Pitanje koliko novca mogu položiti na račun u banci bez da imam dodatnu kontrolu uređeno je Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti u BiH. Važno je da znamo da se ne posmatra samo jedna uplata, već ukupni promet gotovine tokom jedne godine, a banke su te koje primjenjuju nadzor i često postavljaju strožije interne limite od zakonski minimalno propisanih.
Evo kako to izgleda u praksi:

Prema članu 6. Zakona, banke su dužne izvršiti punu identifikaciju i nadzor nad klijentom prilikom svake gotovinske transakcije u iznosu od 30.000 KM ili više. To važi kako za pojedinačne uplate, tako i za tzv. “povezane transakcije”, koje u zbiru prelaze ovaj prag, iako su pojedinačno ispod njega. Drugim riječima, nije moguće izbjeći nadzor ako se, na primjer, svakog mjeseca uplaćuje po 5.000 KM, jer banka ima obavezu da zbraja sve takve uplate i nadgleda njihov kumulativni iznos.

Iako Zakon jasno postavlja prag za obaveznu identifikaciju i nadzor, same banke često uvode niže unutrašnje limite. To znači da vas već pri mnogo manjim iznosima mogu tražiti dodatne informacije o porijeklu novca, posebno ako učestale gotovinske uplate odstupaju od vašeg uobičajenog finansijskog ponašanja.

Osim toga, sve transakcije koje djeluju neuobičajeno, složeno ili nisu u skladu s profilom klijenta, banke su dužne dodatno analizirati, čak i ako su ispod zakonom propisanog iznosa.

Zakon jasno propisuje procedure i pragove, ali krajnju odgovornost i slobodu procjene imaju banke. One su te koje prate sve uplate tokom godine, upoređuju ih s profilom klijenta i odlučuju kada će pokrenuti dodatne provjere. U praksi to znači da ne postoji “sigurna granica” gotovinske uplate, jer banke, vođene principom opreza, često reaguju i kod znatno manjih iznosa od zakonskog minimuma, s ciljem zaštite od eventualnog pranja novca ili finansiranja ilegalnih aktivnosti.