja. Naša nova ploča puno govori o tome. Naš bend je uvijek bio hroničar naših života, tako da će se i ova nova ploča, koja ima 16 pjesama, dosta baviti tom temom. Nažalost, kada živiš ovdje, uvijek imaš tema i inspiracije. Većina pjesama nastaje iz kazana u kojem se svi kuhamo.