Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović izveo je još jedan performans kojim je dodatno zamutio vodu u komšiluku. Najprije je na sva zvona najavio svoj dolazak u BiH i prisustvo obilježavanju godišnjice humanitarnog konvoja, kojim su 1993. godine opkoljenoj Lašvanskoj dolini dopremljeni lijekovi i namirnice, a potom i one koji su ga očekivali i one koji se posjetama ovakvih političara protive ostavio u otrovnoj atmosferi koju svako malo i sam dodatno truje svojim otrovnim jezikom.

Sama godišnjica ostala je u drugom planu, a umjesto o hrabrosti humanitarnih radnika, ljekara i novinara iz decembra 1993., u prvom planu sada su Milanovićeva navodno ugrožena sigurnost, kukavičluk, ali i dilema je li uopće i namjeravao putovati ka Novoj Biloj ili je u tuđoj nesreći ponovo pronašao dobar povod da nastavi s jeftinim populizmom i politikantstvom. Baš kao i nedavno, kada je, ničim izazvan, cijeli svijet zgrozio svojim pokušajima gradiranja genocida i izjavama da svi genocidi i sve žrtve nisu isti.

Dok sigurnosne agencije u BiH ističu kako je sve bilo spremno za njegovu posjetu te da nije bilo nikakvih informacija o eventualnim sigurnosnim prijetnjama, Milanović je odustao zbog toga što je na putu ka Lašvi trebao proći i kroz bošnjačka naselja?!

Ako je nekada i mogao postati političar koji bi doprinio dogovoru, predsjednik Hrvatske, za razliku od predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića, danas se sveo na praznu ljušturu državnika u pokušaju, koji se sigurno osjeća tamo gdje nema Bošnjaka i radi čije bi se sigurnosti i bošnjačka naselja trebala izmjestiti s rute kojom se kreće.

Dok stalno gura prst u oko Bošnjacima, Milanovićev interes nije jednakopravnost Hrvata u BiH. Poput njegovog političkog saveznika u pokušaju podjele države Milorada Dodika, ovaj konvertit iz srčanog SDP-ovca u najradikalnijeg desničara na ovaj način samo pokušava okupiti desno orijentirane glasače.

Izoliran u vlastitoj narcisoidnosti, u društvu desničara iz susjedstva, suprotno svim porukama Vašingtona, Londona i Brisela, nastavlja s politikom koja ne donosi ništa dobro ni Hrvatskoj, a pogotovo BiH. Građani su, ipak, pročitali ovakve politikante, pa i rasprava o njihovim zapaljivim porukama počinje i završava na društvenim mrežama, ali pitanje je šta je sljedeće iz arsenala populiste s Pantovčaka.