Spuštajući se strminom prema selu Glavska na krajnjem jugu Hercegovine, u općini Ravno, smještenom nedaleko od naselja Ivanica u blizini magistralne ceste Trebinje – Dubrovnik, nismo ni pomišljali na iznenađenje i pravo otkriće što sve Hercegovci rade kako bi popunili kućni proračun.

Znatiželju nam je privuklo nekoliko kuća sa solarima, što znači da tu ipak ima života, piše Večernji list BiH.

Čovjek s bršljanom
U prvi mah nismo primijetili nisku parkiranih automobila ekipe deminera. Jasno, čim vidiš deminere, moraš ići strogo cestom i ne vršljati kraškim gustišem. Zamišljamo kako se osjećaju oni koji su tu nekada živjeli, a 30-ak godina nakon rata očito nisu sigurni mogu li doći i do svojih vrtova. Dok promišljamo, pred nama se ukaza čovjek nagnut preko zida obraslog bršljanom. Što će čovjek u bršljanu, pomislih, sjetih se da je i otrovan i ljekovit? Kad spazih i vreću dobrano napunjenu listovima te biljke penjačice, poraste znatiželja. Na upit zašto bere lišće, susretljivi Ilija Vukasović iz Trebinja poče za mnoge Hercegovce neočekivanu priču.

– Ovo je “brštan”, bere se godinama, ide u izvoz za Njemačku, služi za proizvodnju sirupa za kašalj, dobra je cijena, ali malo ga tko bere – kaže nam.

Čim spomenu cijenu, upitali su koja je.

– Cijena je od 2 do 3,50 KM, po dvije se otkupljuje u Trebinju, a po tri i pol u Sarajevu i Stocu. Ja vozim u Stolac. Ovaj posao radim 18 godina, u mirovini sam, ovo mi je hobi. Berem svakakvo bilje. “Brštana” se dnevno može ubrati od 50 pa do 120 kg. Sad je kratak dan, hladno je izjutra, kasno se počne, u ovo doba uberem 60 – 80 kg, a brao sam i po 120 kg.

Da pomnožimo, 100 kg po tri i pol KM, dnevnica 350 KM?

“Dnevnica, nema je ni Njemačka”
– Tako je, a troškova je 20 – 30 KM, dobra je dnevnica. Nema je ni Njemačka, ali nitko neće da bere, svatko voli gospodski život. Mi smo ostarjeli, mladost neće, otkupljivači zovu, a roba se traži. Od 100 i nešto, koliko nas je bilo unatrag pet, šest, 10 godina, nema sad petero-šestero uvrh glave, što se tiče Trebinja. Ima još u Ljubinju dvoje-troje, u Stocu četvero-petero i nitko više. Bere se sve, “brštan”, kadulja, pelin, vrijesak, smilje… Stanica za otkup ima na svakom koraku, u Trebinju tri, u Ljubinju i Bileći po jedna, u Stocu dvije, u Sarajevu pet-šest… Potražnja je ogromna. Cijelu godinu imate posla. Zimi se bere “brštan”, na proljeće ide pelin, sve se ljekovite trave otkupljuju. Preko ljeta najviše kadulja, u jesen vrijesak…

Ima li odmora?

– Posla ima cijelu godinu, a kad se umoriš, odmoriš.

Nakon svega što ste kazali, nama je čudno da nema više berača?

– I mene to čudi. Ja sam ovaj posao zavolio, to mi je i psihički odmor, a i korisno.

Vrijedni Ilija potegne 30-ak km od Trebinja do Glavske, no dodaje da je njegov “radni” rejon cijeli jug Hercegovine – od Neuma do Glavske i Bijele, dužinski ugrubo stotinjak kilometara. Zna najbolja nalazišta pojedinih ljekovitih biljaka, samo u poslu nema društva. A što se bršljana tiče, to je uistinu neobična biljka, istodobno i otrovna i ljekovita. Uz ostalo, vole ga i pčele koje u fazi cvatnje na njemu skupljaju nektar, no mana tog meda je što se brzo kristalizira.