Na treskavičkom visu Čelina, 9. oktobra 1995. godine, iznad prijevoja Rogoj, poginuo je legendarni Zaim Imamović, komandant 14. divizije i heroj odbrane Goražda i to samo dva dana prije uspostave trajnog primirja na tlu BiH.

Zaim Imamović je rođen 22. aprila 1961. godine u malom podrinjskom mjestu Poratak kod Ilovače u opštini Goražde. Nakon završetka osnovne škole u rodnom mjestu, upisuje se na vojnu gimnaziju u Beogradu koju i završava 1980. godine. Nakon završene srednje škole upisuje vojnu akademiju KoV-a u istom gradu koju uspješno završava 1984. godine.

Početak raspada bivše države dočekao je u kasarni bivše JNA u slovenačkom gradu Vipavi s činom kapetana. Sa povlačenjem JNA iz Slovenije, dolazi u Bihać. Nakratko boravi u Travniku, Zenici i napokon u Lukavici kod Sarajeva.

Ratni period
Sa početkom prvim ratnih sukoba na teritoriji Foče, ilegalno napušta kasarnu u Lukavici 8. aprila 1992. godine i dolazi u Hrasnicu gdje se priključuje patriotskim snagama. 10. aprila sa grupom dobrovoljaca preko Igmana i Grepka, stiže u svoj rodni kraj. U to doba (polovina aprila 1992. godine), Foča je već okupirana ali u slobodnom dijelu općine, u Ustikolini Zaim organizuje otpor sa ciljem spriječavanja prodora neprijatelja niz rijeku Drinu ka slobodnim goraždanskim prostorima.

U rejonu Preljuće i dijela fočanskog sela Zebine šume, organizuje odsudnu (što će se poslije i ispostaviti) odbranu Goražda. Nedugo poslije toga, u maju osnovana je 1. drinska udarna brigada čiji komandant postaje upravo Zaim. Tu dužnost će obavljati sve do 1. aprila 1993. godine. Nakon reorganizacije Armije RBiH i formiranja 14. divizije postaje njen komandant i na toj dužnosti ostaje do svoje smrti. Ranjavan je 6 puta.

– Ukoliko se ne poduzmu navedene mjere desit će se slijedeće: Agresor će nastojati da Goražde dovede u situaciju u kojoj se sada nalazi Srebrenica. Poslije toga, pregrupisaće snage sa goraždanskog ratišta sa ciljem okupacije Trnova i ovladavanja komunikacijom Sarajevo – Trnovo – Foča, a dalje će se nastojati izvršiti presijecanje puta Konjic – Pazarić – Igman i ovladavanje Igmanom (…) Da bi se preduzimanjem ovih mjera spriječila zamisao agresora u ovoj fazi i učinio preokret (posebno na psihološkom planu) koji bi snage ARBiH poveo u značajne vojničke pobjede na širem prostoru RBiH – kazao je Zaim Backović 1993. godine.

Smrt i odlikovanje
Poginuo je 9. oktobra 1995. godine u borbi vođenoj na Rogojskoj gredi, na padinama Treskavice, u okviru završnih borbi koje je vodila Armija RBiH na deblokadi, odnosno povezivanju Sarajeva i Goražda. Ukopan je u haremu Alipašine džamije u Sarajevu.

Posthumno je odlikovan najvišim ratnim priznanjem Armije RBiH Zlatnim ljiljanom, a u čast njemu kasarna Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u Pazariću nosi naziv Zaim Imamović.