Bio je autentična ličnost. U Mostaru i Hercegovini samo su vojne vlasti, poreždžije, policije i grobari znali da je u mostarskim matičnim knjigama zaveden kao Vaso Kisić, rođen 30.12.1898, umro 19.4.1959. godine.
Vasinih liskaluka je koliko je i listova na košćeli pod Košćelom. Živio je od šala. Čudesan nadničar duha. Gurmanski ga je hranila i pomodno odijevala mostarska čaršija. Častili su ga naseljenici birtija, a ako nije bilo njih, činio je to gostioničar, u znak zahvale što je navratio baš u njega. Zanimljivo je ono što mu se dogodilo u tek otvorenoj pozorišnoj kafani.
Ušavši u nju, zatekao je tri nepoznata gosta – glumca. Dvojica su sjedila za stolom, a treći je pijuckao rakiju stojeći pored šanka. Sjednuvši uz onu dvojicu, Vasa je kreveljio lice, skretao pažnju na sebe i očekivao čašćenje. Potraja. Mamurluk i suvoća već ostarjelih usana Vasu podigoše na noge i uputiše ka onom osamljenom.
Nametnu mu se riječima:
“Jesmo li se, nas dvojica, upoznali, u Bagdadu?
“Ne, ne, svakako ne. Ja nikada nisam bio u Bagdadu – pomalo zbunjeno odgovoriće glumac.
“Nisam ni ja bio u Bagdadu – vragolastim glasom nadoveza Vasa, nasmija se pa nastavi: “Mora da su to bila, neka, druga dvojica.
Dobro, nismo se upoznali u Bagdadu, ali evo, upoznali smo se u Mostaru, pa kad smo se ovako lijepo upoznali, hajde i da se čestito počastimo”.
“Može – još uvijek se do kraja nije snalazio glumac.
“Još, samo, da vidimo, ko će platiti piće”?! – premilostivim glasom i umiljatim izrazom lica, kojega je umio upriličiti na čudesan način, upitno će Vasa.
“Dobro, častiću ja – kaza glumac, pa i on lice izvede u oblik lika neke već odigrane komedije i pridodade:”Kad smo se, ovako, lijepo, upoznali”. 🙂
Mostarska Liska
To je provinicijska unitarna imenica, nastala u Mostaru, davno. Neugasiva je u Hercegovini. Liska je veseljak, trehaš, zabavljač, kazivalo, mangup, tvorac dosjetki i sitnih laži, uman čovjek, stanovnik birtija, sokaka i sijela, čaršijskih informacija, savjest grada, nadničar duhom, dežurni kritičar zla i afirmator dobra. Njegovo je da glasno izgovori ono što čaršija misli – a ona ne smije reći.
Liske je da se upravlja po bečkom bontonu, njegovo je i da svaki namjernik ostane u vječitoj ljubavi sa Mostarom, da nejakog zaštiti a jakog zajaše, da zabavlja čaršiju – a da se niko ne naljuti na njega.
Liska je sve to i ništa od svega toga.

Danilo Marić
Ilustracija: Aid Čizmić Sažmi