1391. godine, umro je Tvrtko I Kotromanić, posljednji bosanski ban (1353.-1377.), a zatim prvi i najznačajniji bosanski kralj (1377.-1391.).

Tvrtkovim krunisanjem, 1377. godine, u mjestu Mile kod Visokog (današnji Arnautovići), što je bilo krunidbeno mjesto i svih kasnijih bosanskih kraljeva, uspostavljena je nezavisna Kraljevina Bosna.

Kada su nakon smrti ugarskog kralja, 1382. godine, izbili nemiri na područjima dalmatinske obale, kralj Tvrtko je iskoristio priliku da pošalje bosansku vojsku u taj dio Dalmacije, te preuzme potpunu kontrolu nad cijelom Dalmacijom, zajedno s otocima. Na taj način pripojio je Bosni Split, Trogir, Šibenik, te ostrva Brač, Korčulu i Hvar, proširivši Kraljevinu Bosnu na najveću teritoriju u njenoj historiji. Zahvaljujući Tvrtku I, Bosansko kraljevstvo je tada bilo najmoćnija balkanska država.

Prvi zlatni novac
Cijeli period Tvrtkove vladavine obilježen je velikim razvitkom bosanskih gradova, trgovine i rudarstva, te prvim kovanim zlatnim novcem na našim prostorima.

Posljednjih nekoliko godina vladavine, kralj Tvrtko je bio suočen s upadima Osmanlija u Bosnu, prvo u jesen 1386. godine, te u ljeto 1388. godine kod Bileće, kada su Bošnjani, predvođeni knezom Vlatkom Vukovićem, oba puta pobijedili Osmanlije.

Nakon Tvrtkove smrti nastupila je nestabilna politička klima u Bosni, uzrokovana ugarsko-bizantskim rivalstvom koje je iznova zavadilo bosansko plemstvo. Sve to je rezultiralo čestom promjenom bosanskih kraljeva.

Umro Taras Grigorjevič Ševčenko, najveći ukrajinski pjesnik 19. vijeka
1628. – Rođen italijanski ljekar i botaničar Marčelo Malpigi (Marcello Malpighi), tvorac mikroskopske anatomije. Pronašao je veoma konveksna sočiva, jednostavan mikroskop koji uveličava do 180 puta.

1772. – Rođen njemački pisac Karl Vilhem Fridrih fon Šlegel (Wilhelm Friedrich von Schlegel), najznačajniji teoretičar njemačkog romantizma i jedan od prvih evropskih modernista. S bratom Augustom uređivao je glavni romantičarski časopis “Aneteum”. Osim radova o antičkoj književnosti, eseja, pjesama i pripovijedaka, pisao je i aforizme. Djela: roman “Lucinda”, “Historija stare i nove književnosti”.

1856. – Preminuo srbijanski pisac Jovan Sterija Popović, prvi srpski komediograf, koji je u djelima ismijavao mane tadašnjeg društva, naročito pomodarstvo, pokondirenost i nadriučenost. Učestvovao je u organizovanju prvog beogradskog teatra koji je otvoren izvođenjem njegove tragedije “Smrt Stefana Dečanskog”. Ostala djela: komedije “Laža i paralaža”, “Pokondirena tikva”, “Zla žena”, “Tvrdica ili Kir-Janja”, “Rodoljupci”, zbirka pjesama “Davorje”.

1861. – Umro ukrajinski pisac i slikar Taras Grigorjevič Ševčenko, najveći ukrajinski pjesnik 19. vijeka, osnivač nove ukrajinske književnosti, romantičar, revolucionar, vatreni borac za slobodu naroda. Poezijom inspirisanom narodnim stvaralaštvom je utemeljio književni ukrajinski jezik. Djela: zbirka pjesama i poema “Kobzar”, poema “Hajdamaki”, romani “Najamnica”, “Kneginja”, “Muzikant”, “Blizanci”, “Umjetnik”.

1915. – Rođen Joža Horvat, hrvatski književnik, moreplovac i putopisac. Bio je urednik “Kola” i časopisa “Republika”. Pisao je romane, pripovijetke, drame, filmske scenarije, novinske članke i radiodrame. Dva puta je, 1965.-1967. i 1973. godine, brodovima “Besa” i “Modra lasta” putovao oko svijeta, što je postalo tema njegovih putopisa. Najznačajnija su mu djela putopisi – brodski dnevnik “Besa” (1973.) i “Molitva prije plovidbe” (1995.).

