Main Menu

Silvana Armenulić: Priča o najvećoj divi bh. estradnog neba

U kanalu pored puta u mjestu Kolari kraj Smedereva, 10. oktobra 1976. godine, ležala je polomljena violina, simbolizirajući prekinutu nit života jedne od najljepših i najvećih estradnih umjetnica koje je iznjedrila naša zemlja Silvane Armenulić. „Plači sa mnom, violino, tvoj mi jecaj dušu para…“, pjevala je Silvana, a i danas, 48 godina nakon tog tragičnog događaja, violine „plaču“ za njom, svirajući tužne note njenih pjesama. Živjela je kratko, samo 37 godina, ali je ostavila ogroman i neizbrisiv trag, sjaj velike zvijezde koji neće nikada ugasnuti, baš kao i najveće holivudske zvijezde Merilyn Monroe, koju sa Silvanom povezuju i zanosna ljepota i platinasto plava kosa i godine života, jer je također umrla u 37. godini.

Je li Silvanina smrt slučajna? Jesu li tužne pjesme koje je pjevala naslućivale tragediju? Šta je vidjela i nagovijestila joj Baba Vanga? Brojne su misterije o njenoj smrti. Naprimjer, u vrijeme saobraćajne nesreće, u kojoj su sa Silvanom poginuli i njena sestra Mirjana Bajraktarević, koja je bila u šestom mjesecu trudnoće, te violinist Miodrag Jašarević, kad je već uveliko trebalo da budu u Beogradu, oni su bili tek na pola puta. A dva mjeseca prije smrti Silvana je, nakon koncerta u Bugarskoj, posjetila čuvenu slijepu vidovnjakinju Babu Vangu, koja ju je dočekala riječima:

– Ne želim s tobom razgovarati. Ne sada. Idi i vrati se kroz tri mjeseca… – a kada je pjevačica već bila na vratima, Baba Vanga je dodala – čekaj, ustvari, nećeš moći doći. Idi, idi! A, ako budeš mogla, dođi!


Zvanični izvještaj kaže da je uzrok nesreće dijabetička koma u koju je pao Jašarević za vrijeme vožnje, a nije znao da je bio dijabetičar. Silvana je spavala na stražnjem sjedištu, a Mirjana sjedila na saputničkom mjestu.

– Mama nikada nije preboljela njihovu smrt, ali se na trenutak radovala kada bi čula njihove pjesme putem radija ili TV-a. Mene i danas najviše gane Silvanina pjesma “Zaplakaće stara majka”. Ona je tražila djelić sebe u svakoj pjesmi. Nije mogla da otpjeva dušom ono što ne osjeća. U svemu je išla srcem – kazala je Dina Bajraktarević Nikolić, Silvanina najmlađa sestra, koja danas živi u Danskoj.


Počela pjevati sa 16 godina
Silvana Armenulić rođena je u Gornjoj Mahali u Doboju, 18. maja 1939. godine, kao Zilha Bajraktarević, kćerka Hajrije i poslastičara Mehmeda Barjaktarevića. Bila je jedno od desetero braće i sestara, a kao mala oboljela je od tada smrtonosne bolesti difterije i uspjela preživjeti, ali njen mlađi brat Hajrudin nije. Njihov otac se poslije te tragedije odao alkoholu i zapostavio porodicu pa je sav teret pao na pleća Zilhine majke.

– Bili smo jedno drugom do uha i majka nas je, kad bismo je pitali za naša imena, na prste nabrajala. Kako je sastavljala kraj s krajem, još ne mogu da shvatim. Sve je morala da mjeri kroz onaj vražiji broj devet: devet kaputa, devet obroka, devet pari cipela… Zato sam maštala o danu kad ću joj se skinuti s vrata – opisivala je Silvana najteže dane svog djetinjstva.

