1917. – Rođen Josip – Joško Domorocki. Josip Joško Domorocki smatra se jednom od najvećih legendi Željezničara u 90 godina njegovog postojanja. Rođen je u Sarajevu 1917. godine. Sa samo 17 godina, debitovao je za tada jedan od najboljih klubova u gradu – sarajevski Hajduk. Kao devetnaestogodišnjak odlazi u Beograd na odsluženje vojnog roka ali se tamo neplanirano zadržao duže. Naime, primijetivši njegovo veliko fudbalsko znanje angažuje ga struka najvećeg beogradskog kluba tog vremena – Jugoslavije. U to vrijeme s uspjehom je nosio dres B selekcije bivše države, ali se u Beogradu nije dugo zadržao. Iako je bio jedan od najboljih u svome klubu, nije mogao bez svog rodnog grada u koji se vraća 1940. godine. Počinje aktivno nastupati za SAŠK u kojem se zadržao do kraja rata 1945. godine. Potom je kratko igrao za Udarnik i Jedinstvo, da bi 1946. godine sa Željezničarom krenuo na turneju po Albaniji. Bilo je to u maju prve godine nakon rata. Od tog momenta, cijela fudbalska priča Joška Domorockog vezana je samo za jedan klub koji je obilježio ostatak njegovog života – Željezničar. Plavi dres nosio je šest godina a od aktivnog igranja oprostio se 1952. godine. Sudbina je htjela da nikad ne odigra nijednu zvaničnu utakmicu na stadionu o kojem je sanjao i u čijoj je izgradnji i učestvovao. “Grbavica” je otvorena godinu dana nakon njegovog odlaska u fudbalsku penziju. Za “plave” je odigrao više od 100 utakmica od čega 88 ligaških. Bio je strijelac 10 prvenstvenih golova. Bio je poznat kao beskompromisni borac na terenu koji nije štedio ni sebe ni protivnika, ali kuriozitet je da nikada u svojoj karijeri nije dobijao kartone! Iako su mu nuđeni novac i nekretnine da pređe u FK Torpedo, Domorocki je ostao vjeran plavoj boji i tako našao mjesta u srcima ljudi koji istinski vole klub s Grbavice. Ostao je vjeran Želji koji za njega, kao i za sve navijače plavih”, nije samo klub već i ideja, način života. Po završetku karijere, ostao je u Željezničaru gdje je obavljao razne dužnosti. Preminuo je u Splitu 1992. godine od posljedica automobilske nesreće.

1935. – Rođena Hanifa Kapidžić-Osmanagić (Sarajevo, 30. novembar 1935), bh. književna kritičarka i teoretičarka, esejist, prevodilac, urednica. Bila je redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Hanifa Kapidžić-Osmanagić diplomirala na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Odsjek za romanske jezike. Od 1960. do 1963. školske godine provela je kao lektor srpskohrvatskog jezika na Faculte des Lettres Univerziteta u Dijonu, Francuska, gdje je doktorirala na temu: Le surréalisme serbe et ses rapports avec le surréalisme francais. Redovni je član Akademije nauka i umjetnosti BiH. Bila je predsjednica P.E.N. Centra BiH 1997-2001. i potpredsjednica P.E.N. Centra BiH 2001-2005, te glavna urednica časopisa “Novi izraz”.

1935. – Rođen Emir Balić. Emir Balić je legendarni bosansko-hercegovački skakač sa Mostarskog Starog mosta. Prvi put skočio je sa Starog mosta u šesnaestoj godini. Balić je posljednji put skočio sa Starog mosta 1996. godine u svojoj 63. godini života. 20 puta je učestvovao u zvaničnim takmičenjima, a sa svojom čuvenom ‘lastom’ pobijedio je 13 puta. Najtrofejnija je mostarska lasta. Četiri puta je bio drugi, a tri puta treći. Sportista, sa čitavim nizom priznanja, ali i kinooperater, kasakader, bokser, padobaranac i logoraš. Iz poštovanja prema Starom, s novog nikada nije skočio. U Mostaru će, prema vlastitom priznanju, ostati živjeti do kraja svog života.

1939. – Rođen je Kemal Hanjalić, univerzitetski profesor i doktor tehničkih nauka iz oblasti termodinamike i mehanike fluida. Rođen je u Sarajevu, Bosna i Hercegovina (tada Kraljevina Jugoslavija). Bio je dekan Mašinskog fakulteta u Sarajevu (1984-85), gradonačelnik Sarajeva (1985-87), član Izvršnog vijeća SR BiH (1987-91), ministar nauke i tehnologije u Vladi Republike Bosne i Hercegovine (1991-93.) te predavač na nekoliko svjetskih univerziteta. Dobio je više nagrada i priznanja. Član je ANU BiH od 1981. godine. Naučna i stručna djelatnost Hanjalića obuhvata fundamentalna i razvojna istraživanja te primjene u oblasti termo-fluidnih nauka: razvoj matematskih modela i eksperimentalna istraživanja turbulentnog strujanja fluida, prenosa toplote, sagorijevanja i magneto-hiodrodinamike te simuliranje i optimizacija procesa i dijagnostička ispitivanja termotehničkih i termoenergetskih uređaja i postrojenja.

