Davno sam ti rođen braca, iz ovog grada nisam mak’o, a vidio sam svijeta puno, doš’o mi je, ne bi li me tak’o Prva noga na me kroči, cijeli grad mi nazdravio prva liska s mene skoči, umrije onaj što me napravio Ispod hladna štipa rijeka, a moj kamen k’o da će da plane u njoj svako jedva čeka, da na mene legne, stane Ja pogođen nisam, ni umro ni pao, samo sam morao skočiti dole nastaviću tačno tamo gdje sam stao, izroniće stari za one što ga vole