Akita je velik, snažan, dostojanstven, vrlo inteligentan, ali i pomalo tvrdoglav japanski pas. Ova pasmina veliku popularnost stekla je nakon filma o odanom psu Hachiku, no nikako se ne preporučuje početnicima.

Akita dolazi iz japanske pokrajine Tohoku i prije nekoliko je stoljeća služila za lov na medvjede. Kasnije je počinju sustavno uzgajati za borbe, a nakon toga su ljubitelji pasa i prirode uz veće poteškoće uspjeli sačuvati tu pasminu u više-manje izvornom obliku. Pas je u Japanu iznimno cijenjen i proglašen nacionalnim blagom.

Akita bi trebala biti visoka oko 67 centimetara (mužjak), tj. 61 centimetar (ženka), uz dopuštena odstupanja od tri centimetra. Može biti bijela, crna, žutosmeđa ili crvena, ali najčešća je kombinacija bijele s crvenkastim plaštom. Gornja dlaka mu je tvrda i ravna, a poddlaka meka i gusta.

Akita je velik i vrlo skladno građen, snažan pas. Ima debeo i mišičav vrat, manje trokutaste uši i visok, debeo rep savijen preko leđa.

Akita je vrlo odan, miran i inteligentan pas. Ima izraženu volju te ga je ponekad zbog toga teško dresirati. Uglavnom dobro funkcionira s djecom, ali zbog veličine može ozlijediti manju djecu. Ipak ga ne treba ostavljati samoga s djecom, osobito nepoznatom.

Prema neznancima je oprezan, zbog čega je odličan pas čuvar. Ponekad zna biti agresivan prema psima istoga spola i manjim ljubimcima te posesivan po pitanju hrane. Osim što će svojim izgledom otjerati nepoželjno društvo, akite su poznate po tome što lavežom upozoravaju svoje vlasnike kad se osjećaju ugroženo ili osjete prijetnju. Lavež im je dubok i gromoglasan, a ako provalnika ili napadača ne otjera glasnoća akite, otjerat će ga temperament i vrlo snažan ugriz.

Ako je dosadno ovim psima mogu postati i destruktivne. Zbog svojevoljnog karaktera nije za vlasnike početnike.

Ovo je vrlo aktivan pas kojemu treba dosta vježbe. Uz duge šetnje i igre u dvorištu, može živjeti i u stanu. Linja se dvaput godišnje pa ga je potrebno jednom tjedno dobro očetkati čvrstom četkom.

Postoji i američka akita koja ima i gene tose i mastifa te je većina kinoloških društava smatra odvojenom pasminom.