Umjesto nje je skočio sa Starog mosta, a 6 godina kasnije ubijen iz snajpera

I više od 35 godina ne jenjava popularnost filmova ‘Hajde da se volimo’. Svi vole ponovo pogledati najveću balkansku zvijezdu Lepu Brenu u raznim dogodovštinama. Prvi dio snimljen je 1987. godine i većina smatra da je on i najbolji od sva tri dijela.

Uz ovo ostvarenje odrasle su brojne generacije, a i danas bilježi visoku gledanost prilikom svakog prikazivanja. Mlađa publika ostaje bez daha tokkom scene kad Brena skače sa Starog mosta u Mostaru u Neretvu dok bježi od otmičara.

Ipak, poznato je starijoj publici, pjevačica je u ovoj sceni koristila kaskadera. Skok je izveo Jadranko Fink.

Priča o čuvenom Mostarcu, koji je u to vrijeme slovio za jednog od najboljih skakača na prostoru Jugoslavije, tjera suze na oči.

U ljeto 2020. ekipa srbijanskog medija posjetila je Mostar i pronašla njegovog brata Gorana baš pored Neretve ispod čuvenog mosta. U to vrijeme bio je u penziji, ali je radio s turistima, vozio ih je čamcem po Neretvi. On je rado s njima podijelio priču o bratu, a vratio se u vrijeme i kad je sniman film ‘Hajde da se volimo’.
I sam se pojavio u legendarnom filmu.

-Ja sam bio dubler jednom od Breninih otmičara. Skočio sam s mosta na noge i zato su me platili manje od brata, ali je i moj honorar bio zadovoljavajući, otprilike duplo manji od Jadrankovog – prisjetio se tada Goran kojem je razgovor o bratu natjerao suze na oči.

-‘Hajde da se volimo’ sniman je 1987. godine. Brena je došla s ekipom filma u Mostar, bili su tu četiri dana. Sjećam se da je bila baš fina djevojka, iako je već tada bila najveća zvijezda u državi. Mog brata je režiser Aleksandar Đorđević vidio baš ovdje na mostu. Jadranko je bio skakač. Odgovarao je konstitucijom za Breninog dvojnika. Bio je visok i vitak kao ona. Režiser je prišao Jadranku, dao mu ponudu i on ju je odmah prihvatio. Našminkali su ga, stavili mu plavu periku, obukli ga u Breninu odjeću i on je skočio. Pošto je nosio naočale za sunce na glavi, one su ga rasjekle po čelu kad je glavom udario u vodu’, prisjeća se Goran i otkriva jedan detalj.

Moj brat je izveo skok, a Brena je bila u plićaku i izronila iz vode kao da je ona skočila’.

Goran je otkrio da je Jadranko za ovaj posao bio odlično plaćen.

-Platili su mu milion dinara. Tada je to bilo četiri, pet plaća. Kad bi se pretvorilo u sadašnju vrijednost, to je oko 3.000 konvertibilnih maraka, dakle oko 1.500 eura. To je bio izuzetan honorar, on je bio prezadovoljan. Poslije toga je postao još popularniji, iako su već mnogi znali za njega zbog skokova koje je izvodio.

Jadranko je poginuo 1993. godine u ratu. Ubijen je iz snajpera. Njegovo ime je uklesano u betonske stepenice koje sa mosta vode do same Neretve.