Provale u stanove i kuće nisu rijetkost ni u Bosni i Hercegovini, a mnogi građani barem jednom su se zapitali šta bi uradili kada bi usred noći ili po povratku kući zatekli nepoznatu osobu u svom domu. U takvim situacijama reakcije su često instinktivne, ali zakon ipak jasno određuje šta je dozvoljeno, a šta može dovesti do krivične odgovornosti.

U Bosni i Hercegovini primjenjuje se institut nužne odbrane. Krivični zakon predviđa da nije riječ o krivičnom djelu ukoliko osoba odbija istovremen i protivpravan napad na sebe ili drugoga, ali samo u mjeri koja je neophodna da bi se opasnost otklonila.

To znači da građanin ima pravo zaštititi sebe, članove porodice i svoju sigurnost ako je napad u toku. Međutim, sudovi kasnije procjenjuju da li je reakcija bila proporcionalna situaciji. Upravo tu nastaje najveći problem, jer granica između samoodbrane i prekoračenja nužne odbrane nije uvijek jednostavna.

Pravnici pojašnjavaju da osoba koja zatekne provalnika može pokušati da ga zadrži do dolaska policije, a upotreba sile može biti opravdana ukoliko provalnik napadne vlasnika kuće ili stana. S druge strane, ako lopov pokušava pobjeći, a vlasnik ga tada teško povrijedi ili usmrti, sud može zaključiti da neposredna opasnost više nije postojala.

Slična pravila važe i u Hrvatskoj, Srbiji i većini zemalja regiona. Zakoni uglavnom dopuštaju odbranu od neposrednog napada, ali ne i osvetu ili kažnjavanje počinioca nakon što je prijetnja prošla. Zbog toga su brojni slučajevi u regionu završavali pred sudovima koji su procjenjivali da li je reakcija bila opravdana.

U pojedinim evropskim državama pravila su još strožija. U Njemačkoj i Austriji dozvoljena je zaštita doma, ali sudovi detaljno analiziraju da li je postojala mogućnost izbjegavanja sukoba, povlačenja ili pozivanja policije prije upotrebe sile.

Potpuno drugačiji pristup postoji u pojedinim saveznim državama SAD-a. Tamo su poznati zakoni “Castle Doctrine” i “Stand Your Ground”, koji vlasnicima kuća daju mnogo šira prava da upotrijebe silu, pa čak i vatreno oružje, ukoliko procijene da su im život ili porodica ugroženi. U nekim američkim državama sama činjenica da je neko nasilno ušao u dom može biti dovoljna da vlasnik ima snažnu zakonsku zaštitu.

Ipak, ni u Americi pravila nisu ista svuda. Dok pojedine savezne države dopuštaju veoma široko pravo na samoodbranu, druge i dalje zahtijevaju dokaz da je postojala stvarna i neposredna prijetnja životu.

U Bosni i Hercegovini zakon građanima daje pravo da zaštite sebe i svoju porodicu, ali ne i da samostalno kažnjavaju provalnike. Svaki slučaj se pojedinačno procjenjuje, a odluka o tome da li je neko postupao u nužnoj odbrani ili je prekoračio zakonske granice na kraju zavisi od okolnosti i sudske procjene.