Nitko ne može sa sigurnošću reći šta je ljubomora. U pitanju je jedna veoma složena emocija koja uključuje koktel uznemirujućih osjećaja poput napuštenosti, straha, gubitka, tuge, ljutnje, izdaje, frustracije, srama i poniženja. Uzrok tim emocijama su stalne sumnje u svoju vrijednost i zaokupljenost partnerovom (potencijalnom) nevjerom.

Različito doživljavanje
Evolucijski gledano, ljubomora je mehanizam za preživljavanje. Njezina svrha je pomoć u očuvanju intimnih odnosa. Postoje i određeni dokazi za različito doživljavanje ljubomore sa strane muškaraca i žena.

Kod muškaraca naprimjer prijetnja seksualne nevjere je ono što (najčešće) najviše izaziva ljubomoru. S evolucijskog aspekta, teret muškosti je neizvjesnost očinstva. Ljubomora služi kako bi spriječila partnericu da zaluta, povećavajući njegovo samopouzdanje da je on genetski otac djece njegove partnerice kako ne bi ulagao svoja sredstva u odgoj tuđe djece.

Žene pak (najčešće) najviše reagiraju na emocionalnu prevaru partnera, obzirom da pokušavaju osigurati njegovu potrebnu predanost i privrženost kući i djeci.

Savremeni život
Moguće je da je u malim skupinama u kojima su ljudi živjeli veći dio evolucijske historije ljubomora bila efikasna u sprečavanju partnera „da zaluta“. No, kako se mijenja društvo tako i ljubomora gubi svoju korist u savremenom životu.

Naime, kao što potvrđuje današnja visoka stopa razvoda i općenito veća sklonost mijenjanju partnera kroz život, nismo baš svi (uvijek) zainteresirani za spas svojih veza.

U našem je društvu stoga ljubomora više negoli „čuvar ljubavi“ ipak izraz lične patologije.

Individualne razlike
Novija istraživanja su pokazala da postoje značajne individualne razlike u sklonosti ljubomori i neke osobine ličnosti imaju snažan utjecaj na našu razinu ljubomore.

Tačnije, ljubomora je povezana s emocionalnom nestabilnošću, a koja je odgovorna za češće doživljavanje neugodnih emocija kao što su bijes, tjeskoba i depresija. Što je viša razina nestabilnosti, to je osoba sklonija ljubomori. Također, ljubomora je negativno povezana sa osobinom koja se zove ugodnost (tendencija da budemo suradnički i suosjećajni).

Takvi su ljudi veoma sumnjičavi i antagonistički raspoloženi. Baš kao i na ostale osobine ličnosti, na neuroticizam i ugodnost utječu genetika i okolina, u približno jednakim omjerima.

Ove su osobine uzrok čitavom nizu taktika zadržavanja partnera – povećanog opreza, vikanja na partnera zbog razgovora s nekim drugim, udaljavanja partnera od prijatelja i obitelji, miniranja partnerovog samopoštovanja ili prijetećeg nasilja nad partnerom ili potencijalnim suparnicima. Ova ponašanja danas smatramo patološkima, ali s evolucijskog aspekta rade na tome da zadrže partnera u vezi (pa makar prisilno).

Ljubomora se odavno smatra čuvarom ljubavi. Ali ona (danas) ipak češće uzrokuje njezin kraj. Kada smo ljubomorni krivimo partnere zbog stvarne ili zamišljene pažnje koju poklanjaju nekom drugom, ali pravi odgovor na pitanje zašto smo ljubomorni krije se u nama samima.

Izuzetno bolna emocija
Osim što je naporna (i potencijalno opasna!) za partnera, ljubomora je izuzetno bolna emocija za onoga ko je osjeća. Osjećaji ljubomore preplave nas s takvom žestinom da često onemogućuju racionalno razmišljanje potičući nas na ponašanja koja paradoksalno odguruju upravo onu osobu koju ljubomorom pokušavamo zadržati.

Ljubomora je naime uvijek popraćena osjećajem neadekvatnosti, a njega je teško podnijeti. Iz tog razloga, većina ljudi svoju nelagodu pretvara u bijes koji pokušava regulirati putem kontrole partnera. No, što više pokušavaju smiriti vlastite osjećaje kontrolirajući partnera, to su nemoćniji pred njime. Oni u potpunosti ovise o njegovim reakcijama i ponašanjima.

Izlaz iz destrukcije
Izlaz iz destruktivne ljubomore nije u kontroli partnera već u suprotnom pravcu – u pogledu prema unutra – alarm koji zvoni za popravak vlastitog osjećaja sebe. Potrebno je naučiti kontrolirati svoju ljubomoru, raditi na vlastitom osjećaju vrijednosti, ojačati svoje samopoštovanje…jer kad smo ljubomorni, onda ne volimo sebe.

Sve ljudske emocije pomažu nam da nešto shvatimo, a ljubomora nije iznimka.

– Ljubomora živi na sumnjama – rekao je filozof Francois de la Rochefoucauld iz 17. stoljeća. Ali u šta tačno sumnjamo? Kad smo ljubomorni, mi zapravo sumnjamo u same sebe, svoju vrijednost, svoje sposobnosti, svoju (ne)voljenost.

Mala doza
No, kako sve ne bi bilo tako crno, koliko god pretjerana ljubomora nije zdrava (niti korisna) za ikoga, malo ljubomore dobro dođe.

Posebno u ranim fazama veze, prije negoli smo imali priliku izgraditi povjerenje s partnerom. Naime, paradoks ljubomore je u tome što je svi ipak malo priželjkujemo. U malim dozama, ljubomora je na neki način mjera predanosti i privrženosti.

Dok još ne postoji izgrađen odnos povjerenja između dvoje ljudi, ljubomora je neka vrsta dokaza da je drugoj strani stalo i da je „dovoljno sigurno“ otvoriti se i uložiti sebe u taj odnos. U malim dozama samo.

Par savjeta
Ako si ne uspijevate pomoći u nošenju sa vlastitom ljubomorom (ili onom vašeg partnera) potražite pomoć stručnjaka.

Ako namjerno provocirate ljubomoru u partneru, zapitajte se zašto imate potrebu to raditi i pokušajte poraditi na tome što ste saznali (o sebi ili o svojoj vezi).

Ako vam se čini da partner namjerno provocira vašu ljubomoru, suočite ga s time, dozvolite mu da se izjasni i odlučite želite li ostati u vezi s osobom koja ima tu potrebu.

Ako imate dokaz da vas partner vara, otvoreno ga suočite sa time, dajte mu priliku da se izjasni pa onda donesite odluku želite li nastaviti odnos unatoč nevjeri.

Umjesto da gajite ljubomoru, njegujte svoju vezu. Provodite kvalitetno vrijeme zajedno, skrbite o partneru i njegovim potrebama i osjećajima i dijelite međusobno svoje unutarnje svjetove stvarajući jedan samo vaš zajednički. Kvaliteta veze je najbolje osiguranje od prevare, pišu Supermame.