1972- Kraj šezdesetih godina prošlog vijeka je obilježio dolazak Milana Ribara na mjesto trenera. Pod njegovom palicom su ostvarivani vrlo dobri rezultati, a uporedo su stasavali mnogi mladi momci koji će u narednom periodu biti fenomen na jugoslovenskim terenima. Prvi znaci njihovog potencijala su se pokazali 1970. godine, kada je osvojeno četvrto mjesto. Godinu kasnije je napravljen korak dalje, osvojeno je drugo mjesto (iza Hajduka). I konačno, u sezoni 1971/1972 je ostvareno nešto što se koju deceniju prije činilo nemogućim. Željezičar je u jednoj izvanrednoj sezoni i sa svima prepoznatljivom igrom došao do šampionske titule, prve u 51 godini postojanja kluba.

Šampionski sastav
Janjuš, D. Kojović, Bećirpspahić, Bratić, Katalinski, Hadžiabdić, Jelušić, Janković, Bukal, Sprečo i Deraković, uz adekvatan doprinos i drugih igrača, ostavio je veliku Crvenu zvezdu na drugom mjestu i postigao ogroman uspjeh.

Istovremeno, Željezničar je te sezone ostvario i veliki uspjeh u Evropi, gdje je tek poslije izvođenja penala ispao u četvrtfinalu UEFA Kupa od mađarskog Ferencvárosa. Šampionska titula je dovela i do debitantskog nastupa u najjačem evropskom klupskom takmičenju, ali je u dva susreta bolji od našeg kluba bio engleski šampion Derby County (0:2, 1:2). Iako se očekivao novi pohod na vrh, Željezničar je u sezoni 1972/1973 ostvario tek peto mjesto, prije svega zbog lošeg prvog dijela sezone.