Već u osnovnoj školi nastavnici su uočili njen talent za muziku pa je počela da svira mandolinu, a ubrzo i da pjeva. Pjesma joj je bila spas i bjekstvo od teške situacije u porodici, te je sa 16 godina Zilha odselila kod tetke u Sarajevo, počevši da pjeva u kafani „Topola“ na Ilidži. Imala je sreću da je zapazi legendarni harmonikaš Ismet Alajbegović Šerbo, koji ju je, oduševljen njenim glasom, htio priključiti svom orkestru. Ali, kako je bila maloljetna, za to joj je bilo potrebno odobrenje roditelja, koji su se u početku protivili, međutim, nakon upornog insistiranja, Zilha je dobila dozvolu od oca.

– Trebalo je izdržati neprijatnosti i poniženja. Ko nije bio među pijancima, ne zna koliko je to strašno – opisivala je kasnije Silvana svoje strahove na početku karijere, ali su je njeno pjevanje, ogroman talent i biserno čisti glas ubrzo odveli na staze slave.

Preselila se Zilha ubrzo u Beograd i zablistala odmah nakon prvih snimljenih pjesama: „Sedam godina ljubavi“, „Majko, oprosti mi“, „Najljepša sam djevojčica bila“… A ključni moment u njenoj karijeri bila je 1968. godina, kada je snimila ploču s četiri hita: „Nad izvorom vrba se nadnijela“, Otišo si bez pozdrava“, „Kad ja pođem niz sokak“ i „O, jeseni, jeseni“, koja je dostigla do tada nezapamćen tiraž, prodata je u više od 300.000 primjeraka.

Tada je utisnula na ploču ime Silvana, scensko ime koje je uzela od svoje omiljene italijanske glumice Silvane Mangano, koja je u filmu „Gorka riža“ glumila lijepu Silvanu, zgodnu, ali drsku radnicu na plantažama riže u sjevernoj Italiji.

Silvanina nestvarna ljepota i maestralne interpretacije ostavljale su bez daha sve koji bi je čuli i vidjeli pa je ubrzo počela dobijati uloge u filmovima i serijama, od kojih je prva „Ljubav na seoski način“ režisera Dragoslava Lazića, koji ju je zapazio 1969. godine na Ilidžanskom festivalu.

U seriji “Građani sela Luga” s glumcem Batom Živojinovićem
Osim navedene, glumila je i u serijama „Kamiondžije“ i „Građani sela Luga“, te filmovima „Lov na jelene“ i „Saniteks“. U tom periodu pa sve do kraja svog života svaka pjesma koju je snimila postala je evergrin naše narodne muzike: „Šta će mi život“, „Srećo moja“, „Kišo, tiho padaj“, „Ja nemam prava nikoga da volim“, „Ostavite tugu moju“, „Grli me, ljubi me“, „Pamtiću uvijek tebe“, „Ciganine, sviraj, sviraj“, „Srce gori jer te voli“, „Rane moje“, „Sama sam“, „Ludujem za tobom“…

Tokom cijele blistave karijere Silvana je uporedo s velikim novokomponiranim hitovima pjevala i snimala sevdalinke, a često je isticala kako upravo popularne zvijezde ne smiju baciti u zaborav dobru staru narodnu pjesmu. I danas su mnogim mladim izvođačima sevdalinki uzor neprevaziđeni Silvanini snimci, njen način interpretacije i posebno čarobni glas koji svojom nježnošću miluje uši i budi najtananije emocije.


Ljubav na prvi pogled
Dok je nastupala u beogradskom hotelu „Grand“, Silvana je upoznala Radmila Armenulića, koji je tada studirao pravo i bio poznati teniser, član teniske reprezentacije Jugoslavije, a potjecao je iz gospodske beogradske porodice. Među njima se rodila ljubav na prvi pogled te su se ubrzo vjenčali, 1962. godine.

– To je, takoreći, bila ljubav na prvi pogled. Ona se u to vreme zabavljala s jednim apotekarom, ubrzo su raskinuli i mi smo krenuli. Vjenčali smo se, ja sam otišao u Njemačku, tada mi se rodila i kćerka, pa su njih dvije dolazile kod mene – kazao je Radmilo Armenulić, koji je nakon karijere tenisera postao trener poznatih igrača bijelog sporta, između ostalih, Bobe Živojinovića, Brune Orešara i Gorana Ivaniševića, te dodao:

– Na svaku godišnjicu Silvanine smrti idem na njen grob, a nekad odem i bez nekog formalnog povoda. I naša kćerka Gordana uvijek sama posjećuje majčin grob, ne voli da ide kada je gužva. Nerado o tome govori, što je razumljivo, jer je imala samo 12 godina kada je Silvana poginula.


