Međunarodni dan žena (skraćeno Dan žena) se obilježava 8. marta svake godine. Tog dana se slave ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ženskog spola. Prvi Dan žena je obilježen 28. februara 1909. u SAD deklaracijom koju je donijela Socijalistička partija Amerike. Između ostalih važnih historijskih događaja, njime se obilježava i požar u fabrici Triangle Shirtwaist u New Yorku 1911. godine kada je poginulo preko 140 žena.

Historijski pregled

Ideja da se obilježava međunarodni dan žena se prvi put pojavila početkom 20. vijeka u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših radnih uslova. Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila su javno demonstrirale 8. marta 1857. u New Yorku. Tekstilne radnice su protestirale zbog loših radnih uslova i niskih plaća. Demonstracije je rastjerala policija. Te iste žene su osnovale sindikat dva mjeseca kasnije.

Protesti na 8.3. su se događali i slijedećih godina, od kojih je najpoznatiji bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. Godine 1910. prva međunarodna ženska konferencija bila je održana u Kopenhagenu u organizaciji Socijalističke Internacionale te ustanovila ‘Međunarodni dan žena’ na prijedlog slavne njemačke socijalistice Clare Zetkin. Slijedeće godine je Međunarodni dan žena obilježilo preko milion ljudi u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. U predvečerje prvog svjetskog rata žene širom Evrope su 8 marta 1913. održale demonstracije za mir.

Demonstracije povodom Međunarodnog dana žena u Rusiji bile su prvi stadij ruske revolucije. Nakon oktobarske revolucije, boljševička feministkinja Alexandra Kollontai nagovorila je Lenjina da 8.3. postane državni praznik, i tokom sovjetskog perioda se koristio za obilježavanje “herojstva radnica”.

Međutim, u mnogim komunističkim državama je taj praznik izgubio svoju ideološku osnovu i postao prilika za muškarce da iskazuju svoju ljubav i poštovanje prema pripadnicama suprotnog spola, posluživši kao svojevrsni amalgam Majčinog dana i Valentinova u zapadnim državama.

U Čehoslovačkoj se Dan žena za vrijeme komunističkog režima pretvorio u parodiju, te je ukinut nakon baršunaste revolucije. U Mađarskoj je, pak, običaj poklanjanja cvijeća ženama zadržao i nakon pada komunizma.

Dan žena danas

Dan se službeno obilježava neradnim danom u Afganistanu, Angoli, Armeniji, Azerbejdžanu, Bjelorusiji, Burkini Faso, Kambodži, Kini (samo za žene), Kubi, Gruziji, Gvineji Bisau, Eritreji, Kazahstanu, Kirgistanu, Laosu, Madagaskaru (samo za žene), Moldaviji, Mongoliji, Nepalu, Rusiji, Tadžikistanu, Turkmenistanu, Ugandi, Ukrajini, Uzbekistan, Vijetnamu i Zambiji.

U nekim zemljama, poput Kameruna, Hrvatske, Rumunije, Bosne i Hercegovine, Bugarske i Čilea, dan nije državni praznik, ali se neslužbeno obilježava.

Na Zapadu se Međunarodni dan žena uglavnom prestao obilježavati 1930-ih, dijelom i zbog toga što ga se povezivalo s komunizmom. Međutim, 1960-ih su ga ponovno počele slaviti feministice. Godine 1975, koja je proglašena Međunarodnom godinom žene, UN su službeno počele obilježavati Međunarodni dan žena.[30]

Danas mnoge organizacije u svijetu, obilježavaju Međunarodni dan žena, a neke se nastoje izboriti da postane državnim praznikom u kojima to još nije slučaj.