Rođen Jozef Sep Blater, osmi predsjednik FIFA-e
1936. – Rođen Jozef Sep Blater (Joseph Sepp Blatter), osmi predsjednik FIFA-e. Za predsjednika je izabran 8. juna 1998., a tu dužnost je obnašao do 26. februara 2016. godine. Sep Blater je 2007. godine uvršten u englesku fudbalsku Kuću slavnih, u posebnu kategoriju ambasadora fudbala.

1940. – Umro ruski pisac Mihail Afanasjevič Bulgakov, koji je zbog nepristajanja da se dodvorava vlastima i služi propagandi kao “inžinjer duša” – što se za sovjetske umjetnike podrazumijevalo poslije Oktobarske revolucije – bio u nemilosti čak i decenijama poslije smrti. Zbog romana s fabulom iz građanskog rata “Bijela garda”, kao i “Majstor i Margarita”, napao ga je tadašnji sovjetski vođa Staljin. Ostala djela: priče i pripovijetke “Bilješke mladog ljekara”, “Đavolijada”, “Kobna jaja”, “Pseće srce”, romani “Život gospodina de Molijera”, “Pozorišni roman” (nedovršen), drame “Bjekstvo”, “Zojkin stan”, “Purpurno ostrvo”, “Adam i Eva”, “Blaženstvo”, “Ivan Vasiljevič”, “Bratstvo licemjera”, “Posljednji dani”, “Batum”, scenariji “Revizor”, “Mrtve duše”, dramatizacije “Mrtve duše”, “Rat i mir”.

1940. – Rođen Karlos Rej Noris – Čak (Carlos Ray Norris Jr), američki televizijski i filmski glumac i majstor borilačkih vještina, najpoznatiji po ulozi Kordela Volkera (Cordell Walker) u TV-seriji “Walker, teksaški rendžer”. Serija je prikazivana osam godina, a uloga rendžera Volkera postala je Norisov zaštitni znak. Godine 1997., postao je tek treći zapadnjak koji je dobio crni pojas, 8. dan. Tri godine kasnije Svjetski karate savez mu je dodijelio nagradu za životno djelo.

1958. – Rođena Šeron Ivon Stoun (Sharon Yvonne Stone), američka glumica. Prvu ulogu je dobila 1980. godine u filimu Vudija Alena „Stardast Memoris“. Najveći je uspeh postigla u filmu „Niske strasti“ 1992. godine. Nominovana je za Oskara 1994. godine za ulogu u filmu „Kasino“.

Selma Alispahić, bh. pozorišna i filmska glumica, slavi 54. rođendan
1970. – Rođena Selma Alispahić, bosanskohercegovačka pozorišna i filmska glumica. Akademiju scenskih umjetnosti završila je u Sarajevu u klasi profesora Bore Stjepanovića. Članica je SARTR-a (Sarajevski ratni teatar). Profesorica je na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli. Od 1992. do 1997. živjela je u Londonu i sarađivala s Kraljevskim nacionalnim teatrom, igrajući u predstavama “Women of Troy”, “Caucasian Chalk Circle”, kao i u ostalim londonskim teatrima. U Bosnu i Hercegovinu se vratila 1997. Ostvarila je značajne uloge u predstavama Narodnog pozorišta Sarajevo: “Hasanaginica”, “Woyzeck i Leons i Lena”; Narodnog pozorišta Tuzla: “Don Juan” i “Hasanaginica”, te u Kamernom teatru 55 u predstavi “Bolest mladeži”.

U SARTR-ovoj produkciji bila je angažirana u sljedećim predstavama: “Ay, Carmela”, “Carolina Neuber”, “Opsada Lenjingrada”, “Čežnja i smrt Syliviae Plath”, “Doktor Šuster”, “Katarina Kosača”, “Zagrljenici”, “Ana Karenjina”, “Utjecaj gama zraka na sablasne nevene”. Od 2003. godine ima status glumice prvakinje SARTR-a.

1971. – Almir Imširević, bosanskohercegovački dramski pisac, rođen je na današnji dan. Njegova drama “Kad bi ovo bila predstava…” uvrštena je u Antologiju BH drame XX vijeka. Ostale drame: “Balkanski đavo Sram”, “Playback Sevdalinka”, “Circus inferno”, “Po istinitoj priči”,”Mousefuckers”, “Kad bi ovo bio film…” i “Jedan je Muhamed Ali”. Bio je jedan od scenarista TV serije “Crna hronika”, a napisao je i nekoliko epizoda serije “Viza za budućnost”. Drama “Balkanski đavo Sram”, godine 2007., uvrštena je u francusku antologiju evropske drame “De Pinter a Muller” (Michel Corvin). Godine 2011., objavio je i prvu knjigu priča – “STRANA 212”, 2020. knjigu “Najljepši od svih svjetova”, a 2023., objavio je roman “Zlatni geler”. Trenutno radi kao redovni profesor na ASU.

