Mustafa Šantić, sjajni klarinetista i virtuoz na harmonici, većinu svog života posvetio je muzici, u prvom redu sevdalinci.

Godinama je plijenio pažnju kao član i jedan od osnivača sastava “Mostar Sevdah Reunion”, a nakon što se ova divna priča raspala, osnovao je svoj “Sevdi Mustafa band”. Posljednjih godina nastupao je sa brojnim poznatim imenima narodne muzike, kao i na različitim kulturnim manifestacijama koje čuvaju sevdalinku od zaborava.

– Na početku bih želio da ljudima pojasnim da su sevdah i sevdalinka dva različita pojma. Ljudi često miješaju pojmove sevdalinka i sevdah, a kada govorimo o sevdalinci, to je naša tipična bosanskohercegovačka muzičko-poetska forma i pjesma koja pripada narodima Bosne i Hercegovine koji žive tu. Sevdah je nešto sasvim drugo. To je stanje u kojem se čovjek nalazi slušajući tu sevdalinku. To ne mora biti isključivo, to može biti i neki lijepi pejzaž, nešto što je lijepo. U prijevodu, stanje koje nije normalno. Sva stanja osim normalnog su sevdah, to je neki arapski prijevod. Dok je postojao Mostar Sevdah Reunion, kada smo napravili prvi CD, htjeli smo da napišemo nešto o sevdalinci i sevdahu. Međutim, niko nije znao šta je sevdah, te sevdah je ljubav, te sevdah je def… Tražeći po internetu došli smo do informacije da je sevdah, gledajući iz arapskog ugla, neka tečnost koja kruži ljudskim tijelom i u različitim momentima izaziva određenu emociju. Prenesemo li to na bosanski prostor, to može biti rijeka Bosna, lijepo druženje i lijepa atmosfera – kaže na početku razgovora za Faktor Mustafa Šantić.

Poznati muzičar iza sebe ima hljade nastupa i koncerata, a jedan od najemotivnijih bio mu je prošle godine na manifestaciji “Maj u bašti Ćorovića kuće”, kojom je obilježen mjesec rođenja Alekse Šantića, koji je svojim likom i djelom ostavio neizbrisive tragove u gradu na Neretvi.

Popularni Mujo, kako ga zovu prijatelji, rodbina i kolege, čarobnim glasom i muzičkim notama na najbolji način je oživio stihove velikog mostarskog pjesnika.

– Naš veliki pjesnik tu je proveo posljednje dane života i drago mi je da je stanje sevdaha ispunilo baštu gdje je pjesnik proveo posljednje dane života. On je naš velikan i zaslužuje da ga se sjećamo svakog dana. Posebno emotivno je bilo pjevati njegovu Eminu. Svi moramo novim generacijama pričati o Aleksi Šantiću i drugim velikanima. Isto je i sa našom sevdalinkom. Drago mi je što se u današnje vrijeme pojavilo puno mladih ljudi koji žele da gaje tu bosansku pjesmu sevdalinku. Jedan od njih je i moj sin Hamza. Divno je biti roditelj jednog takvog djeteta, koje se odlučilo na takav korak u najezdi različitih muzičkih žanrova. Hamza ima 21 godinu, studira DIF, aktivno se bavi sportom čitav život i dan-danas je teniser. Ipak, prije godinu-dvije se “zakačio” za harmoniku i jako lijepo napreduje uz neku moju malu pomoć. Postoje profesori koji su ga uputili šta treba raditi, od onih osnovnih stvari, skala, tonaliteta itd. Uglavnom, napreduje u pravom smjeru – kaže poznati mostarski muzičar i sevdalija.

U javnosti je skoro nepoznato da je Mustafina supruga Jasna također izuzetan vokal. Upoznali su se dok je imala svoj bend u Mostaru. I drugi sin Amar uspješan je u muzici.

– Majka više ne pjeva jer se maksimalno posvetila porodici i ona je žrtvovala karijeru zbog nas trojice. Mujo je kao i svaki babo super, puno ga volim. Kao profesionalac je vrlo ozbiljan, kada smo na koncertu ili nekoj svirci, ima ozbiljan pristup. Kada ga pitam za savjete u vezi s nekim cakama u sviranju, on mi vrlo rado pomogne i bude mi drago što odmah to savladam i naučim. Isto tako je i kod pjevanja, kada mi nešto nije jasno, imam tu sreću da imam i oca i majku Jasnu. Svi u porodici Šantić se bave muzikom. Tenis je dugo vremena bila moja preokupacija. Od osme godine se bavim sportom, vodim sportski život i mislim da mi je to puno pomoglo u pjevanju što se tiče zdravlja. Ne pijem, ne pušim, nemam nikakve poroke, uživam u svakom druženju i pjevanju sevdalinke. Puno je sevdalinki koje volim, ali kako sam vezan za majku, izdvojio bih “Od svega me sačuvala majka” kao najdražu – kaže Hamza Šantić.

