Ljudima je fizički kontakt neophodan da bi ostali zdravi, a prijatan dodir pomaže i kod bolesti: ublažava bolove, depresiju i strah. To potvrđuje i nauka.

Prema rezultatima studije, metaanalize podataka više od 10.000 ljudi, naučnici su došli do zaključka da dodiri generalno pozitivno utječu na zdravlje – pod uvjetom da su obostrano prihvaćeni i prijatni.

Depresija i strah
Istraživači iz Bohuma, Dizburga, Esena i Amsterdama pokazali su da su dodiri naročito efikasni u ublažavanju bola, depresije i straha.

Neurobiološko objašnjenje je sljedeće: Dio mozga gdje se obrađuju osjećaji kože direktno je povezan s amigdalom, poznatom i kao moždani centar za strah – područjem u kome strahovi nastaju i obrađuju se. Dodiri smanjuju oslobađanje hemikalija koje izazivaju stres.

– To je dio osjećaja prijatnosti i opuštanja – kaže profesor Martin Korte, neurobiolog s Tehničkog univerziteta u Braunšvajgu u intervjuu za ARD.

Također, prijatan dodir kože smanjuje oslobađanje stresnih hormona adrenalina i noradrenalina – ljudi se smiruju, srčani ritam usporava, a pritisak se mjerljivo snižava.

Dodiri su posebno važni za prijevremeno rođene bebe. Njihovi respiratorni organi su još nerazvijeni i disanje im može zastati do 20 puta u toku jednog sata. Tada pomaže dodir po tabanima ili duž kičme – i beba ponovo počinje da diše.

Poređenje s bebama
Na odjeljenju za intenzivnu njegu prijevremeno rođenih beba u Asklepios bolnici na sjeveru Hamburga, tim ljekara pod rukovodstvom dječije doktorice i specijalistkinje intenzivne njege dr. Suzane Šmitke čini sve da se ovakvi problemi sa disanjem ne pojave.

Najvažnije je da djeca, kad god je to moguće, budu u naručju majke ili oca, umjesto u inkubatoru – iako to nosi određene rizike za prijevremeno rođene bebe koje su brojnim crijevima povezane sa medicinskim aparatima.

Ovaj koncept ranog i čestog kontakta sa bebama, koje često teže samo nekoliko stotina grama, značajno je smanjio broj hitnih slučajeva.

– Očigledno je da ovakva situacija stabilizuje ritam disanja kod beba, pa one dišu mnogo bolje – primjećuje dr. Šmitke.

Kontakt koža na kožu dodatno jača vezu između roditelja i djeteta. Poznata je metoda „kengur”, koja podrazumijeva nošenje novorođenčeta što bliže tijelu. U prvim nedjeljama i mjesecima, intenzivni dodiri sa djetetom postavljaju temelje za zdrav rast – i fizički i psihički.

I metaanaliza istraživača iz Bohuma pokazuje da bebe i mala djeca najviše zdravstveno profitiraju od dodira sa roditeljima – dodiri osoblja u bolnicama nisu bili toliko efikasni.

Odraslima prija i (poželjni) dodir nepoznatih, pa i robota
Kod odraslih, kaže psiholog i autor studije Julijan Pakhejzer, nije toliko važno da li dodir dolazi od poznatih ili nepoznatih osoba, naprimjer prilikom masaže. Ključno je da se pokrene lučenje hormona „maženja” – oksitocina.

– Sve dok se taj hormon luči, čini se da dodiri uvijek imaju pozitivan efekat na zdravlje. A hormon počinje da se luči već nakon 15 do 20 sekundi dodira. Ne mora to biti masaža od 20, 30 ili čak 60 minuta – što mnogi ljudi i ne mogu sebi da priušte. Bitnija od dužine je učestalost dodira.

Maziti samog sebe – ne funkcioniše, kaže neurobiolog prof. Martin Korte, jer mozak prenosi motorni program potreban za samododirivanje na mali mozak, koji tada smanjuje aktivnost u somatosenzornom korteksu.

S druge strane, dodiri robota, plišanih igračaka ili jastuka imaju dokazano pozitivan efekat, iako ne tako snažan kao dodiri ljudi.

Martin Korte objašnjava da ljudi reaguju na dodire sve dok su nježni i slični onima koje pruža drugi čovjek. I veoma je važno da dodiri robota ne budu potpuno predvidljivi.

Psiholog iz Bohuma Julijan Pakhejzer u ovim rezultatima vidi veliku priliku. S obzirom na sve starije stanovništvo i stalnu nestašicu osoblja u domovima za stare, ovakva pomagala mogu biti dobar dodatak za poboljšanje zdravlja stanovnika tih ustanova.

Međutim, Pakhejzer savjetuje da oni koji imaju priliku povremeno zagrle prijatelje ili članove porodice to i učine. Ne samo zbog emocija, već i zbog zdravlja.