1975. – Rođen Bulend Biščević, proslavljeni bosanskohercegovački fudbaler. Već u omladinskom pogonu sarajevskog Željezničara s devet godina počeo je trenirati fudbal, a 1994. je uvršten u prvi tim. U Želji je proveo narednih 10 godina. Za Nogometnu reprezentaciju Bosne i Hercegovine odigrao je 30 službenih utakmica.

2020. – Umrla Izeta Beba Selimović, bosanskohercegovačka i jugoslavenska pjevačica, popularna interpretatorica sevdalinki.

Na današnji dan prije četiri godine zauvijek je zaspala jedna od najljepših i najvećih dama bosanskohercegovačke muzičke scene, istinska diva, dostojanstvena, graciozna i ponosna begovica Izeta Beba Selimović. Napustila je ovaj svijet samo 17 dana prije nego što bi proslavila 84. rođendan, a nama i budućim generacijama ostavila u amanet da čuvamo i njegujemo najprepoznatljiviju bh. kulturnu baštinu – sevdalinku, pjesmu srca, ljubavi i sjete.

Beba je rođena 1936. godine u Bileći, ali se kao četverogodišnja djevojčica s roditeljima doselila u Sarajevo, gdje je provela cijeli život. Bila je najmlađe od petero djece, pa je nadimak Beba dobila od braće i sestara, koji su joj tako tepali. Već u osnovnoj školi počela je pjevati u Dječijem radio-horu nakon što ju je učiteljica preporučila predstavnicima Radio Sarajeva, koji su u to vrijeme po školama tragali za talentiranom djecom.

Nestvarna ljepota
Osim talenta, Bebu je krasilo kulturno ponašanje koje je ponijela iz roditeljskog doma, ali i nestvarna ljepota i veliki rad na usavršavanju svojih interpretacija, te je kao petnaestogodišnjakinja postala vokalna solistica Radio Sarajeva.

– Počela sam na sjajnom Radio Sarajevu kao klinka. Sjećam se, bilo je 300 kandidata, a primljeno nas je šest. Tek tada smo počeli da se razvijamo kao interpretatori. S nama su radili vrlo pismeni, stručni ljudi s muzičkim akademijama. Bilo je isključivo snimanje sevdalinke, izvorne bosanske pjesme – govorila je Beba.

Porodica je Bebi uvijek bila prioritet, zbog čega je pravila pauze u svojoj muzičkoj karijeri. Udala se veoma mlada, u 19. godini, za inžinjera Sabriju Šečića, kojeg je upoznala u Žepču dok je još bio student Građevinskog fakulteta.

Sabriju su odmah privukli Bebina otmjenost, ljepota i ponašanje, pa je veza ubrzo krunisana brakom. Tada je Beba nakratko prekinula svoju karijeru i posvetila se suprugu i porodici, a čak joj ni prvobitni smještaj u radničkim barakama nije predstavljao poteškoću. S vremenom se vratila pjesmi, ali joj je porodica i dalje bila na prvom mjestu.

Pogibija supruga
Nažalost, taj idilični život nije dugo potrajao. U oktobru 1971. godine Sabrija gine u saobraćajnoj nesreći. Ostavši mlada udovica, s dvojicom sinova, Senadom i Samirom, beba je veoma teško podnijela gubitak muža. Prestala je pjevati i razmišljala je da li uopće da opet uzme mikrofon u ruke. Kasnije je govorila da su u odluci da, ipak, nastavi pjevati bile presudne riječi njenog velikog prijatelja, legendarnog jugoslavenskog glumca Miodraga Petrovića Čkalje.

– Beba je morala da računa s tim da će joj se u životu događati i tragedije. Ako se odlučila da pripada publici, onda mora da joj se vrati – kazivao je Čkalja.

Prvi Bebin nastup poslije tragedije bio je na koncertu u beogradskom Domu sindikata. Pjevala je i plakala zajedno s publikom, koja je suosjećala s njom.

– Samo sam vidjela maramice, ljudi plaču… Ja ne znam da li sam jednu strofu otpjevala – kratko je kroz suze izjavila poslije tog nastupa.

Bebin stariji sin Senad danas je doktor medicinskih nauka i jedan od najboljih bosanskohercegovačkih hirurga, a mlađi Samir je arhitekt.

