Današnji novi automobili dolaze opremljeni obaveznim elektronskim asistentima koji prate cestu, provjeravaju našu brzinu i sami se aktiviraju čim pokrenemo motor. Bez obzira želimo li to ili ne, postoji “nevidljivi” sistem koji već utječe na način na koji vozimo i ne možemo ga trajno isključiti.
Vozači novijih vozila, tačnije onih proizvedenih u EU od jula 2024. godine, upoznati su sa situacijom čim malo prekorače brzinu, tabla zasvijetli, oglasi se alarm, a gas počne reagovati drugačije. Osjećaju se skoro kao da je “neko” drugi preuzeo volan.
Taj “neko” zapravo je cijeli set pomoći u vožnji koje predvodi ISA — Inteligentni asistent za brzinu. Sistem koristi kamere koje snimaju znakove, digitalne mape i GPS kako bi znali koliko smijemo brzo voziti. Ako pređemo dozvoljeni limit, ISA će nas upozoriti ili nam onemogućiti daljnje ubrzavanje.

Cilj ovih sistema je jasan: smanjiti broj nesreća i povećati pažnju vozača. Evropska unija zato zahtijeva da svi novi automobili imaju napredne asistente, među kojima je kontrola brzine ključna stavka. Vozilo praktično stalno upoređuje našu trenutnu brzinu sa ograničenjem.

Uz ISA dolaze i drugi standardni sistemi: upozorenje pri nenamjernoj promjeni trake, automatsko kočenje u opasnim situacijama, prepoznavanje pješaka i biciklista, te kontrola koncentracije vozača. Sve to na papiru izgleda kao dodatni sloj sigurnosti, ali u praksi mnogi vozači osjećaju da ih auto stalno nadgleda — i da to ne odgovara uvijek stvarnim uslovima na cesti.

U blažem režimu ISA samo upozorava zvukom ili simbolom kada prekoračimo brzinu. To je naporno, ali ne utječe direktno na auto. Međutim, kada sistem radi strožije, on aktivno mijenja reakciju papučice gasa.

Ponekad uporno stišćemo gas, ali auto ne ubrzava kako očekujemo. Tokom preticanja ili ulaska na autoput možemo osjetiti da auto “ne vuče”. Ako tome dodamo komplikovanu signalizaciju, radove na cesti ili pogrešno postavljene znakove, lako steknemo osjećaj da se više borimo sa sistemom nego sa saobraćajem.

Većina proizvođača daje mogućnost promjene načina rada ISA-e ili opciju privremenog ublažavanja u meniju. Ono što ne dozvoljavaju jeste trajno isključivanje. Po pravilima, sistem se mora ponovo aktivirati svaki put kada pokrenemo automobil — bez obzira što smo u toku dana više puta ugasili i upalili vozilo.

Zbog toga mnogi vozači svakog jutra ponovo ulaze u menije, pokušavajući smanjiti intervencije. Na nekim modelima opcija je skrivena, zbunjujuće nazvana ili uopšte nije jasno šta trenutno radi. Ono što je sigurno: automobil uvijek kreće iz pretpostavke da je sigurnije ako je pomoć uključena.

Iako ih je lako kritikovati, ovi sistemi nisu beskorisni. Pomažu da izbjegnemo kazne, rasterećuju tokom dugih putovanja i mogu biti dragocjena zaštita za početnike ili umorne vozače. Kad su ograničenja tačna, a podešavanja razumna, vožnja zaista postaje opuštenija.

Problem nastaje kad tehnologija preuzme previše prostora. Stalno pištanje, vibracije volana ili pedale, upozorenja za svako sitno prekoračenje, te osjećaj da auto koči baš u trenutku kada vam treba snaga — sve to brzo stvara frustraciju i mentalni umor. Teže pada osjećaj da više nemamo punu kontrolu nad vozilom nego sam zvuk upozorenja.