Prostor Bosne i Hercegovine bogat je arheološkim nalazima, nažalost mnogi faktori utiču na to da značaj arheoloških iskopavanja ne prepoznaju dovoljni ni vlast ni javnost. Ipak, u protekloj godini ostvaren je veliki broj značajnih otkrića u Bosni i Hercegovini.

U društvima koja prolaze kroz ekonomsku i društvenu traniziciju vrlo jednostavno u fokus javnosti dolaze razni pseudonaučnici i “bombastična” otkrića dok stvarni rad naučnika ostaje ograničen na uske akademske krugove.

I pored svih ograničavajućih faktora, ipak arheolozi u Bosni i Hercegovini svake godine ostvare značajne naučne uspjehe. O najznačajnijim otkrića u protekloj godini razgovarali smo sa profesoricom na Odsjeku za historiju i Odsjeku za arheologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, dr. Amrom Šačić-Beća.

“Teško je napraviti klasifikaciju koja su arheološka otkrića više odnosno manje važna. Mi smo mala zemlja koja ne ulaže puno u arheologiju stoga su sva arheološka istraživanja koje provode domaći arheolozi izuzetno važna i doprinose našem boljem razumijevanju prošlosti. Ukoliko imamo u vidu uslove u kojima rade domaći stručnjaci ja bih rekla da je iza protekla godina bila izuzetno uspješna”, kaže Šačić Beća.

Među najznačajnija otkrića izdvaja 45 grobova u Kopilu kod Zenice, otkriće sojeničkog naselja u koritu rijeke Lašve kod Viteza. Također, domaći arheolozi su utvrdili postojanje čak tridest prahistorijskih tumula na brdu Hadžialića Kičin kod Blagaja, a u mjestu Tugovići u blizini Tešnja otkriven je lokalitet na kojem je pronađeno nekoliko hiljada nalaza iz perioda rimske uprave na ovim prostorima.

U okolini Jajca je otkriven nadgrobni spomenik jednog od vođa panonskog naroda Mezeja. Na lokalitetu antičke bazilke na na lokalitetu Cim kod Mostara pronađena je dobro očuvana grobnica iz kasne antike. Jedno od otkrića je i kod Gornja Kozica između Prijedora i Sanskog Mosta gdje je prilikom istraživanje nekropole koja pripada kasnobronzanom dobu kulture polja sa urnama rezultiralo otkrićem bogatih grobnih priloga.

Kada je riječ o srednjovjekovnoj arheologiji najznačajnije otkriće su ostaci crkve iz 13. i 14. stoljeća, koja je pronađena u “lađi” postojećeg manastira u manastiru Papraća kod Šekovića.

Jedno od najznačajnijih otkrića u Evropi u 2022. godini

Profesorica Šačić Beća posebno ističe otkriće 50 skeleta ljudi svih uzrasta, a koji su stari od 3.500 do 2.000 godina na lokalitetu u Kopilu kod Zenice

“Otkriće u Kopilu kod Zenice je jedno najznačajnijih. To je jedno od najvećih prahistorijiskih grobalja u ovom dijelu Evrope i zasigurno jedan najvažnijih nalaza iz prahistorije generalno u cijeloj Evropi u 2022. godini. Između ostalog na tom lokalitetu je pronađen specifičan nakit kakav do sada nije nigdje otkriven. Zahvaljujući ovom otkriću u svjetskoj arheološkoj terminologiji dobili smo novi tip nakita koji će biti prozvan po bosanskohercegovačkom gradu Zenici”, pojašnjava Šačić Beća.

Ovo istraživanje su vodili stručnjaci sa Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i Austrijskog arheološkog instituta koji djeluje pri Austrijskoj akademiji nauka iz Beča.

Kaže kako su posebno značajne rezultate u protekloj godini ostvarili arheolozi za Institut za arheologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu predvođene voditeljem, profesorom Adnanom Kaljancem.

“Naime, tokom 2022. godine je Institut za arheologiju na prostoru nekadašnjeg korita rijeke Lašve u blizini Viteza izvršio istraživanja prilikom kojih su otkriveni ostaci drvenih konstrukcija i objekata koji su se nalazili na stubovima iznad vodene površine a ispod kojih su pronađene velike količine kostiju, keramičkih i metalnih nalaza te drugih alatki. Do sada smo sojenička naselja uglavnom povezivali sa sjevernom Bosnom čime ovi nalazi na neki način pobijaju neke ranije naučne teze”, govori Šačić Beća.

Doprinos lokalnih muzeja

Značajan doprinos otkrivanju tajni prošlosti dali su lokalni muzeji. U tom kontekstu posebno ističe Muzej Tešnja, Regionalni muzej u Doboju i Muzej Kozare u Prijedoru.

“Kolege iz Tešnja u saradnji sa Institutom za arheologiju su na dva lokaliteta (Alibegovići u općini Usora i Tugovići kod Tešnja) otkrili respektabilan broj sitnih arheoloških nalaza. Ja bih posebno istakla otkriće nekoliko hiljada nalaza iz rimskog perioda. Ta otkrića su od krucijalne važnosti jer ukazuju na određeni stepen urbanizacije sjeverne Bosne u prvim stoljećima naše ere”, opisuje Šačić Beća.

Pojašnjava kako ova otkrića ukazuju na važnost koju je prostor

sjeverne Bosne imao u okvirima rimske provincije Panonije, a o čemu do sada bilo jako malo arheoloških potvrda.