Nova ljubav
Ljubav je ponovo pronašla tek 25 godina nakon Sabrijine smrti, s drugim suprugom Dževadom Šabanagićem, čuvenim violinistom, koji je tada bio član Sarajevske filharmonije i profesor na Muzičkoj akademiji u Sarajevu.

– Poznavala sam ga kao sjajnog umjetnika, a cijenila sam ga, prije svega, kao čovjeka. Često smo se sretali po koncertima i tada se, malo-pomalo, rodila ljubav među nama. Čovjek treba vjerovati u sudbinu, tako je trebalo biti – rekla je u jednom od brojnih intervjua Beba.

Koliko ju je Dževad volio, najbolje će nam dočarati njegove riječi:

– Moju Bebu voljet ću do kraja života. Moja duša je toliko razorena od kada je Beba otišla. Ta bol koja je tako duboka ne prolazi.

Svevremenske pjesme
Sevdalinkama „Kraj potoka bistre vode“, „Mene moja zaklinjala majka“, „Vezak vezla Adem kada“, „Kolika je u Prijedoru čaršija“, „Sinje more i dubine tvoje“, „Zaplakala stara majka“, kao i brojnim drugim, Beba je udahnula posebnu dušu vrsnom, ali prepoznatljivom interpretacijom, ne odstupajući od originalne izvedbe, što je odlika samo vrhunskih sevdalija.

Snimala je i novokomponirane pjesme, vodivši računa da aranžmani njenih pjesama imaju isključivo odlike našeg podneblja, da u njima ne bude primjesa grčke, turske, šumadijske ili makedonske tradicije. Zato su Bebine pjesme, poput „Plačem ja, plačeš ti“, „O ćuti, ćuti, sad srce moje“, „U srcu mome samo živiš ti“, „Sa tugom prolaze dani“… ušle u anale bh. narodne muzike i postale svevremenske.

Beba je dobila brojne nagrade i priznanja za muzički uspjeh i nesebičnu pomoć u humanitarnim koncertima, među kojima “Povelje Zlatne značke” RTVSA, “Oskara za životno djelo”, Nagrade za doprinos u očuvanju narodne pjesme na Ilidžanskom festivalu. Međutim, isticala je da se najviše ponosi Nagradom „Isa-beg Ishaković“, koju je dobila u ime Grada Sarajeva, 2013. godine, te proglašena počasnom građankom Sarajeva. Bila je i članica Udruženja estradnih radnika Bosne i Hercegovine. Godine 1988., izdala je svoj posljednji studijski album, a 2005. se definitivno povukla s estradne scene.

Beba Selimović je bila i ostala upamćena kao najveća dama bosanskohercegovačkog estradnog neba. Dokazivala je to svojim ponašanjem i na sceni i u privatnom životu, gordošću, ljepotom i predivnim interpretacijama sevdalinki koje je pjevala širom svijeta, pokazujući ujedno ponos i snagu bosanskohercegovačke žene. Bila je istinska ambasadorica tradicije i kulturne baštine Bosne i Hercegovine. Iako više nije među nama, njene pjesme, svilenkasti glas kojima ih je interpretirala, njena osobnost i damsko ponašanje ostaju da žive u našim srcima, baš kao što je i sama pjevala: „U srcu mome samo živiš ti“.

Naslijedila talent od oca
Muzički talent Beba je naslijedila od oca, što je često i isticala.

– Moj otac je lijepo pjevušio, mada se nikad nije profesionalno bavio pjevanjem. Od njega sam naslijedila talent, ali sam dugo godina radila na svom glasu i usavršavala ga.

Dama sevdaha
Svojim radom, dostojanstvom i posebnošću, ponašanjem i odnosom prema sevdalinci Beba je izazivala divljenje i poštovanje publike, koja joj je dala nadimak „dama sevdaha“ i proglašavala je najljepšom pjevačicom koja je ikad zakoračila na estradnu scenu.

– Kada u životu glumite damu ili gospodina, u jednom momentu ćete se kad-tad opustiti i bit ćete ono što jeste. Ja sam iz jedne fine tradicionalne begovske porodice i nikada, ama baš nikada nisam zapjevala ni u jednoj kafani, a sve sam postigla. Taj epitet „dama sevdaha“ dobila sam prije 40 godina, kada je zaista bilo vrlo teško nekoga prozvati damom. Dame i gospoda se rađaju. Kad napravite pokret rukom, vidi se jeste li, zaista, dama. To je urođeno, to sam ja, drugačija ne mogu biti – izjavila je jedne prilike Beba.