Radmilo ističe da i danas rado sluša Silvanine pjesme i ima cijelu kolekciju njenih ploča. Sluša ih i sa svojom sadašnjom suprugom Mirom Pejić, s kojom se vjenčao nakon što se njegova i Silvanina kćerka Gordana udala.

Bračna kriza
Prve godine braka Silvane i Radmila izgledale su kao bajka i 1964. godine dobili su kćerku kojoj su dali ime Gordana, po Radmilovoj majci. Ali, Radmilo je ubrzo dobio ponudu da igra u Njemačkoj kao profesionalni teniser, a Silvana je s kćerkom ostala u Beogradu i posvetila se karijeri. Fizička razdvojenost ubrzo je pokazala svoje posljedice.

Naime, prema pisanjima medija ’70-ih godina, posljednjih nekoliko godina brak s Radmilom je bio u krizi, a Silvana je čak dva puta podnosila zahtjev za razvod braka, jer je, navodno, Radmilo bio u ljubavnoj vezi s glumicom i pjevačicom Mirom Pejić, s kojom se nakon Silvanine pogibije i vjenčao.

 

U intervjuu za jedan beogradski časopis, 1971. godine, nakon što je prvi put odustala od razvoda, Silvana je, između ostalog, izjavila:

– Uporno sam željela da moja Gordana ne izgubi oca, jer sam imala mnogo neugodnosti u vezi s mojim brakom, ali i to je cijena slave. Svom suprugu sam jedino zamjerila loš izbor kada je bilo riječi o mojoj suparnici.

 

Međutim, bračna kriza se pojačala, Radmilo je nastavio vezu s Mirom, a i Silvana se zaljubila u sportskog komentatora Marka Markovića, pa je sve rezultiralo ponovnim zahtjevom za razvod, koji zbog Silvanine pogibije nikad nije okončan. Njena sestra Dina izjavila je za medije kako je Silvana mnogo propatila u braku s Radmilom:

– Silvana je bila podnijela papire za razvod braka. Imala je jako loš brak s Radmilom. Počela je da se zabavlja sa sportskim komentatorom Markom Markovićem. Bili su zaljubljeni jedno u drugo. Trebalo je da se desi još jedno, treće ročište, da se razvede od Radmila, ali zla sudbina je to spriječila.

Dvije bh. legende: Safet Isović i Silvana Armenulić
Iako je brak s Radmilom bio turbulentan, Silvana je uvijek naglašavala da se u njemu rodila njena najveća ljubav, kćerka Gordana, koja danas ima 57 godina, dva sina i profesorica je matematike u jednoj beogradskoj školi.

Grobnica sestara Silvane i Mirjane nalazi se na Novom groblju u Beogradu, a na spomeniku se ponosno izdiže statua bijele golubice.


Pomogla Tomi Zdravkoviću
Nastupajući u Leskovcu 1958. godine Silvana je spazila na klupi ispred hotela promrzlog mladića. Prišla mu je i počela razgovor s njim, a on joj je sramežljivo rekao da je došao sa sela u potrazi za poslom. Nije imao novca da se vrati kući niti gdje da spava. Saosjećavši s momkom, zamolila je upravnika hotela da nesretnom mladiću nađe bilo kakav posao i smještaj. Neizmjerno zahvalan, taj momak je počeo da se druži s muzičarima i povremeno bi, na Silvanin nagovor, otpjevao neku pjesmu. Bio je to Toma Zdravković, koji je, kada je postao najtraženiji kantautor i pjevač, Silvani napisao pjesme koje su je proslavile, među kojima najpoznatiju „Šta će mi život“. Toma je cijelog života bio zaljubljen u Silvanu, što je za medije potvrdila i njegova supruga Gordana.






Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *