Sjećate se Bosanca “Škije”, ranih sedamdesetih najpopularnijeg nogometaša u “Jugi”. Tačno prije 49. godina, 13. februara 1973. golom u 14. minuti utakmice obradovao je cijelu Jugoslaviju.

Na Wald stadionu u Frankfurtu, pred 63.000 “jugovića” i nešto Španaca igrala se nezaboravna majstorica. Koju je fenomenalnim golom odlučio Josip Katalinski. Ilidžanac, Sarajlija. Željovac… I neko vrijeme Titin komunist, dok mu nije rekao “Druže Tito, nije to za mene…” Napustio je Savez komunista, potom Jugoslaviju i nastavio igrati u Nici.

Majstorici je prethodila posljednja prepreka u kvalifikacijama i gostovanje u Atini. Na stadionu Georgios Karaiskakis pred 10.000 gledatelja Jugoslavija je trebala pobjedu s dva ili više razlike. Svaki drugi rezultat vodio je Špance na Svjetsko prvenstvo, koje se igralo 1974. godine u Njemačkoj.

Krenulo je sve kako je zamislila selektorska komisija u sastavu Miljan Miljanić, Milan Ribar, Sulejman Rebac, Milovan Ćirić i Tomislav Ivić. Rano smo golovima Dušana Bajevića i Stanislava Karasija osigurali željeno vodstvo. Prvi će kasnije postati tragičar, a drugi junak utakmice.

U desetak minuta Grci su se vratili u meč. Najprije je strogi sudija Kurt Tschencher isključio Bajevića, potom je Josip Katalinski pogodio vlastitu, odnosno mrežu Envera Marića.

U drugo se poluvrijeme ušlo dvostruko oslabljeno. Bez Bajevića, a trebalo je u takvom stanju postići dva gola. Pola sata prije kraja Ivica Šurjak golom je vratio nadu. Igralo se na sve ništa. Miljan i društvo s klupe su u vatri bacili “golobradog” Vladimira Petrovića. Ispostavit će se da je to bio ključni potez. “Pižon” je asistencijom pronašao klupskog saigrača Karasija, a ovaj u devedesetoj pogodio za željenih 4:2.

“Plavi” su igrali u sastavu: Marić, Buljan, Hadžiabdić, Pavlović, Katalinski, Jerković (Šurjak), Petković, Karasi, Bajević, Aćimović, Džajić (Petrović). Kako su dvije reprezentacije imale isti broj bodova putnik na svjetsko tražio se kroz “majstoricu”. Odlučeno je da se igra u zemlji domaćina. U Njemačkoj. Znalo se da će to biti “domaći” teren, jer je veliki broj “jugošvaba” bio na “privremenom radu” u Njemačkoj.

Na prepunom Wald stadionu “zemljaci” su burno dočekali jugoslovenske reprezentativce. Miljan, Rebac, Ribar, Ćirić i Ivić malo su “kemijali” sastav, kako bi iznenadili španskog selektora Ladislava Kubalu. Umjesto Jerkovića zaigrao je neumorni i svestrani Branko Oblak, a devetku je, umjesto isključenog Bajevića nosio hajdukovac Šurjak. I on je, poput Oblaka pokrivao više pozicija u timu. U tim je uskočio zvezdaš Vladislav Bogičević. “Naša” reprezentacija igrala je u ovom sastavu: Marić, Buljan, Hadžiabdić, Oblak, Katalinski, Bogičević, Petković, Karasi, Šurjak, Aćimović i Džajić.

U 14. minuti Wald stadion je proključao. Na tribinama iz svih grla “plavi plavi… Ju-go-sla-vi-ja. Nakon centaršuta Buljana najviši u skoku je Josip Katalinski. “Škija” tuče glavom, ali golman Iribar brani. Odbija loptu, ali Katalinski je najprisebniji. Stahovitim šutom u padu pogađa špansku mrežu.

Jugoslavija je tim golom u čuvenoj majstorici izborila plasman na Svjetsko prvenstvo.

Na Svjetskom prvenstvu smo slovili kao favoriti iz sjene. Zvali su nas “evropskim Brazilcima”. Na samom mundijalu dešavale su se čudne stvari. Više se pričalo o premijama za plasman i koju će ko od igrača nositi opremu nego o samoj igri. Čak je i Josip Broz Tito posjetio naše igrače, kako bi smirio strasti u plavom taboru.

Druga verzija govori kako su Tito i Stane Dolanc došli naplatiti od Njemačke “ratne dugove”. Drugim rječnikom, utakmica je prodana, a Tito je to dobro naplatio. Ostaje žal što ta reprezentacija nije napravila više, jer je po potencijalu ima vrhunske igrače. Da je to tako potvrđuje veliki broj igrača iz te generacije “plavih”, koji su igrali za reprezentaciju svijeta. Poziv su dobijali Enver Marić, Josip Katalinski, Dragan Džajić, Miroslav Pavlović, Ivica Šurjak, Dušan Bajević… Ostat će upisano da je na SP 1974. Enver Hadžiabdić iz Želje bio u idealnom timu tog mundijala, a Bajević postigao tri gola Zairu. Kojeg je s klupe predvodio Jugosloven Blagoje Vidinić. Na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, osim dva trenera u stručnoj komisiji Repca i Ribara, iz Bosne i Hercegovine igrali su pomenuti Marić, Hadžiabdić, Katalinski, Bajević, a na klupi su bili Rizah Mešković i Franjo Vladić.