1975. – Rođen je Adnan Gušo. Karijeru je započeo u FK Željezničar s kojim 1998. godine osvoja titulu. Uskoro je otišao u inostranstvo. Nakon sezone u turskom Erzurumsporu i Spartak-u, potpisao je ugovor sa FK Sarajevo u ljeto 2002. godine. Gušo je ubrzo otišao u Rumuniju, gdje je igrao za nekoliko klubova. U bh. ligi Gušo je osvojio tri naslova prvaka, jedan kup i jedan superkup i to sve dok je igrao za Željezničar.

U januaru 2003. godine Gušo je potpisao ugovor na tri i po godine sa FK Universitatea Craiova kao slobodan igrač. Nakon ispadanja Craiova, potpisao je za FC Dinamo Bucureşti u ljeto 2005. s kojim je osvojio rumunski Supercup 2005., a potom u januaru 2006. potpisao je dvogodišnji ugovor sa FC Argeş Piteşti.

U januaru 2008. godine prelazi se u Olimpijakos Nikoziju, ali je taj klub napustio iste godine.

Godine 2009. Gušo je proglašen trenerom golmana prvog tima FK Željezničara. U 2011. godini prekinuo je “penziju” i odigrao još jednu sezonu za Željezničar s kojim je te sezone osvoji duplu krunu.

Za reprezentaciju je branio osam puta.

1995. – Prva zvanična utakmica reprezentacije BiH. Datum: 30.11.1995. Bosanskohercegovačka nogometna reprezentacija je svoju prvu zvaničnu utakmicu odigrala 1995. protiv Albanije na gostujućem terenu, gdje je poražena rezultatom 2:0. Godinu poslije, bh. nogometni savez je primljen u svjetsku nogometnu federaciju FIFA, što je omogućilo i prvo učešće u kvalifikacijama za SP u nogometu u Francuskoj 1998. Prve “domaće” utakmice BiH je morala igrati u Bolonji, na neutralnom terenu. Prvi kvalifikacijski meč odigran je na gostujućem terenu protiv Grčke, u Kalmati. 1998. godine bh. nogometni savez je primljen u evropsku nogometnu federaciju UEFA kao punopravan član.

2000- Na današnji dan preminuo je Josip Jole Musa. Mostarac od glave do pete i Veležovac do groba, ali što je najvažnije, veliki čovjek u pravom smislu te riječi. Mostarac sa dna kace, kako je on volio reći.

Josip Jole Musa rođen je 1931. godine. Njegova profesionalna karijera započela je u preduzeću “Parkovi”. U to vrijeme, Mostar je bio sinonim za čistoću i grad pun cvijeća. Ipak, njegov vrtoglavi uspjeh dešava se u Aluminijskom kombinatu, koji je u njegovo vrijeme postavljao standarde, te podigao nivo proizvodnje na visoki nivo. Aluminij je bio jedan od najvećih privrednih giganata u tadašnjoj Jugoslaviji.

Njegova velika, najveća ljubav, bili su Rođeni u kojima je svojevremeno trenirao. Bio je predsjednik kluba kada je osvojio drugi Kup Maršala Tita 1986. godine, a u to vrijeme Rođeni su bili jedan od najboljih klubova u Jugoslaviji. Organizirao je tada doček ekipe u Mostaru koji je svima ostao u sjećanju. Gradom je zavladala nezapamćena euforija.

Kolika je njegova ljubav bila prema klubu, najbolje je sam Jole objasnio, prisjećajući se jedne anegdote vezane za finale Kupa 1986. godine:

”E tad su mene trebali uhapsiti. Bola, je li tebi jasno, ide deset hiljada ljudi na Partizanov stadion. Valjalo je svakome obezbjediti po šal, majicu i sendvič. Ja zakupim voz. Ali kako, klub nema para, a ja predsjednik Veleža. Pišem dopis predsjedniku Skupštine općine da da pare. Ja predsjednik Skupštine općine. Nema para ni općina. Ko ima? Aluminij! Ja predsjednik Skupštine općine pišem direktoru Aluminija, najjače firme u Hercegovini, da se daju pare. Ja direktor Aluminija! I nađu se pare!”

Josip Jole Musa sahranjen je na Gradskom groblju Sutina u Mostaru.

Jednom Rođeni, zauvijek Rođeni!