Naučnici vjeruju da govorenje stranog jezika daje mozgu priliku za vježbu, pružajući mentalnu stimulaciju potrebnu za sprečavanje kognitivnog pada. Za razliku od drugih faktora za koje se smatra da štite od stanja koje krade pamćenje, kao što su vježbanje ili specifična prehrana, vještine i znanje drugog jezika ostaju s nama do daljnjeg, pojašnjavaju stručnjaci.

Jezični centri neprestano rade u našim mislima
Analiza postojećih studija pokazala je da se dvojezičnim osobamademencija dijagnosticira u prosjeku pet do sedam godina kasnije od onih koji govore jedan jezik. Druga studija koja je proučavala kognitivne eksperimente pokazala je da što osoba dulje i tečnije govori drugi jezik, to je bolja zaštita, piše “The Daily Mail”.

Dr. sc. Federio Galo (Federico Gallo) rekao je da rezultati sugeriraju da bi dvojezičnost mogla biti jedan od najjačih načina zaštite od demencije.

– Možemo počinjati i odustajati od tjelesnog vježbanja, ići na jednu ili drugu dijetu ili promijeniti posao, ali jezik ostaje s nama cijelo vrijeme. Komuniciramo, gledamo filmove i čitamo knjige, a jezični centri neprestano rade u našim mislima – rekao je on.

Demencija je pojam koji se koristi za opisivanje niza progresivnih neuroloških poremećaja koji utječu na pamćenje, razmišljanje i ponašanje.

U jednoj studiji, objavljenoj u časopisu “Frontiers in Psychology”, naučnici su proveli kognitivni test nad 63 osobe starije od 60 godina koje govore najmanje dva jezika različitog tečnog znanja.

Istraživanje su proveli HSE Univerzitet u Moskvi i Univerzitet Northumbria.

U pregledu istraživanja ukazali su na tri nedavne meta-analize koje su pokazale da je dvojezičnost povezana s kasnijim početkom dijagnoze demencije, od pet do sedam godina.

Ogromna sredstva za razvoj farmaceutskih tretmana
Galo je rekao da je, s obzirom na to da trenutno ne postoji lijek za demenciju i starenje mozga općenito, pronalaženje načina da se uspori njen početak od ključne je važnosti.

– Danas ne postoje stvarno učinkoviti lijekovi koji bi spriječili ili usporili starenje mozga. Potrebna su ogromna finansijska sredstva za razvoj farmaceutskih tretmana. Stoga bi pronalaženje i istraživanje alternativnih načina za usporavanje kognitivnog starenja trebalo postati prioritet u nauci – naveo je Galo.