“U saradnji Zavoda za zaštitu kulturno – istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske i Muzeja Kozare istražena je nekropola u mjestu Gornja Kozica (između Prijedora i Sanskog Mosta) gdje su stručnjaci otkrili četiri urne iz kasnobronzanog doba. Uz spomenute urne pronađene su ritualne posude te jedan ženski skeletni ostatak s naušnicama i ukrasnim alkama na nogama”, govori historičarka.

Ovi nalazi govore religiji i kulturi ljudi koji su živjeli u dolinama Sane i Japre prije više od 3000 godina. Ovakvi pogrebni rituali kroz svoju mističnost otkrivaju nam tajne tradicije stare hiljadama godina.

Također, zahvaljujući lokalnom stanovništvu otkriven je spomenik mezejskog prvaka Dasija (Dasius) u Jajcu. To je jedini spomenik na kojem se spominju Mezeji, panonski narod poznat po hrabrosti za vrijeme Batonovog ustanka, koji je pronađen na njihovoj matičnoj teritoriji. Sva imena koja su uklesana na spomeniku su autohtona odnosno ubrajaju se u panonsko-ilirska imena.

“Kada govorimo o rimskom periodu treba istaći da su stručnjaci sa Sveučilišta u Mostaru u saradnji sa kolegama iz Sarajeva su izvršili sistematsko istraživanje poznate kasnoantičke bazilike na lokalitetu Cim gdje su otkrili jedan do sada nepoznati grob. U pitanju je grobnica nekog od pripadnika lokalne elite iz vremena kada kršćanstvo potisnulo rimski paganizam i postalo vodeća religija diljem rimske imperije. Ova grobnica se može datirati u prelazni period kada je prostor današnje Bosne i Hercegovine polahko izlazi iz perioda antike i ulazi u rani srednji vijek”, ispričala je Šačić Beća.

Što se tiče srednjeg vijeku treba istaći da su stručnjaci iz Regionalnog muzeja u Doboju ispod crkve iz 16. stoljeća pronašli ostatke crkve iz 13.stoljeća. Ostaci ove srednjovjekovne crkve koja je bila napravljena u bizantskom stilu otkriveni su na prostoru manastira Papraća kod Šekovića. Važnost ovog nalaza se posebno ogleda u činjenici da je ovo jedna od dosada najstarijih srednjovjekovnih crkva koje su otkrivene u ovom dijelu Evrope.

“Na kraju treba istaći da su arheološki timovi sa Instituta za arheologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i Odjela za arheologiju Sveučilišta u Mostaru otkrili čak 30 prahistorijskih tumula (prahistorijskih grobnica) na lokalitetu Hadžialića Kičin kod Blagaja. Taj veliki broj tumula zasigurno će nam dati odgovore na neka pitanja kako se odvijao život zajednica koje su živjele u zaleđu Jadrana u periodu prije nego su tekovine grčke i rimske civilizacije došle na prostor Hercegovine”, zaključuje Šačić Beća predstavljanje najvećih otkrića u prethodnoj godini.

Kaže kako je nezahvalno prognozirati da li će biti novih arheoloških otkrića, ali da je za očekivati da će se na svim navedenim lokalitetima nastaviti istraživanja što će vjerovatno rezultirati i novim otkrićima. Također, ova otkrića trebaju biti predstavljena kroz radove u referentnim naučnim časopisima.

Odnos institucija i finansiranje istraživanja

Profesorica Šačić Beća kaže kako je odnos institucija prema nauci i prema arheologiji maćehinski.

“Za neka važna arheološka istraživanja ministarstva izdvoje novca koliko košta jedan bolji ručak koji organizuju za praznike. Ponekad imam utisak da kod nas još uvijek se vjeruje u mit da je osnovna oprema arheologa krampa i lopata”, govori Šačić Beća.

Pojašnjava da su moderna arheološka istraživanja vrlo kompleksna i zahtjevaju upotrebu najsavremenijih softvera, snimanja iz zraka i upotrebu složenih geofizičkih instrumenta.

“S jedne strane imamo situaciju da arheolozi moraju prikupiti stotine dokumenta da bi im se odobrilo istraživanje npr. nacionalnog spomenika a s druge strane možete na internetu sasvim legalno kupiti arheološki materijal koji je neki amater-istraživač pronašao na tom isto nacionalnom spomeniku”, ukazuje naučnica.

Podsjeća da do sada niko nije procesuiran za ilegalno iskopavanje, a da se u sistemu puno pita birokratija, a malo struka.

Kao pozitivne primjere ističe da neke institucije ipak pokazuju dobru volju da pomognu procese istraživanja poput Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, Federalnog zavoda za zaštitu spomenika pri Federalnom ministarstvu kulture i sporta, Zavoda za zaštitu kulturno istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske, te općina kao što su Općine Centar Sarajevo, Općine Breza ili Općine Tešanj, ali da na državnom nivou ne postoji interes za arheološko naslijeđe i da kritike u tom kontekstu treba uputiti ka Ministarstvu civilnih poslova BiH.

“Kao neko ko učestvuje u školovanju mladih arheologa ja prostor za napredak vidim u mladim ljudima koji će prevazići stare metodologije istraživanja i unaprijediti rad muzeja. Naime, veliki broj muzeja u BiH služi samo za zapošljavanje stranačkih kadrova koji nisu školovani za rad u tim institucijama i ne mogu voditi nikakve projekte od nekog međunarodnog značaja. Zapošljavanjem obrazovanog kadra zasigurno ćemo dobiti još više važnih otkrića. Drugo na što bi trebalo obratiti pažnju jeste promocija arheološkog naslijeđa u svrhu turizma. Na taj način bismo povezali nauku sa privredom”, zaključuje Šačić Beča.