Mustafa nam dalje govori da ima 60 godina i misli da je malo neumjesno da sada razmišlja o nekom novom bendu.

– Muzički život kod mene, a pretpostavljam i kod svih mojih kolega, ima svoj limit kreativnosti. Postoje djeca i nasljednici, moja gospođa je mlađa osam godina, a ako oni žele nešto pokrenuti, ja im neću braniti. Što se mene tiče, mislim da je ovo neki zalazak karijere, biološki, ali ne onaj stvarni koji ja želim. Jednostavno, dođe vrijeme kada vam opada kosa, vadite zube, postavljate protezu. Mislim da je vrijeme za neke mlađe ljude. Moj život je bio zaista predivan i kada bih se ponovo rodio, opet bih bio muzičar, harmonikaš, možda ne kao ovaj sada što sam bio. Moje vrijeme je pri kraju – nastavlja Mujo.

Razgovor sa Mustafom i Hamzom Šantićem vodili smo u Sarajevu u kafanici u blizini pijace na Grbavici, gdje kod Mujinog prijatelja Drenke često imaju lijepa druženja.

– Prvi put sam bio prije nekih godinu dana i osjećao sam se jako fino. To je mjesto koje jako često posjećujem, imam dosta prijatelja u Sarajevu. Ovdje se družimo, mezimo, pjevamo i to je nekako za naše godine. Baviti se nekim koncertima je jako naporno. Ja kao član benda “Mostar Sevdah Reunion” vrlo dobro znam šta znači putovati, pjevati, ne spavati, voziti se kilometrima. Mislim da je ovo vrijeme za smiraj i jedno lijepo druženje sa ovim finim ljudima. Svirao sam sa mnogim zvijezdama, ali neostvarena želja mi je nastup sa legendarnim Tomom Zdravkovićem. Vrlo često sam bio u prijeratnoj kafani iznad Muzičke akademije u Sarajevu koja se zvala 071, a u kojoj je Toma bio redovan gost. To je bilo ono vrijeme kada je on bio u Sarajevu i snimio one predivne pjesme. Znam da je bio boem i da je živio kafanski život, bio je simpatičan, elokventan, pričao je sa svakim i sa onim koje nije znao. Nažalost, nisam uspio da zasviram par tonova sa njim. Žao mi je što je tako mlad umro, ali čovjek živi onoliko dugo koliko traje njegovo djelo. Toma će živjeti, ja bih ga nazvao vječni Toma – mišljenja je Mujo.

Mustafa Šantić je već šest godina direktor Muzičke škole u Muzičkom Centru Pavarotti u Mostaru u kojoj je prije toga deset godina radio kao profesor klarineta.

– Bio je konkurs za direktora i mislio sam da neću proći, ali prošao sam, tako da sam već šestu godinu direktor i to je drugi mandat. Imam još pet godina do penzije i nadam se da ću još te dvije godine da odradim kao direktor. Poslije ćemo malo kosilicu, malo u baštu, praviti vina… Naravno, sve u Bijelom Polju i uz Neretvu. Moja ljubav prema Mostaru je vječna. Ne mogu ga izbiti iz glave ma gdje se nalazio. Mostar je moja velika ljubav, kao i Hercegovina i ta svjetlost koja nas dolje budi u proljeće i ljeto. U Sarajevu sam bio student i trebao sam da ostanem da radim, ali nisam se mogao naviknuti na klimu. Sarajevo je predivan grad za koji me vežu najljepše uspomene, ali sam se vratio u Mostar. Tamo sam zasnovao porodicu, radim i živim, mislim da je to mjesto gdje ću biti do kraja – kaže popularni Mostarac.

Mujo je učestvovao u kreiranju muzike za filmove “Gori vatra”, “Kod amidže Idriza”, a prelijepo iskustvo Šantić nosi i sa snimanja ostvarenja “U zemlji krvi i meda” Angeline Jolie.

– Pozvao me je Rade Šerbedžija i pitao da li bih želio učestvovati u ovom filmskom projektu. Rado sam prihvatio ponudu i imali smo tri-četiri scene, potpuno iste, samo s različitim pjesmama. Angelina, koja je veoma prijatna i lijepa žena, odlučila se na kraju za “Niz polje idu, babo, sejmeni” – otkriva Šantić.