Main Menu

Davno sam ti rođen braca

Davno sam ti rođen braca,
iz ovog grada nisam mak’o,
a vidio sam svijeta puno,
doš’o mi je,
ne bi li me tak’o

Prva noga na me kroči,
cijeli grad mi nazdravio
prva liska s mene skoči,
umrije onaj što me napravio

Ispod hladna štipa rijeka,
a moj kamen k’o da će da plane
u njoj svako jedva čeka,
da na mene legne, stane

Ja pogođen nisam, ni umro ni pao,
samo sam morao skočiti dole
nastaviću tačno tamo gdje sam stao,
izroniće stari za one što ga vole






Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *