U emotivnoj poruci javnosti navela je da je pročitala brojne komentare i poruke podrške, ali je zamolila da umjesto tuge i sažaljenja dobije snagu i ohrabrenje.

– Molim vas, nemojte biti tužni. Empatiju, ljubav i podršku prihvatam otvorenog srca, ali ne i tugu ili sažaljenje. Nadam se da će vam ono što mi se dogodilo dati snagu da nastavite da se borite, jer to je ono što ja radim i što ću nastaviti da radim. Uvijek – poručila je.

Prisjetila se i trenutka nesreće, ističući da je bila svjesna rizika koji nosi takmičenje.

– Nisam stajala na startu nesvjesna mogućih posljedica. Znala sam šta radim. Izabrala sam rizik. Svaki skijaš na startu preuzima isti rizik. Čak i ako ste najjača osoba na svijetu, planina je ta koja uvijek drži sve karte – navela je.

Naglasila je da je bila spremna da rizikuje i da se maksimalno žrtvuje za cilj za koji je znala da je dostižan. Kako kaže, radije će prihvatiti mogućnost pada dajući sve od sebe nego završiti trku s pitanjem “šta bi bilo kad bi bilo”.

Istakla je da je u trenutku nesreće bila fizički snažnija nego prethodnih godina, pa čak i jača nego kada je 2019. godine okončala karijeru bronzanom medaljom na Svjetskom prvenstvu. Mentalno se, kako tvrdi, osjećala potpuno spremno – fokusirano, smireno i odlučno, što je potvrđivala i činjenica da je ove sezone ostvarila dvije pobjede i vodila u poretku spusta.

– To je bila priprema za Olimpijske igre. Mentalno sam bila spremnija nego ikada prije. Ali to što sam bila spremna nije mi ništa garantovalo. U životu ništa nije zagarantovano. To je cijena jurnjave za snovima – možete pasti, ali ako ne pokušate, nikada nećete znati – poručila je.

Na kraju je istakla da ne osjeća kajanje i da njena ljubav prema skijanju ostaje nepromijenjena.

– Vožnja je bila vrijedna pada. Kada navečer zatvorim oči, nemam žaljenja. I dalje se radujem trenutku kada ću ponovo stajati na vrhu planine. I hoću – dodala je.