U crnomorskoj turskoj provinciji Giresun, veoma je specifičan sladoled Gorele, koji nosi naziv po istoimenom distriktu.

Ovaj sladoled specifičan je jer se pravi od mlijeka, šećera, salepa i korijena sladića, a tradicija pravljena ovog sladoleda na obali Crnog mora stara je 200 godina. Međutim, ono što ga izričito čini posebnim jeste što je to “hajr sladoled”.

Dijeli se besplatno
Kako je riječ o vrlo značajnom i višestoljetnom naslijeđu, sladoled Gorele, u narodu poznat i kao “seoski sladoled”, zaštićen je 2019. godine tako što je registrovan i dodijeljena mu je oznaka o geografskom porijeklu.

Ono što je posebno specifično za ovaj sladoled i ovo područje jeste da se on dijeli mještanima besplatno kao hajr ili dobro djelo, odnosno smatra se činom dobročinstva i dobrim dijelom priznatim kod Boga, kao što je slučaj s dijeljenjem halve. Osoba koja to želi učniti plati proizvođaču sladoleda za određenu količinu, a on kasnije pakuje u plastične posude i dijeli mještanima.

Načelnik općine Gorele Tolga Erener kazao je novinaru AA kako tradicija i kultura seoskog sladoleda traje duže od dva stoljeća. Dodao je kako je sladoled zaštićen i na taj način ga žele sačuvati i prenijeti budućim naraštajima.

– Želimo ga predstaviti našim ljudima, a posebno turistima. Želimo da svi koji prolaze kroz Gorele okuse naš sladoled. Sadržaj šećera je toliko nizak da ga mogu konzumirati i dijabetičari. Turisti koji idu na turneju po Crnom moru svakako bi trebali doći i probati sladoled – kazao je načelnik Erener.

Pojasnio je kako se sa sladoledom Gorele nastavlja čuvati i takozvana “sebilj kultura”, a ovaj termin prvenstveno se odnosi na tradiciju podizanja hajr česme ili javne česme kao trajnog dobra koje se podižu pred duše umrlih roditelja ili bliskih drugih članova prodice, da bi se mještani ili putnici prolaznici mogli osvježiti. U tom kontekstu, u Goreleu se mještanima dijeli sladoled.

Čin dobra
– Ljudi za svog oca ili majku uplate novac u radnju gdje se pravi sladoled, a sladoledžija kasnije naglas govori da se sladoled dijeli besplatno i za koju svrhu – kazao je Erener.

Faik Abdal (60) pola vijeka pravi sladoled Gorele, od svoje desete godine, a vještinu je naučio od oca.

Pojasnio je kako “sebilj kultura” dijeljenja sladoleda mještanima kao čin dobra ima značajno mjesto u ovog malog crnomorskog mjesta.

– Ljudi dođu i uplate 50-100 lira i mještanima dijele sladoled. Neko (za svoje umrle) odluči podignuti česmu, neko da novac za džamiju, a neko pak plati sladoled da se podijeli narodu u smislu da je to sevap. Ponekad se znalo dešavati da dnevno podijelim oko 200 čaša sladoleda – kaže sladoledžija Abdal.

Poručio je kako je značajno da sladoled Gorele ima oznaku geografskog područja.

– Ne može svako praviti sladoled Gorele, ima i onih koji ga ne prave na originalan način. Neki u okolnim pokrajinama prodaju sladoled s različitim okusima pod imenom Gorele. Međutim, on ima poseban okus i svoju konzistenciju. Na to bi građani trebali obratiti pažnju – upozorio je Abdal.