Svjetski dan turizma koji se obilježava danas je prilika da razgovaramo s onima koji su u svakodnevnoj komunikaciji sa turistima u Starom gradu.

Turizam je grana privrede koja za sebe veže gotovo sve druge sektore i djelatnosti te spada u izvozne djelatnosti.

“Ovogodišnja sezona nije još gotova, na naše zadovoljstvo jer Mostar je i dalje pun turista. Što se tiče nas mi smo prezadovoljni brojkama, gostima, generalno kvalitetom gostiju. Kad bi se poredili sa 2019. godinom koja je referentna, možemo zaključiti da je čak i prošla bila jako dobra, ali u 2024. godini smo svi u Mostaru kao turistički radnici otišli korak naprijed”, kaže za Mostarski.ba Faris Količić iz Urban taste of orient.

Turisti u Mostar dolaze na različite načine autobusima, automobilima, vozom te sve više preko mostarskog aerodroma.

“Svakodnevno se može primijetiti ogromna masa ljudi koja konstantno cirkuliše kroz grad, tu su naravno u pitanju i jednodnevni izleti i noćenja. Veliki broj gostiju iz Italije, Srbije, Hrvatske, Turske, Velike Britanije iz drugih zemalja dolaze u nađ grad na različite načine. Pojedini dolaze preko sarajevskog aerodrom vozom u Mostar ili iznajmljenim automobilom. Sv veći broj turista naših gostiju stiže preko mostarskog aerodrom što je ogroman napredak za turizam u Mostaru, ali i generalno za cijelu Bosnu i Hercegovinu”, smatra Količić.

Turistička tradicija pojedinih objekata u Starom gradu traje desetljećima, a takvo iskustvo je ogroman kapital za institucije koje se bave turizmom.

Posebnu vrijednost imaju radnje gdje se obrađuju metali kroz tradicionalne zanate od kojih se prave autohtoni suveniri koje turisti prepoznaju.

“50 godina radim u Starom gradu i što se tiče ovdašnjeg turizma nikad uspješniji i nikad bolji nije bio. U svom radnom vijeku ne pamtim ovakvu atmosferu. U zadnjih pet godina, izuzimajući pandemiju, broj turista se drastično uvećao”, kaže Ado Badžak, zanatlija iz Starog grada.

Pozitivan trend u zadnjih godina jest da se u Mostaru turisti zadržavaju sve duže, tako da su sve manje razlike između ljeta i zime.

“U zimskom periodu, prije rata ovdje ste, što mi kažemo “lučem tražili turiste”, Sad su se pojavili Azijati, odnosno turisti iz Kine, Južne Koreje, Malezije, Indonezije, Singapura, Tajlanda… U zimskom periodu više nema “mrtve sezone”. Zadovoljni smo prodajom, posebno mi koji radimo svojim rukama jer turisti u moru kineske i turske robe prepoznaju ručni rad. Čitava moja porodica je uključena u posao i vrlo smo zadovoljni”, zaključuje Badžak.