Main Menu

Dan kada je Eugen Savojski spalio Sarajevo

Na današnji dan 1697. godine dogodila se jedna od najvećih katastrofa u historiji Sarajeva. Tada je princ, austrijski vojskovođa i državnik Eugen Savojski s habsburškom vojskom krenuo na Sarajevo i zapalio grad.

On je 6. oktobra 1697. godine sa 6.500 ratnika (4.000 kopljanika, 2.500 pješaka s puškama, 12 malih topova i dva mužara) krenuo je iz Osijeka i prešavši rijeku Savu kod Broda započeo kratkotrajni napad na Bosnu. Za jedanaest dana stigao je do Visokog koje je opljačkao i zapalio. Princ Eugen je 22. oktobra poslao u Sarajevo trubača i barjaktara, sa zahtjevom da se grad preda i izbjegnu žrtve.

Nismo došli u ovu zemlju s namjerom da žrtvujemo još ljudske krvi
U pismu koje je uputio vlastima Sarajeva stoji:

Mi, Eugen Princ, vojvoda od Savoje i Piemonta, vitez zlatnog runa i generalni feldmaršal Njegova Veličanstva rimskog cara i ugarskog i češkog kralja, glavni zapovjednik jedne dragunske pukovnije i zapovjedni general glavne vojske Njegova Veličanstva, koja je u ratu s otomanskom Portom, ovim dajemo na znanje odličnim građanima i svim stanovnicima, da se, pošto smo Božjom milošću s istom ovom vojskom 11. septembra ove godine pobijedili velikog sultana u logoru kod Sente na Tisi, nalazimo ovdje u provinciji Bosni i da smo u blizini plemenite varoši Sarajeva, pošto smo pobjedničkim oružjem Njegovog carskog i kraljevskog Veličanstva, premilostivog našeg gospodara sretno osvojili sve pozicije i utvrde na koje smo naišli, i da uslijed toga naše dalje prodiranje tim manje ima zapreka, što smo već stigli do ravnice.

Kako nismo došli u ovu zemlju s namjerom da pravednom carskom oružju žrtvujemo još ljudske krvi, nego da i one koji traže milost i hoće da se pokore rimskom caru s ljubavlju i dobrotom pripazimo, odlučili smo se iz osobitih obzira prema Sarajevu da ovo pismo pošaljemo s napomenom, ako želite da se spasite od zla, da nam pošaljete jednoga ili više izaslanika, ali odmah, jer ćemo inače mi bez oklijevanja nastaviti svoj pohod, a onda nećemo ništa uvažiti, jer neće biti vremena za to, da se nanovo sporazumijevamo kada se sa svojom vojskom primaknemo bliže.

princ, austrijski vojskovođa i državnik Eugen Savojski

Ova naša opomena učinjena je u dobroj namjeri, ali izjavljujemo, ako se ona ne uvaži, i ako ostanete uporni, da će se naša dobrota izvrgnuti u strogost, pa ćemo sve uništiti mačem i vatrom. Nećemo poštediti ni dijete u majčinoj utrobi jer je pripravljeno i teško topništvo.

Neka se niko ne zavarava slabom nadom u otpor, jer se dobro još sjećamo koliko je osmanske krvi proliveno u ovom pohodu i kako je ovih prošlih dana postupano s onima koji su se oduprli našem moćnom oružju, tako da je i čehaja bosanskog paše morao pobjeći.

Mi ponavljamo svoju dobronamjernu opomenu i uvjeravamo vas da ćemo dati sigurnu pratnju i za ovamo i za tamo onima koje nam vi pošaljete – navodi se u pismu.

Zapovijedio napad
Nakon što je njegovo pismo ostalo bez odgovora, a trubač i barjaktar napadnuti i opljačkani, Eugen zapovjeda napad na grad.

Tokom napada, grad je opljačkan i zapaljen. Uslijed dolaska zime, austrijska vojska se vraća u Osijek. S njom je Bosnu napustilo oko 40.000 katolika.

Historijski arhiv Sarajevo na svom Facebook profilu prisjetio se ovog upada i dana kada je vojska Austrijskog carstva opustošila grad.

O napadu na grad Savojski je vodio dnevnik te svoj pohod opisuje i ovim riječima: “Izravno sam, dakle, uputio marš proti gradu, a čete sam u razvijenoj fronti postavio na uzvisinu neposredno blizu varoši. Odatle sam izašiljao odrede na pljačku. Turci su, doduše, najvrednije stvari već sklonili, no ipak je preostalo još dosta robe. Predveče je počeo grad gorjeti (naročito Tašlihan). Grad je vrlo velik i poptuno otvoren; ima 120 džamija krasnih. Turci su vanredno zaprepašteni i da je bilo priprave moglo se cijelo kraljevstvo (Bosna) zaposjesti i držati – napisano je, između ostalog.

Ovaj napad zatekao je Sarajevo, iako iscrpljeno dugim ratovima Osmanlija, kao još uvijek bogat i napredan grad koji je doživio puni uspon u prethodnom stoljeću te je tada nazivan “cvijet među gradovima”.

Međutim, u samo jednoj noći, 23. na 24. oktobar, grad je skoro potpuno nestao u požaru, stanovništvo se masovno iselilo ili je dijelom porobljeno. Pohod je ostavio nesagledive posljedice od kojih se grad dugo oporavljao – zaključeno je u Facebook objavi Historijskog arhiva Sarajevo.






Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *